Negdje u Zagorju u gostionicu jednog dana uđe purger i reče:
"Čuo sam da ste vi u ovim krajevima dobro baždareni, ali sam uvjeren da ste obični amateri. Ajmo se kladit da nitko od vas ne može eksati 4 litre vina, jednu za drugom, bez odmora. Ak' nekom od vas to uspije, isti tren mu dam 5000 eura!"
U gostionici nastane muk. Nitko se nije javio, samo je Štef otišao iz gostionice, kao da mu je neugodno. Purger zadovoljno sjedne i naruči piće.
Pola sata kasnije, vrati se Štef koji je prije napustio gostionicu, priđe purgeru i potapša ga po ramenu:
"Čuj, a jel' tvoja ponuda još valja?"
Purger kimne glavom i naruči kelnericu neka posloži na stol ispred Štefa 4 litre vina. Štef zgrabi prvu litru i eksa k'o iz šale. Susjedi su ga veselo bodrili. Litre su nestajale, dok niz grlo nije skliznula i zadnja kapljica.
Svi u gostionici bili su euforični i sretni što je Štefu to uspjelo.
Purger zaprepašten sjedne i izbroji Štefu 5000 eura. Međutim, vidjelo se da ga još nešto muči. Nije dugo izdržao te upita Štefa:
"Čuj, oprosti, al' nešto me zanima. Kamo si nestao onih pola sata koliko te nije bilo u birtiji?"
" Aaaa..., to misliš!" – oglasi se Štef – "Išel sam v klet probati jel' ja to mogu."
I wear a mask. And that mask, it's not to hide who I am, but to create what I am.