"Kako beše ona pesma... Kad Nadalina noge toća srid mora u maštilu"...
"Dvora"
"Kako"
"Nije mora nego dvora. Srid dvora u maštilu"
"Dvor"?
"Da".
"A šta mu to dođe"?
"Dvor. Dvorište".
"To je kao skraćeno"?
"Pa... recimo".
"Srid dvora u maštilu" ponovi žena
"Da. Mislim, već i po logici, zašto bi neko držao maštil u moru", nasmije se Siniša
"E, da, a šta je to maštil, to sam se uvek pitala"?
"Maštil je posuda... Veća posuda za pranje... Korito"
"A šta je to toća"?
"Toća je glagol. Toćati kao močiti. Prati."
"Aha... To je znači pesma o tome kako žena pere noge u dvorištu"?
"Tako nekako"
"A ja sam uvek mislila da je to nešto lepše. Ne znam, tako mi nekako zvućalo..."