Ima zanimljivih upisa po netu o ovom slučaju, baš je potaklo raspravu. Osim ovoga što je netko već tu spomenuo za kapljice vode ako kiša pada, netko je (na twitteru mislim) postavio zanimljivo pitanje: koliko je dlaka treba dirnuti loptu da bi senzor detektirao: jedna, dvije, tri...?
Meni je palo na pamet sljedeće: Ako je FIFA objasnila danas, doduše šturo, kako tehnologija radi (detektira utjecaj na rotaciju lopte) i senzor je detektirao kontakt, dok je upućeni centaršut išao relativno sporo, znači da je prilično osjetljiv. Zamislimo onda sljedeću situaciju: lopta gotovo da miruje i igrač pokušava ispucati svom snagom, ajmo hipotetski reći da se radi o prime Robertu Carlosu i opali onu svoju ljevicu, ali fula tu loptu doslovno za 1 mm ili manje. Ne bi li samo strujanje zraka koje bi njegova kopačka uzrokovala imalo veći utjecaj na rotaciju lopte od nekog kontakta poput ovog danas Matanovićevog?
Mislim da smo, kao i s ofsajdom, otvorili neke nove pandorine kutije. Kako su se digle kvalitete TV prijenosa, u 2010. smo psovali suca kako ne vidi loptu pola metra u golu, a nama je očigledno na ponovljenoj snimci. Danas smo ljuti jer tehnologija vidi ono što mi ne vidimo, pregazilo vrijeme i suce i nas. Nije to samo danas jer smo mi Hrvati ljuti što smo izgubili, sve više se i u Engleskoj zaziva ukidanje VAR-a jer ljude iritiraju zaleđa oku nevidljiva.