Del Potro je morao imati 10GS naslova, i barem 10tak mastersa, to je zaslužio s obzirom o kakvom se igraču radi i kakav je sportsman, zabavan lik s ogromnim teniskim talentom, i šteta je za tenis da nije bio puno uspješniji, jer bi bio uzor daleko veći nego je sada klincima. i sada je obožavan, ali ipak nema rezultate u karijeri koji bi bili primjer klincima kakav se tenis isplati igrat. a njegove tenis je milina, samo pegla s osnovne linije, ne žonglira ne trči previše, samo se koncentrira na udarce, i servu. pravi ofanzivni igrač, definicija ofanzivca koji teži maksimalno skratiti trajanje meča, dok defanzivci kao naš Borna, igraju na kartu što dužih mečeva, dakle iscrpljivanja protivnika, što ja nikada nisam preferiroa niti volio u tenisu, volim igrače koji teže jednostavnosti i što bržem završavanju poena kroz težnju zabijanja winera. čim više tim bolje, naravno ni wineri nisu garancija pobjede, ali uvijek kroz takav stil tenisa možeš lakše do pobjede neko uz veliko grindanje i mučenje sebe i protivnika.
ofanzivcima jedino fali, da budu malo bolji u defanzivnom smislu, da se malo bolje kreće, i malo bolje reterniraju što je odlika defanzivaca, defanzivci ovise o odličnom kretanju i returnu. ali opet nismo svi isti, i opet ne bi bilo dobro da u tenisu postoje samo ofanzivci, ovako imamo draž gledati dvije različite teniske filozofije ofanzivnu i defanzivnu, agresivniju i malo manje agresivnu, a kao što znamo nije uvijek garancija da će ofanzivac biti bolji, dapače često se dogodi da defanzivci pobjede ofanzivce. sve u svemu, ja sam zadovoljan s različtim teniskim filozofijama ali preferiram ofanzivniju i zato mi je Del Potro jedan od najdražih igrača na touru, i teniski uzor, GRANDE JUAN.