i iskreno mislim da se je Cilic ne samo fizicki potrosio krajem godine, nego i psihicki. Ipak je tu veliku ulogu igrala pobjeda u Baselu, taj pritisak moras dobit 500icu, pa hoce-nece li ici u London, kojem je san svakom igracu,
pa pobjeda protiv Noleta u Parizu, odlazak u London i tamo je skoro usao u polufinale. I onda igra finale u Zagrebu, pred svojom publikom, vodstvo od 2-0 u setovima, break u petom..i izgubi. Kako mislis kako se on osjecao u tom trenutku? Totalno prazno, izgubljeno, em fizicki, em psihicki. Usporedio bih taj poraz sa porazom od HRV-Turske, kada smo vodili u 119 minuti 1-0 i izgubii na jedanaesterce. Imas pobjedu u rukama, pa je ispustis. Imas u rukometu sedmerac za finale, a dan kasnije si 4-ti na svijetu. Svi su oni ljudi, ne branim niti se smijem porazu u bilo kojem sportu, jer da je tako lagano svi mi bi bili neki igraci ili igrali neki sport i brali lovu.