A onda problemi s tenisačima.
Gorana Ivaniševića nikako nismo uspijevali privesti u Saloon. Zujao je od turnira do turnira. Sve do Grand Slama na Wimbledonu.
– Dogovorili smo se naći jedno prijepodne u Interkontiju i riješiti dodjelu. Sliku i košulje uručila mu je predsjednica žirija Mirjana Hrga – nastavlja spiku Žile.
Vrijeme je da napišem i koji sportaš nije primio trofej. Ponio se kao pravi pravcati tovar.
U dogovoru s Gojkom Škrbićem, šefom protokola, Mario Ančić trebao je primiti nagradu nakon Davies cup meča s Rumunjima u Splitu. Jedan od četiri teniska asa s Firula neočekivano je poražen u odlučujućem meču.
– Ljuteći se na samoga sebe, odbio je primiti naš trofej namijenjen najljepšem sportašu – priča dalje Žile.
Bili smo zajedno u Splitu i nije nam nikako dopiralo do moždanih vijuga zašto je, inače miran i dobar Ančić, reagirao kao tovar.
A Žile i ja prevalili tolike kilometre. Tovar nas je odbio. A sve bilo dogovoreno.
– Sad kad su prošle godine, sve mu opraštam. Čovjek je neočekivano poražen pa je reagirao kako je reagirao. Pomalo nekorektno, ali ga kao bivši sportaš i razumijem – opravdavao ga je Žile.
Ja, bogami, ne. Ni dan-danas. Ako si velik i želiš biti još veći, moraš se znati i ponašati.
To je bio jedan jedini kiks u izborima najljepših sportaša Hrvatske.
A što se Ančića tiče. Neka mu cvatu ruže u Americi. Neka bude sretan i uspješan. Kad već nije imao sreće u tenisu.
https://www.vecernji.hr/vijesti/dreletu-je-usred-komemoracije-zazvonio-telefon-pa-po-lojtrici-gor-pa-po-lojtrici-dol-1662504
