I prije toga je bilo tako. Nije liga toliko kriva iako snosi određenu krivnju. Čak me niti te Svjetske lige i kupovi ne uzbuđuju previše. Nebitna natjecanja koja se žele silom progurati kao bitna.
Problem je što mi ponavljamo iste stvari godinama i kada vidim kako mi igramo igrača više dođe mi muka.

ne znam da li je bila stvar muda ili gubitka snage pri kraju. Jer budimo iskreni, dominacija naših na početku je strašno koštala snage. Ali ako hoćemo izdvojiti jedan elemenat koji je bio koban za naše, onda je to centarska igra. Paškvalin je izborio dva penala i nekoliko isključenja, i na to mu svaka čast. Ali šta su nam Pijetlović i Nikić radili, i to ne uvijek sa snagom nego glavom i fintom. Dakle, falio nam je Dobud, i te




Nisu se vidili ni jedan ni drugi dok je buric igrao, buslje je imao par kardinalnih gresaka ali ne vidim kakve su oni nama posebne probleme stvarali
Raspad je poceo kad pijetlovic zabija za 4-3 nakon lose reakcije vukicevica i nakon toga slijedi greska za greskon onaj gol mandica preko 2 bloka je nedopustiv mislim da je opet vukicevic zajeba pa bukic ostavlja samu stativu na igraxu vise i sami vratili srbe u utakmicu i naravno oni su takva ekipa da ne prastaju pogreske i nakon toga dizu svoju igru nenormalno i doslovno nas masakriraju

osvojiš srebro a ipak si luzerčina...hvala Bogu pa svi vi koji serete po dečkima ste osvajali zlata svako malo...jebem ti hrvate i njihov mentalitet pljuj po svojima ako nije zlato

i te priče oko luzerskog mentaliteta... Da bi naši bili luzeri, ne bi pobjedili jakog domaćina, uvijek neugodne Mađare i Amerikance, i to nakon što su zaspali prvu utakmicu. Ne bi ni došli do finala, nego završili kao Mađari. I nemojte zaboraviti, nismo ni pod RR samo sakupljali medalje. Eindhoven?? S Tuckom kao izbornika mi možemo do medalje u Riu!