Povijest SP-a - 1966. Engleska: Nogomet se vratio kući, Hurst odveo Englesku do jedine titule

Sportnet vam donosi serijal tekstova u kojem ćemo se prisjetiti svih dosadašnjih svjetskih prvenstva. Za zanimljivi povijesni kontekst toga doba i samog Prvenstva zadužen je doktorant povijesti i pratitelj nogometa Marko Vladić, a na samom sportskom dijelu radili su Sportnetovi novinari Branimir Korać i Mihaela Bradovski te su za svoj dio posla koristili službene Fifine izvore. Cilj projekta je spojiti povijesni i sportski kontekst kako bi se ušlo dublje u priču iza pojedinog SP-a.

It's coming home popularna je pjesma Three lionsa izašla ususret Europskog prvenstva 1996. Prvenstvo koje su kao domaćini s nestrpljenjem očekivali nadajući se da će osvojiti veliki trofej, prvi na europskoj razini. Veliku popularnost doživjela je ista pjesma i 2018. godine, a posebno aktualna bila je i među hrvatskom javnosti prije polufinala. Englezi, uglavnom u našoj javnosti smatrani arogantnima, kasnije su ismijavani zbog pjesme. Možda i s pravom jer nacija koja se smatra kolijevkom ovog sporta samo jednom je zaista mogla otpjevati ovu pjesmu. No to je bilo 30 godina prije nego je pjesma uopće nastala.

Počeci "najvažnije sporedne stvari na svijetu"

Neki oblici igara koji barem djelomično podsjećaju na nogomet sežu još u stari vijek na prostoru Kine i Rimskog Carstva. Zapisi o igrama s loptom u kojoj se koriste (i) noge postoje u srednjovjekovnoj Italiji i novovjekovnoj Engleskoj. Sve te igre ipak se ne mogu nazivati nogometom sve do sredine 19. stoljeća. Nakon što je 1863. godine osnovan Engleski nogometni savez (FA) bilježimo prve nogometne utakmice prema jasno uspostavljenim i zapisanim pravilima. Ona su se u mnogočemu mijenjale do danas, ali osnove nogometa tada su uspostavljene.

Devet godina kasnije, 1872., započeo je engleski nogometni kup (FA Cup) najstarije nogometno natjecanje koje postoji do dana današnjeg. Iste godine odigrana je i prva međunarodna nogometna utakmica u Glasgowu između Škotske i Engleske, a 1888. s odigravanjem je počelo prvo nogometno prvenstvo koje od 1992. svog nasljednika ima u engleskoj Premier ligi.

Napeti odnosi s Fifom

Prvo veliko reprezentativno nogometno natjecanje koje je organizirano bilo je na Olimpijskim igrama u Parizu 1900., a zajedno u suorganizaciji s Fifom 1908. u Londonu. U oba slučaja zlato je osvojila reprezentacija Ujedinjenog Kraljevstva. Svi navedeni događaji desetljećima su stvarali kolektivni stav Britanaca da je nogomet njihov sport. Stoga su s omalovažavanjem gledali na pokušaje Fife da organizira međunarodno natjecanje nogometnih reprezentacija smatrajući je drugorazrednom organizacijom u odnosu na FA.

Tijekom 1930-ih godina britanske reprezentacije odbile su sudjelovanje na svjetskim prvenstvima. Među ostalim, davali su izjave da je prvenstvo reprezentacija Ujedinjenog Kraljevstva jače od svjetskog nogometnog prvenstva. No, stavovi su se s vremenom ublažili, a poslije Drugog svjetskog rata došlo je do konačnog popuštanja.

U ranije pisanim tekstovima o svjetskim nogometnim prvenstvima već je navedeno kako je FIFA organizirala zaseban turnir za reprezentacije Ujedinjenog Kraljevstva na kojem bi prve dvije najbolje plasirane reprezentacije prošle na Svjetsko prvenstvo. Kako su Škoti pristajali na sudjelovanje isključivo ako pobijede na kraju su na Svjetsko prvenstvo otišli samo Englezi i od tada postali redoviti sudionici turnira najboljih reprezentacija svijeta.

Nogomet se vratio kući

Na prva četiri prvenstva na kojima su sudjelovali Englezi nisu nijednom ostvarili značajniji rezultat. Organizacija prvenstva u "njihovom" sportu pokazala se kao idealna prilika. Domaćinstvo su dobili na kongresu u Rimu 1960. ispred protukandidata Zapadne Njemačke i Španjolske. Nogometna infrastruktura u Engleskoj već je bila na zavidnoj razini, a najvažnije utakmice odigrane su na kultnom Wembleyu koji je primao skoro 100.000 gledatelja.

Kvalifikacije za prvenstvo tekle su u većini konfederacija bez većih problema uz iznimku Afrike. U procesu dekolonizacije kontinenta koji svoj vrhunac doživljava 1960. godine afričke reprezentacije tražile su jednog garantiranog predstavnika za sebe. Odlučile su se na bojkot nakon odluke Fife da će tri afrička predstavnika igrati s jednim azijskim za mjesto na Svjetskom prvenstvu.

Takav razvoj događaja iskoristila je Sjeverna Koreja koja se automatski, kao azijski pobjednik kvalifikacija, plasirana na Svjetsko prvenstvo. No i to je donijelo političke probleme jer su Britanci sudjelovali u Korejskom ratu početkom 1950-ih na strani Južne Koreje. Nakon Fifine prijetnje da će se domaćinstvo premjestiti ako domaćini odbiju dolazak bilo koje od reprezentacija, uz određene kompromise po pitanju izvješavanja zastava i puštanja himne, Sjeverna Koreja upisala je svoj premijerni nastup.

Prvi i zasad jedini naslov

Prvenstvo je održano u tada već standardnom formatu s četiri skupine i nokaut fazom od četvrtfinala. Već u skupinama se dogodilo veliko iznenađenje kada su dvostruki branitelji Brazilci predvođeni Peleom izbačeni porazima od Mađara i Portugalaca. Potonji su predvođeni velikim Eusebiom na kraju došli do bronce u svom debitantskom nastupu na svjetskim prvenstvima.

S druge strane, Englezi su postali treći domaćini osvajači svjetskih nogometnih prvenstava, prvi još od već tada davne 1934. Nakon remija bez golova u prvoj utakmici s Urugvajom, redom su pobjeđivali protivnike sve do finala u kojem ih je čekala Zapadna Njemačka. Iako su Nijemci pogotkom u 89. minuti izborili produžetke, s dva pogotka Hursta domaćini su pred oko 96 tisuća gledatelja došli do svog prvog reprezentativnog trofeja s velikih natjecanja. Pokazat će se i jedinog kojim se "nogomet vratio kući". Reći će mnogi i taj puta nezasluženo zbog kontroverznog prvog gola u produžecima - je li lopta prešla gol liniju pitanje je oko kojeg i danas traju rasprave.

Tijek Prvenstva

Domaćin je Prvenstvo otvorio loše, na Wembleyu je tek remizirao s Urugvajem. No, kasnije u skupini pobjeđuje Meksiko i Francusku i odlazi u četvrtfinale. Tamo mu se pridružio Urugvaj koji je svladao Francuze i u posljednjem kolu remizirao s Meksikom što mu je bilo dovoljno za prolaz. Za razliku od ranijih prvenstava, igralo se opreznije, više se razmišljalo i o obrani pa su Englezi tako završili nastup u skupini bez primljenog gola.

U skupini B četvrtfinalisti nisu bili poznati do posljednjeg kola. Njemačka i Argentina uoči posljednjeg kola imali su bod prednosti nad Španjolskom i Švicarskom koji su im i bili protivnici u posljednjim susretima. Nijemci su svladali Španjolsku 2:1, a prolaz im je osigurao Uwe Seeler pogotkom u 84. minuti. Argentina je očekivano svladala Švicarsku 2:0 i otišla dalje, ali je bila i na meti Fife koja ju je posebno upozorila zbog vrlo grube igre.

Brazil je u skupini C startao pobjedom nad Bugarskom 2:0 pogocima Pelea i Garrinche, a Bugari su bili kobni za njihov prolaz. U ovom susretu ozlijedio se Pele i Brazil je ponovno na samom startu Prvenstva ostao bez svog najboljeg igrača. U drugom susretu pokazali su po prvi puta nemoć i Mađari ih pobjeđuju s 3:1, a istim rezultatom gube i u posljednjem dvoboju s Portugalom i ostaju bez drugog kruga. Portugal predvođen sjajnim Eusebijom uzima prvo mjesto u skupini ispred Mađara. Inače, Pele se vratio u posljednjem kolu protiv Portugala, ali je i tu bio na meti protivnika i nakon teških startova Joaa Moraisa prema njegovom koljenu, sjajni Brazilac na nosilima je napustio teren i za njega, a uskoro i Brazil, Prvenstvo je završeno.

Pravu senzaciju u skupini D kreirala je Sjeverna Koreja. Korejci su do najvećeg uspjeha u povijesti došli remijem sa Čileom i pobjedom nad Italijom 1:0 te izbacili te dvije velesile. Prvo mjesto očekivano je pripalo Sovjetskom Savezu.

Sjeverna Koreja i u četvrtfinalu stvara nered. Protiv favoriziranog Portugala nakon 25 minuta ima ogromnih 3:0 i senzacija je na pomolu. Međutim, Portugalci imaju koji donosi preokret. Upravo on postiže četiri pogotka u nizu te asistira za peti Joseu Augustu i Portugal ide dalje.

Englezi su gotovo 80 minuta lomili otpor Argentine koja je cijelo drugo poluvrijeme igrala s igračem manje zbog isključenja Antonija Rattina koji je bio prvi igrač koji je u povijesti isključen na Wembleyju. Rattin se s tim nije slagao, nije želio napustiti teren i izašao je tek u pratnji nekolicine policajaca. Otpor je slomljen u 78. minuti kada Geoff Hurst donosi vodstvo domaćinu Prvenstva. Sovjetski Savez izbacio je Mađare s 2:1, a Njemačka Urugvaj s 4:0. Urugvajci su bili bijesni na suđenje, tvrdili su kako im nije dosuđen kazneni udarac zbog igranja rukom Schnellingera na gol liniji te da su im nepravno isključeni Horacio Troche i Hector Silva.

Eusebio nije uspio odvesti Portugal u finale. U polufinalu je morao igrati s Englezima koje je predvodio inspirirani Bobby Charlton. Charlton je bio strijelac oba pogotka za Englesku, a Eusebio je u završnici tek smanjio. Slično je bilo i u dvoboju Sovjetskog Saveza i Njemačke. Nijemci su došli do 2:0, a Sovjeti su dvije minute prije kraja tek smanjili na 2:1. Njemačka još uvijek pamti pogodak Franza Beckenbauera za odlazak na dva razlike koji je prelomio utakmicu.

U velikom finalu pred prepunim Wembleyem Englezi su svladali Njemačku 4:2 nakon produžetaka. Ovaj susret i danas vuče kontroverze jer nije sigurno i nije dokazano da je lopta Geoffa Hursta za 3:2 prešla liniju gola. Englezi su uvjereni da je sve čisto, a Nijemci naravno negoduju. Kako bilo da bilo, Englezi su podigli trofej, a engleska kraljica predala ga je kapetanu reprezentacije Bobbyju Mooreu dok je Hurst postigao jedini hat-trick u finalima svjetskih prvenstava.

Finale s Wembleyja bilo je posljednje koje se prenosilo u crno-bijeloj tehnici.

Finale

Engleska - Njemačka 4:2 (2:2, 1:1)

Strijelci: 0:1 Haller (12), 1:1 Hurst (18), 2:1 Peters (78), 2:2 Weber (89), 3:2 Hurst (101), 4:2 Hurst (120).

Engleska: Banks, Cohen, J. Charlton, Moore, Wilson, Styles, B. Charlton, Peters, Ball, Hunt, Hurst.
Njemačka: Tilkowski, Hottges, Schulz, Weber, Schnellinger, Beckenbauer, Overath, Haller, Seeler, Held, Emmerich.

Prvi strijelac Prvenstva - Eusebio

Napadač iz Mozambika Eusebio da Silva Ferreira u dresu Portugala devet puta tresao je mrežu na ovom Prvenstvu i uzeo titulu najboljeg strijelca. Iako je rođen 1942. godine u Mozambiku, Eusebijevi roditelji nedugo nakon njegovog rođenja preselili su u Portugal i tamo je doživio zvjezdane trenutke. Strašno brz, odličnog driblinga i realizacije, Eusebio je bio jedan od najboljih igrača svog vremena. Prva ljubav bila mu je atletika i bio je juniorski prvak Portugala na 100, 200 i 400 metara.

Karijeru je započeo u Sportingu iz Marquesa da bi kao osamnaestogodišnjak preselio u Benficu gdje je igrao 15 sezona. S Benficom je osvojio 31 trofej, a kasnije je igrao za Boston, New Jerrsey Americans i Las Vegas u SAD-u, meksički Monterrey, kanadski Toronto Metros-Croatia te u Portugalu za Beiru Mar i Uniao Tomar, a 1979. godine završava igračku karijeru zbog ozljede koljena. U dresu portugalske reprezentacije u 64 nastupa bio je 41 put strijelac.