Povijest SP-a - 1978. Argentina: Mario Kempes argentinski junak, domaćin uz repove do titule

Sportnet vam donosi serijal tekstova u kojem ćemo se prisjetiti svih dosadašnjih svjetskih prvenstva. Za zanimljivi povijesni kontekst toga doba i samog prvenstva zadužen je doktorant povijesti i pratitelj nogometa Marko Vladić, a na samom sportskom dijelu radili su Sportnetovi novinari Branimir Korać i Mihaela Bradovski te su za svoj dio posla koristili službene Fifine izvore. Cilj projekta je spojiti povijesni i sportski kontekst kako bi se ušlo dublje u priču iza pojedinog SP-a.

Ponovnom uspostavom demokratskog poretka Argentina je pozvala bivše političke migrante na povratak u svoju zemlju. Među njima je bio i Juan Peron, u tom trenutku smješten u Španjolskoj. Upravo je on bio 1955. godine svrgnut s vlasti od strane vojne hunte. I tada, 18 godina kasnije, želio je ponovno postati argentinski predsjednik.

U izbjeglištvu u Španjolskoj Peron se po treći put oženio. Njegova nova supruga postala je 36 godina mlađa Isabel Martinez de Peron. Na izborima koji su uslijedili u rujnu 1973. Peron je premoćno pobijedio svoje protukandidate osvojivši preko 60 posto glasova birača. Njegova supruga je izabrana kao potpredsjednica.

Već iduće godine u srpnju 78-ogodišnji Peron iznenada je preminuo, a Isabela Peron preuzima predsjedničku funkciju, kao prva žena na toj poziciji u povijesti.

Dočekala ju je iznimno teška situacija zbog sukoba između pristaša desničarskih i ljevičarskih stranaka koje ni uz represivne metode režim njezinog supruga nije uspio smiriti. Sve je eskaliralo u ožujku 1976. kada je novom vojnom huntom dotadašnja predsjednica svrgnuta s vlasti. Vojska preuzima vlast te je zadržava idućih sedam godina provodeći izrazito represivnu politiku što će izazvati zabrinutost i prosvjede i izvan Argentine. Posebno jer se približavao događaj koji će Argentinu staviti pred svjetla pozornosti međunarodne javnosti.

Nezadovoljstvo ususret prvenstvu

Nakon tri neuspješna pokušaja dobivanja domaćinstva prvenstva, Argentina je na kongresu u Londonu 1966. izabrana za domaćina jedanaestog Svjetskog prvenstva u nogometu. S razvijenom nogometnom kulturom, dobrom infrastrukturom, organizacija nije trebala stvarati veće probleme u zemlji.

Uspostavom vojne diktature 1976. godine uvedene su ekonomske i socijalne mjere pod nazivom Proces nacionalne reorganizacije. U sebi su uključivale i provođenje represivnih politika prema neistomišljenicima što je u idućim godinama izazvalo desetke tisuća prognanih, otetih, mučenih pa i ubijenih.

Od samih početaka vojna hunta obračunavala se sa, za njih nepoćudnim, novinarima. U medijima je vladala cenzura, a jedan od ciljeva bilo je i prikrivanje stvarnog stanja u Argentini. Zbog velikog broja prognanih stanovnika, stanje u Argentini vrlo brzo došlo je do međunarodne javnosti. Strani mediji izražavali su zabrinutost za svoje kolege propitujući legitimnost organizacije Svjetskog prvenstva u državi s vojnom diktaturom. Svoje nezadovoljstvo izražavale su i brojne organizacije za ljudska prava. Diljem Europe i Sjedinjenih Američkih Država započeli su prosvjedi i poziv na bojkot. Iako nijedna reprezentacija nije odustala od sudjelovanja, prosvjedi su doprinijeli dodatnom širenju svijesti i problemima s kojima su se susretali Argentinci uoči prvenstva.

Novi argentinski režim nije ni pomišljao o odustajanju od organizacije prvenstva koje je trebalo poslužiti za legitimaciju njihove vladavine. Počele su se trošiti iznimno velike količine novca s ciljem stvaranje slike stabilnosti i prikrivanja represivnih metoda koje su koristili. Obnovljena su tri stadiona, nova tri su izgrađena kao i pet press centara. Novac je ulagan i u modernizaciju javnog prijevoza što je po procjenama u konačnici dovelo do vrtoglavih 700 milijuna dolara troškova. Sve to u vrijeme ekonomske krize koja je pogađala Argentinu.

Prvi naslov

Za vojni režim osvajanje prvenstva bilo je neophodno. Pred domaćom javnosti trebalo je opravdati velika ulaganja te u drugi plan staviti sve kontroverze oko organizacije prvenstva i njihovih politika.

Sve što je uslijedilo na prvenstvu samo je dodatno potpirivalo nezadovoljstvo. Brojne reprezentacije tijekom turnira izražavale su svoje nezadovoljstvo smatrajući da je Argentina favorizirana od strane Fife i sudaca. Jedno od pitanja koje se počelo postavljati bio je termin odigravanja utakmica.

Format turnira bio je identičan kao i na prošlom prvenstvu. Nakon prvog kruga u skupinama formirane su nove skupine iz kojih su pobjednici išli u finale, a drugoplasirani u borbu za treće mjesto. Stoga je termin odigravanja utakmica davao mogućnost kalkulacija onima koji igraju kasnije. Domaćini su sve utakmice igrali u kasnijem večernjem terminu.

U prvom krugu takav raspored utakmica u argentinskoj skupini nije imao veliki utjecaj. Veliku kontroverzu izazvala je skupina drugog kruga. Nakon što su Brazil i Argentina odigrali bez golova utakmicu drugog kola postalo je jasno kako će gol razlika odlučivati o finalistu u slučaju pobjede obje ekipe u trećem kolu skupine.

Prema Fifinoj odluci utakmica između Brazila i Poljske odigrala se prva dok je Argentina svoju utakmicu s Peruom čekala u večernjem terminu. Pred utakmicu su znali kako im je za prolazak u finale potrebna pobjeda od barem četiri gola razlike.

Prema pojedinim izvorima, pred samu utakmicu, u peruansku svlačionicu i ušli su argentinski predsjednik Jorge Rafael Videla i američki državni tajnik Henry Kissinger uz čitanje poruke peruanskog diktatora Francisca Moralesa Bermúdeza o peruansko-argentinskom prijateljstvu. Konačni rezultat utakmice na kraju je bio 6:0 što je, uz pojedina svjedočanstva kasnije, izazvalo sumnju o namještanju utakmice iako isto nikada nije dokazano.

Argentinci su se u finalu susreli s Nizozemcima koji su na prvenstvo došli bez Cruyffa, najboljeg igrača prošlog Svjetskog prvenstva. Iako se navodilo kako je bojkotirao prvenstvo zbog političke situacije u Argentini, u kasnijem svjedočanstvu sam je naveo da je odlučio propustiti prvenstvo zbog pokušaja otmice njegove obitelji koja se dogodila nekoliko mjeseci ranije u Barceloni.

U napetoj utakmici koja je završila produžecima, Argentina je na kraju slavila uz dva pogotka Marija Kempesa, najboljeg strijelca prvenstva. Time su Argentinci postali peti domaćini osvajači. Bez obzira na kontroverze, na kraju će se pamtiti pobjednici.

Tijek Prvenstva

Sustav natjecanja bio je isti kao na prošlom SP-u u Njemačkoj. Dakle, u prvom krugu četiri skupine s po četiri reprezentacije iz kojih su dvije prvoplasirane reprezentacije išle u drugi krug. Tamo su ponovno bile dvije skupine i prvoplasirani su ulazili u finale.

Argentina je na početku turnira igrala prilično blijedo. U prvom susretu u skupini A uz dosta problema svladala je više ne toliko jake Mađare s 2:1, a dugo su ih u šahu držali i Platinijevi Francuzi. Taj susret s Argentinom pokazat će se i ključnim za ispadanje Galskih pijetlova. Čovjek koji ih je izbacio iz drugog kruga bio je Leopoldo Luque pogotkom u 74. minuti. Za razliku od Argentinaca, vrlo dobro su izgledali Talijani koji su uspješno odradili sva tri susreta. Argentinu su u posljednjem susretu u skupini potpuno nadigrali iako su slavili tek 1:0 pogotkom Bettege. Tako su ostali u Buenos Airesu i u drugom krugu dok je Argentina morala putovati u Rosario.

U skupini B Zapadni Nijemci i Poljaci izborili su vizu za drugi krug. Njemačka je u posljednjem kolu strepila protiv debitanta Tunisa, ali izvukla 0:0 i otišla dalje. Poljaci su lako arhivirali Tunis i Meksiko i s nulom iz dvoboja s Njemačkom uzeli prvo mjesto. Tunižani su bili treći, nisu prošli dalje, ali pobjedom 3:1 protiv Meksika postali su prva afrička reprezentacija s pobjedom na SP-u.

Brazilci su ponovno bili u skupini C i umalo se u ranoj fazi oprostili s natjecanjem. U prvom susretu remizirali su sa Šveđanima 1:1 da bi i u drugom uzeli tek bod i to protiv Španjolske. U posljednjem susretu sa sigurnom Austrijom igrala im je tek pobjeda i ipak su ju uspjeli izboriti. Strijelac za konačnih 1:0 bio je Roberto Dinamite. Uz susret između Brazila i Švedske vezana je i kontroverza, naime u posljednjoj minuti Brazilci su dobili korner, Zico pogodio izravno iz kornera, ali glavni sudac Velšanin Clive Thomas označio je kraj prije nego je Zico dodirnuo loptu.

Iz skupine D u drugi krug otišli su Nizozemska i iznenađujuće Peru. Peru je u prvom susretu u skupini iznenadio Škotsku s Kennyjem Dalglishom i svladao je s 3:1. Kasnije se pokazalo kako je to bio ključni susret u skupini. Ispadanje Škota bilo je veliko iznenađenje, nisu se oporavili od poraza od Perua, a novi udarac bilo je izbacivanje Willieja Johnstonea s turnira zbog uzimanja zabranjenih supstanci u susretu s Peruom.

U prvoj skupini drugog kruga Nizozemci su potpuno zasluženo uzeli prvu poziciju. Prvo su pregazili Austriju 5:1, zatim izvukli bod protiv Njemačke igravši 2:2 i u posljednjem susretu svladali su Italiju 2:1. Prolaz Nizozemcima i pobjedu protiv Talijana donio je Arie Haan. Za iznenađenje se pobrinula Austrija koja je svladala Zapadnu Njemačku s 3:2 u susretu poznatom pod nazivom Čudo u Cordobi. Tim porazom Nijemci su izbačeni iz borbe za odličja. Pogodak odluke postigao je Hans Krankl u 87. minuti.

Vrlo zanimljivo bilo je u drugoj skupini. Argentina i Brazil remizirali su u međusobnom susretu 0:0 i u posljednje kolo ušli bodovno poravnati. O pobjedniku skupine odlučivala je gol razlika. Brazil je u posljednjem kolu igrao s Poljskom, ali pobjeda 3:1 nije bila dovoljna obzirom da je Argentina "demolirala" Peru sa 6:0. Brazil je kasnije osvojio treće mjesto i turnir je završio bez poraza.

U finalnom dvoboju na stadionu River Platea susreli su se Argentina i Nizozemska. U jednom od antologijskih susreta nakon produžetaka slavili su Argentinci 3:1. Nizozemci su uoči finala bili favoriti, ali 70 tisuća argentinskih navijača nosilo je svoju reprezentaciju do prvog naslova svjetskih prvaka u povijesti. Junak finala bio je Mario Kempes s dva gola.

Kasnije su Nizozemci optužili Argentinu za dizanje tenzija i odugovlačenje s početkom susreta tražeći da Rene van de Kerkhof ne nastupi zbog plastičnog gipsa koji je nosio na ruci.

Finale

Argentina - Nizozemska 3:1 (1:1, 1:0)

Strijelci: 1:0 Kempes (38), 1:1 Nanninga (82), 2:1 Kempes (104), 3:1 Bertoni (114).

Argentina: Fillol, Olguin, Galvan, Passarella, Tarantini, Ardiles (Larossa 66), Gallego, Bertoni, Kempes, Luque, Ortiz (Houseman 75).
Nizozemska: Jongbloed, Poortvliet, Krol, Brandts, Jansen (Suurbier 73), Neeskens, Haan, W. Van Der Kerkhof, R. Van Der Kerkhof, Rep (Nanninga 59), Rensenbrink.

Najbolji strijelac - Mario Kempes

Mario El Matador Kempes rođen je u Cordobi 1954. godine. Argentinu je vodio do naslova svjetskih prvaka 1978. godine kada je bio na vrhuncu karijere. U to vrijeme briljirao je u dresu Valencije gdje je dvije sezone u nizu bio prvi strijelac španjolskog prvenstva. U Argentini 1978. godine bio je prvi strijelac SP-a sa šest golova, a iste godine proglašen je i za južnoameričkog igrača godine.

U karijeri je nosio dres Instituta iz Cordobe, Rosarija, Valencije, River Platea, Herculesa, First Vienne, Sankt Pöltena, Kremsa, Pelite, a karijeru je završio 1995. godine u dresu čileanskog niželigaša Fernandeza. Za argentinsku reprezentaciju nastupio je 43 puta i bio strijelac 20 puta.