Belgijska košarka je u strahovitoj ekspanziji

Belgijska košarkaška liga je u zadnjih nekoliko godina uistinu ojačala i mnogo se novca ulaže u nju, a posebno joj pogoduje pravilo neograničenog broja igrača iz Europe. Od naših su tu Čolak i Radoš u Estampuisu, Čizmić u Oostendeu, Vujić u Charleroiu, Starčević u Wewelgemu i ja koji već drugu godinu zaredom igram za Echo Ubizen Hasseltu. Ove godine sam postao i kapetan momčadi, kao prvi stranac u povijesti.Od trenera tu je Nikša Bavčević i njegov pomoćni trener Ivica Skelin u Pepinsteru.

U Hasselt sam došao ove godine u drugom mjesecu, nakon neviđenih peripetija koje sam imao prvi dio sezone. Naime u sedmom mjesecu prošle godine potpisao sam ugovor i to za naše prilike astronomsko velik, ali u malo problematičnoj državi - Libanonu. Menadžeri su mi obećavali da će meni i mojoj obitelji biti kao u raju, a to su mi govorili i neki Amerikanci koji su godinu prije igrali za neke libanonske klubove. Međutim, početkom devetog mjeseca kad sam trebao tamo i otići počinju problemi s vizom koju je nemoguće dobiti ako u putovnici imaš pečat da si bio u Izraelu!? Nakon toga pojavili su se i neki čudni zahtjevi s njihove strane i tada sam shvatio da od svega neće biti ništa. Najgore od svega što sam imao mnogo ponuda i sve ih odbio radi ove takozvane "unosne ponude", a već je bio listopad i svi su klubovi manje više zatvorili svoje rostere.

Foto: Dražen Patarčić

Tako sam tek sredinom studenog potpisao ugovor i to u poljskom klubu Azoty Unia Tarnow. Dolaskom tamo mislio sam da je napokon sve u redu, ali nažalost to tako nije bilo, iako sam igrao vrlo dobro, (prosjek od 16 poena po utakmici) klub me plaćao s velikim zakašnjenjima, pa sam dogovorno sa svojim menađžerom Robertom Jablanom raskinuo ugovor u Poljskoj i odmah potpisao novi u Turskoj. Međutim i tu je bilo problema (financijskih i igračkih) pa sam nakon dvadeset dana otišao i počeo ozbiljno razmišljati da više nikad i ne otiđem van granica Hrvatske.

I tad na nagovor Roberta Jablana pokušao sam još jednom i to u Belgiji i hvala Bogu - u tome sam i uspio. Hasselt je u tom trenutku bio posljednji bez pobjede i uz 14 poraza te dva smijenjena trenera od kojih je jedan i Srećko Medvedec, ali igrači su bili isplaćeni do posljednjeg centa, klub je bio vrlo dobro sređen, dvorana je uvijek bila ispunjena do posljednjeg mjesta, iako nisu znali za pobjedu.

Dolaskom mene i novog Amerikanca, te uz malo sreće u posljednjih 10 kola dobili smo 5 utakmica i ostali u prvoj ligi, a ja sam ujedno dobio i ponudu za novu sezonu te je odmah prihvatio jer mi je dovoljna bila prošlogodišnja škola. Inače osim financijskih razloga koji su uvijek važni, jer je ovdje vjerovatno najmanja mogućnost na svijetu da ostaneš neisplaćen, još jedan je razlog zašto sam objeručke prihvatio ovu ponudu: belgijska košarkaška liga je u strahovitoj ekspanziji, i po meni je nakon Italije, Španjolske, Grčke i Turske najjača liga u Europi, što dokazuju i uspjesi belgijskih klubova prošle godine u Europskim kupovima. Oostende i Charleroi su došli daleko u kupovima prvaka, Antwerpen je bio u osmini Saporta kupa, a Ieper u polufinalu Kupa Koraća.

Inače Hasselt je jedan lijep grad od 60 000 stanovnika smješten je u Flamanskom dijelu Belgije, prepun je prekrasnih restorana i trgovina, a i noćni život je super naročito jer je mnogo velikih gradova vrlo blizu, a u njima se uvijek nešto zanimljivo događa (Eindhoven, Bruxelles, Liege, Aachen...). Ovu sezonu će i supruga i kćerka biti sa mnom, pa će mi vjerovatno biti još ljepše.

Toliko za moje prvo javljanje iz Belgije, pozdrav svim čitateljima Sport Neta!