Pozdrav domovini iz Belgije

Početi ću sa svojim sportom, odigrano je već devet kola belgijske košarkaške lige, a na čelu je Charleroi koji je zasada bez poraza iako im je visio nad glavom nekoliko puta. U posljednjem kolu uvjerljivo su savladali Oostende 84:58 i s pravom se istaknuli kao glavni kandidat za osvajanje titule. Naš Ivan Vujić nema neku veliku minutažu, ali ono što igra, odigra dosta dobro. Drugi je Ooestende gdje igra Teo Čizmić i oni su negativno iznenađenje cijele lige jer su ih na početku svi vidjeli na tronu, drugu godinu zaredom, no oni već imaju dva poraza, i bez pobjede su u Euroligi. Čizmić ne igra niti blizu koliko bi trebao igrati jer je po meni njihov najbolji vanjski igrač i pravo je čudo zašto ga i drugi trener po redu (jednog su već promijenili) ne koristi puno više.

Nakon prva dva kluba slijedi petorka sa od četiri do šest pobjeda, a to su Luik (to je ustvari Liege, a moji Flamanci ga zovu Luik), Mons, Bree, Antwerpen i Estampuis. Najveće iznenađenje u ligi dosada je Estampuis u kojem igraju Čolak i Radoš iako su novajlije u ligi "skinuli" već dosta ekipa. Doduše novi jesu, ali su isto tako i uložili dosta novaca, te tako imaju čak devet stranaca i samo jednog Belgijanca. Naša dva centra trenutno igraju dobro, inače ispred sebe imaju dva Amerikanca, pa ulaze sa klupe, no trenutno su Ameri ozlijeđeni pa su obojica prigodu izvrsno iskoristila.

Na kraju je četvorka među kojima je i moj klub. To su Wewelgem, Pepeinster, Hasselt i Louven. Wewelgem u kojem igra Goran Starčević je prije sezone važio kao pritajeni favorit lige, ali su sputani ozljedama (događa im se isto kao i mom klubu) krenuli slabo. Starčević igra prilično dobro, dosta novinara ga zove najboljim šestim igračem lige. Pepinster Nikše Bavčevića nije baš sjajan iako su zadnje kolo dobili doma i popravili skor momčadi. Inače Nikšu uistinu cijene u košarkaškim krugovima Belgije (izgleda da je tako nama Dalmatincima - svugdje naš više cijene nego kod kuće) mada mu nekad zamjeraju pretjeranu temperamentnost (ipak je on Splićanin).

I na kraju ja i moj klub, trenutno smo predzadnji, ali toplo se nadam ne zadugo jer zadnje tri utakmice smo izgubili prilično glupo. Naši centri, ako ih se uopće tako može nazvati (jer su visoki 203, 200, odnosno 197 cm) jednostavno ne mogu uhvatiti loptu u obrani. Tako sam ja kao bek u zadnje vrijeme najbolji skakač. Za one koji poznaju košarku, informacija o petnaestak napadačkih skokova protivnika je dovoljna da se shvati da je utakmicu nemoguće dobiti, a mi bi je gubili sa od dva do šest poena. Sa svojim učinkom u zadnje tri utakimce prilično sam zadovoljan jer sam u gotovo svim statističkim podacima među prvima u momčadi. Kriza kroz koju sam prolazio na početku, a koja je bila prouzrokovana puknućem mišića, sada je valjda prošlost i nadam se da ću od sada igrati sve bolje, no ako ako klub ne kupi centra biti će vrlo teško.

Ta priča o kupovini igrača je prava škola koje bi se svi kod nas trebali držati, pa nam sport ne bi bio u "ajme majko stanju". Naime ovdje se na početku sezone pokušava nabaviti šta je moguće više novaca, nakon šta se vidi koliki je buđet određuju se ciljevi (cilj mog kluba je ostanak u 1. ligi jer imamo najmanji buđet) i kupuju igrači. Nema šanse ili rezultata koji će se dogoditi da bi oni probili buđet, ako nešto stvarno trebaju. Kao mi sada centra (da dovedu bar Marija Bošnjaka bili bi među prvih pet) onda prvo traže dodatne novce i tek ako nađu, onda to i realiziraju. Ukoliko ne nađu "krpaju" se sa onim šta imaju. U Hrvatskoj je sve to obrnuto, i onda se događaju situacije tipa laži-maži, dođi sutra, biti će majke mi, ako ne ove sedmice onda sigurno druge itd. (izgovore bi mogao nabrajati do sutra i ne bi ih nabrojio). Nije me dugo bilo pa sam malo proširio tekst, no toliko o belgijskoj košarci.

Hrvatski sport pratim preko Interneta i kad tamo nema sportskih novosti onda ste mi vi (Sport Net) uz Slobodnu Dalmaciju jedini spas. Samo imam jednu malu primjedbu - znam da je domaća liga nikad lošija, ali bi mi ipak bilo drago da se mogu vidjeti izvještaji sa utakmica, da je bar u tom pogledu izjednačite sa Goodyear ligom. By the way veliki plus za velikog Dina jer takva veličina je uvijek dobrodošla nazad bez obzira što kritičari govorili o tajmingu odluke.

Sad bih malo i o drugim za mene manje važnim stvarima. U Belgiji igra dosta naših nogometaša i to na svim nivoima (u prvoj, drugoj, trećoj, malonogometnoj ligi). Stvarno ih ima dosta, a čitajući hrvatske novine ne može se vidjeti učinak jednog Mornara, Skoke, a da ne kažem Zorana Bana koji igra stvarno sjajno u zadnje vrijeme. Vjerojatno se to ovim mojim člankom neće promijeniti, ali eto neka se zna.

Toliko i o sportu. Sada malo o samoj Belgiji. Moj prijatelj Roman (ovdašnji distributer Renaulta, majka mu je iz Matulja pored Opatije) bi rekao da je ovo država za neradnike i žene, a nikako za radnike i muške osobe. Naime ako imaš uredne papire i nezaposlen si, imaš socijalnu pomoć 2000 njemačkih maraka, a ako si zaposlen i radiš prekovremeno moraš platiti više poreza, pa onda ispada da je bolje neraditi jer se ovdje sa 2000 DEM može živjeti, ne luksuzno, ali ne i kao siromah. Da je ovo uvesti u moj Šibenik nitko ne bi prstom maknuo i svi bi bili takozvano radno nesposobni. Za žene govori da je to posebna priča, npr. u slučaju rastave muž se može postaviti na glavu, ali sve zajedničko će dobiti žena jer se on kao uvijek može snaći. Zato se ovdje sve učestalije događa da se sve manje ljudi ne ženi, žive zajedno imaju djecu, ali se muškarcima nemili ženiti jer će ostati na suhom u slučaju rastave.

Eto toliko zasada uz puno pozdrava svim čitateljima kao i onima koji pišu za Sport Net, posebno Deanu Računici u dalekoj Kini. Ja bar imam više šanse naučiti jezik mojih poslodavaca nego on svojih. TOT STRAKS!