Pod Netovom lupom

Hoće li netko konačno poslušati narod?

Bernard Jurišić • ponedjeljak, 04.02.2002.

Divljanje na utakmici između Zadra i Budućnosti zabilježilo se, te prokomentiralo i pripisalo "ludom dalmatinskom temperamentu". Nakon toga, Partizan je stigao u Zagreb i dogodili su se još gori neredi, čak i fizički napadi na protivničke službene osobe. Tko je kriv? Pitanje izgleda vrlo lagano - svi oni koji su toliko loše odgojeni da ne dopuštaju odvijanje jedne sportske priredbe u kojoj dvadesetak mladih ljudi između sebe pokušava dosegnuti sportski uspjeh. No, kad će doći vrijeme da licemjeri koji nas pokušavaju gurnuti u nešto što ne želimo, na svoja leđa prihvate krivicu za ono što se događa u našim sportskim arenama? Kako reagirati? Što napraviti? Kako pokazati da ne želim te i takve lige, te i takve utakmice? Što mi preostaje? Napraviti nered, naravno...

Svi oni koji glume iznenađenje i groze se nad "balkanskim manirima naroda koji se grozi balkanštine", licemjeri su i lažljivci, ili su jednostavno toliko neinteligentni da uistinu nisu mogli predvidjeti nešto slično. Tek je prva godina novoustanovljenog "projekta" tzv. Goodyear lige, a mnoge maske već su popadale. Priče koje su nam od prvog dana prodavali Bože Miličević, Josip Bilić i ostali "naši" veziri te jugonostalgičarske tvorevine, o tome kako im "ne pada na pamet putem sporta ujedinjavati bivšu Jugoslaviju" i kako će to biti "srednjoeuropska liga u kojoj ćemo igrati s Mađarima, Austrijancima, možda čak i Talijanima, a u koju srpski klubovi barem nekoliko godina neće ni primirisati" - vrlo brzo su postale prozirne i smiješne.

Od prvog dana ustanovljavanja lige u kojoj igraju Hrvati, Slovenci, Bosanci i Crnogorci, bilo je jasno da je prva godina samo poligon, "jastuk" koji će amortizirati trenutak kada će se objaviti da od slijedeće sezone u ligu stupaju i Partizan i Crvena zvezda, kao najveći srpski klubovi. Nitko nije povjerovao pričama da će u toj ligi igrati samo Budućnost, a nitko drugi iz Jugoslavije, čekao se samo način i trenutak na koji će se saopćiti da je liga proširena i na "bliski istok". Jer razumljivo - Jugoslavija je nositelj košarkaške kvalitete na ovim područjima i samo bi nepametan čovjek ili lažljivac mogao vjerovati da uz svu zajedničku 50-godišnju prošlost koji smo dijelili, neće biti pozvani da se uključe u ovo natjecanje.

Ja(d)ranska liga uistinu se pokazala kao poligon onoga što se na ovim prostorima želi utuviti u glavu svima - kako jedni bez drugih ne možemo. Utakmice u Jazinama i Draženovom domu zapravo su trebale potvrditi baš to? Ne želeći ni za trenutak umanjiti ili opravdati divljaštvo koje se pokazivalo na tim utakmicama, bio bi red upitati se - koji drugi način preostaje "golom navijaču", običnom, malom čovjeku koji je zagrižen u boje Zadra, Cibone, Splita, Šibenika, da objasni Miličeviću, Biliću i ostalima kako ne želi da njegov klub igra ligu protiv klubova od kojih smo pobjegli prije desetak godina? Da pišu grafite po zidovima, šalju dopise u klub, mole preko novina ili kako drugačije? Činjenica koju potvrđuje i posjeta na utakmicama Goodyear lige u Zagrebu, Splitu, Zadru i Rijeci jest da većina hrvatskog naroda ne želi ovakva ili slična udruživanja, još manje dobrovoljna. Ali - na koji način da to pokaže onima koji o tome odlučuju?

Utakmica Cibone i Partizana koincidirala je s odlukom i novinskim izvještajima kako su za sljedeću sezonu dva mjesta u Goodyear ligi osigurana za Partizan i Crvenu zvezdu. Kako Cibona više nije imala nikakvih natjecateljskih ambicija, dakle pobjeda joj ne znači ništa u smislu prolaska dalje - može li se konačno i istinito povezati s čim je u vezi gnjev i bijes zagrebačkih ljudi, navijača i gledatelja na toj utakmici? Partizan, Crvena zvezda i Budućnost već su gostovali u Zagrebu u okviru europskih kupova i nikad se nisu događali slični incidenti. Ovog puta publika je usprkos visokom vodstvu, na kraju i pobjedi - bila spremna na linč protivnika, koji im ni jednom jedinom reakcijom nije dao povoda za takvo nešto.

Partizanovi igrači, trener i članovi delegacije ponašali su se profesionalno - za pohvalu s obzirom na okolnosti, publiku nisu provocirali niti jednim ispadom, a ovi su sa tribina tako žestoko napadali i reagirali. Valjda je konačno jasno svima na što je bio uperen gnjev kojeg su nažalost ni krivi ni dužni, osjetili neki igrači i posebno trener Partizana nakon utakmice. Bijes je bio uperen najmanje prema njima osobno, provala divljaštva i emocija bila je akumulirana upravo iz razloga što su navijači htjeli pokazati što misle o tim u zadnje vrijeme toliko popularnim zajedničkim ligama, društvima i projektima. I iako bi se našlo mnoštvo zamjerki na izjave Partizanova direktora Predraga Danilovića, ne samo u zadnje vrijeme, potpuno ga razumijemo i podržavamo kad se nakon ovakve utakmice zapita "koji je smisao zajedničkog natjecanja ako ćemo se u svakoj utakmici bojati za život"?

Partizan i Crvena zvezda odavno među hrvatskim navijačima simboliziraju nešto više od sportskog kluba. Za to su najmanje krivi današnji igrači, pa i treneri, tradicije iz tih utakmica vuku se već desetljećima, a teško je bilo kontrolirati emocije s obje strane i dok smo bili u zajedničkoj državi. Danas nekakvi poluekonomisti i samozvani stručnjaci, košarkaški i ekonomski, svojom prosvijetljenom pameću garantiraju kako njih "interesira samo sport, nikakva politika". Ma dajte, molim vas! Te priče o odvajanju sporta i politike ostavite na papiru, politiku i sport u bivšoj Jugoslaviji nisu uspjevale odvojiti ni puno veće face, pa prodavanje takvih floskula i prolazi samo kod onih koji su intelektom ravnopravni onima koji ih prodaju. Ili kod onih koji još plaču za vremenom "kad smo svi bili ko jedan i kad nam je svima bilo bolje", koji htjeli - ne htjeli, moraju puhati u iste nostalgičarske diple.

Odvojiti politiku iz utakmice Cibona - Partizan ili Zadar - Crvena zvezda? Osigurati takav sportski događaj od nesportskog ponašanja, prekida, tučnjava, krvavih glava, razbijenih dvorana? Da, ako će se igrati bez publike, ali kako onda prodati priču o "ekonomskom i sportskom dobitku"? Za koga će se onda igrati? Pustite priče, bajke mogu živjeti samo na papiru, zato se i zovu bajkama...

U međuvremenu, dogodilo se i to da nam neki sveznadari nude i nogometne lige. Imao sam priliku razgovarati s mnogim pripadnicima Torcide i Bad Blue Boysa, od onih starijih, koji su okusili i jugo - gostovanja, do mlađih, od kojih neki gotovo ni ne znaju koje su boje dresovi Partizana i Crvene zvezde - i svi, ali baš svi su se složili u jednome: ni jedna takva utakmica u Hrvatskoj neće se završiti. I za koga se onda stvaraju te lige? U Goodyear ligi, bosanske i slovenske klubove u Zagrebu, Splitu, Rijeci, pa čak i jednom Zadru - gleda nekoliko stotina ljudi, osim Union Olimpije koja uz Cibonu, jedina ima europski rejting. Podvucimo crtu - većina tih klubova nikoga ne zanima, a Partizan i Crvena zvezda čekaju se "pod punom ratnom opremom". Lijepo natjecanje i fina perspektiva, nema što.

U međuvremenu, zna li netko tko vodi na ljestvici hrvatskog košarkaškog prvenstva kojeg igraju Zagreb, Osijek, Karlovac, Šibenik, Zrinjevac i ostali?

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!