Put rižine ceste - dug 200 kilometara

Foto: Dražen Patarčić

Ovdje će biti naša stalna baza nakon prve utakmice koju ćemo odigrati vrlo skoro s Meksikom. Grad Toyama ima preko 300 000 stanovnika i sasvim drugi doživljaj grada od Tokamachija. No, o tome ću imati vremena pisati vam idućih dana. Sada malo o treningu.

Naše reprezentativca je dočekalo dvjestotinjak navijača s hrvatskim zastavicama i dresovima. Uz bubnjeve i gromoglasno navijanje "Kraoatia!" prošli su kroz špalir presretnih Japanaca.

Za poklon je naša reprezentacija dobila od bakice koja ima 87 godina i 10 mjeseci - nekoliko tisuća napravljenih papirnih ždralova. Baka je vjerojatno najstariji fan u ovom dijelu svijeta. Prati nas od Francuske i navija za nas. Ždralovi bi po japanskim vjerovanjima odagnati i otjerati loše sile, i sve negativne vibracije. Što ih više imamo, to smo snažniji. Bakica ih je u gotovo 88 godina vjerojatno puno sakupila. Da si ih sami naručimo, ili da maznemo konkurenciji?

Foto: Dražen Patarčić

U prolazu nas se "očešao" i gospodin Vlatko Marković, glasno komentirajući da nas žali. "Mi se međusobno ne tučemo kao Šveđani, ne tjeramo igrače doma kao Irci, ne ubijamo se kao neki drugi, pa smo za vas prazna tema, nemate o čemu pisati. Sve nam je baš super i sve nam štima", poentirao je predsjednik uz gromoglasan smijeh. Neka, neka je tako, Samo neka je veselo.

Nakon razgibavanja i rastrčavanja odigrala se utakmica "Žuti" protiv "Plavih". Žuti su razbili plave s 4:1, a najbolji i najljepši zgoditak djelo je "Žutog". Prekrasan udarac poluvisoko s nekih dvadesetak metara. Pletikosa je branio (i dobio 4 komada), opružio se koliko je dug, ali ostao je prekratak.

Eto, dok ovo tipkam, naši reprezentativci su u svom hotelu, čeka ih večera i službeno druženje s ovdašnjom sedmom silom koja ih je totalno okupirala. Do sutra s novim vijestima nakon utakmice

Sayonara!