Nogomet

Uoči SP: Njemačka, ogledalo uspjeha

Mario Vučemilović-Jurić • ponedjeljak, 22.04.2002.

Njemačka je nogometna velesila. Trostruki svjetski prvaci, trostruki viceprvaci i dva puta brončani na SP. Nadalje, trostruki europski prvaci i dvostruki viceprvaci. Kada sastav s takvom reputacijom i generacijom u kojoj igraju ponajbolji njemački i europski igrači dolazi na svjetsku smotru, jasna su visoka očekivanja. Kao nositelji skupine E u kojoj se još nalaze Saudijska Arabija, Irska i Kamerun, predvođeni izbornikom Rudijem Völlerom i Bayerovom kralježnicom (Nowotny, Balack, Neuville) te Kahnom na vratima, svakako su favoriti. Iako posljednjih godina ne bilježe velike rezultate, nitko točno ne može predvidjeti koliko daleko može reprezentacija, koja je od 1954. sudionik svih Svjetskih prvenstava!

Povijest njemačke nogometne reprezentacije počinje 1908. godine, osam godina nakon što je u Leipzigu osnovan Deutscher Fußball-Bund. Tada su u prvoj prijateljskoj utakmici u Baselu Švicarci pobijedili (5:3) najbolje njemačke igrače. Naravno, svaki početak je težak, a Švicarci će godinama biti "turska liga" u odnosu na Njemačku. Uspjesi reprezentacije počinje 1934., kada se prvi put pojavljuju na Svjetskom prvenstvu u Italiji. Pod vodstvom prof. Otta Nerza završavaju kao treći, iza Italije i Čehoslovačke koja ih je pobijedila (3:1) u polufinalu.

Trener-rekorder po broju nastupa i pobjeda za reprezentaciju je Sepp Herberger koji Njemačku odvodi na četiri Svjetska prvenstva. Na posljednjem prvenstvu prije II. svjetskog rata, 1938. u Francuskoj odlaze kući nakon dvije utakmice sa Švicarcima, remija (1:1) i poraza (4:2).

Nakon ratne stanke, sada kao SR Njemačka (istočni dio je svojoj kontroli podvrgnuo SSSR) dolaze po osvetu i u Švicarskoj osvajaju svoj prvi svjetski naslov. U skupini gube od tada sjajne generacije Mađara (8:3), ali vođeni prvom igračkom legendom Fritzom Walterom pobjeđuju dva puta Turke (4:1, 7:2), nakon toga Jugoslaviju 2:0 i Austriju u polufinalu 6:1! U finalu u Bernu opet su ih čekali Mađari koje tada pobjeđuju s 3:2 i postaju prvi put prvaci. Od te 1954. godine do danas njemačka reprezentacija nastupila je na svim svjetskim prvenstvima. U Švedskoj 1958. u sjeni Pelea i Brazila završavaju na četvrtom mjestu. Lako su prošli skupinu i četvrtfinale s Jugoslavijom (1:0), ali su u polufinalu zaustavljeni od domaćina Švedske (3:1). Broncu su im "oteli" Francuzi (6:3). Remizirajući s Italijom, i uz dvije pobjede, nad Švicarskom i Čileom, u Santiagu ih 1962. u četvrtfinalu zaustavlja Jugoslavija (1:0).

Helmut Schön, drugi veliki izbornik reprezentacije, te Franz Beckenbauer dovode ovu reprezentaciju do drugog finala World Cupa. U Engleskoj 1966. u preliminarnoj skupini ponovo pobjeđuju Švicarce (5:0), zatim remiziraju s Argentincima (0:0) i tijesno pobjeđuju Španjolsku (2:1) što ih vodi u četvrtfinale, na Urugvaj. Njih lako nadvisuju 4:0, a zatim i SSSR 2:1 za ulazak u povijesno finale s Engleskom. Na Wembleyu pred oko 97.000 ljubitelja nogometa, u uzbudljivoj utakmici Englezi pobjeđuju nakon produžetaka sa 4:2 (2:2) i uzimaju naslov.

Na festival nogometa u Meksiku 1970., Nijemci dolaze pojačani s još nekoliko glasovitih igrača (Sepp Maier, Berti Vogts, Gerd Müller). Pobjedama nad Marokom (2:1) i Bugarskom (5:2), Peruom (3:1) ulaze u borbu za vrh. U četvrtfinalu nakon produžetaka pobjeđuju Engleze (3:2), ali u polufinalu nakon 1:1, gube od Talijana 4:3. Morali su se zadovoljiti broncom koju su izborili protiv Urugvaja pobijedivši 1:0! Gerd Müller je najbolji strijelac sa 10 pogodaka.

Nogomet dolazi u Njemačku 1974. U promijenjenom sustavu natjecanja, među 16 zemalja uz SR Njemačku u skupini "A" nastupa i Njemačka DR. Nakon pobjeda, nad Čileom (1:0) i Australijom (3:0) gube upravo od (mrskog?) susjeda (0:1). U drugoj fazi uvjerljivo upisuju još tri pobjede nad SFRJ (2:0), Švedskom (4:2) i Poljskom (1:0). Na Olimpijskom stadionu u Berlinu, u finalu pobjeđuju Nizozemce (2:1) predvođene Johannom Cruyffom kojega je tih 90 minuta u stopu pratio Berti Vogts. Bio je to uspjeh te najveće generacije njemačkog nogometa i njihov drugi svjetski naslov. Franz Beckenbauer prvi je tako u rukama podigao novoizrađeni pokal od 18-karatnog zlata, nakon što je Brazil, kao Tri-Campeao "arhivirao" zlatnu Niku.

U Argentini 1978. ispadaju u drugoj fazi natjecanja, a zatim upisuju još dva finala, 1982. pod vodstvom Juppa Derwalla u Španjolskoj i 1986. sa Franzom Beckenbauerom kao izbornikom na Mundialu u Meksiku. Za nešto više od srebra nije mogao pomoći ni Karl-Heinz Rummenigge, njihov najbolji igrač u tom razdoblju.

Slika 1 od 2.
Foto: Baldo Leburić

Beckenbauer ipak 1990. okuplja još jedan odličan sastav, Matthäusom, Klinsmannom i Völlerom i Njemačka osvaja treći Svjetski kup u Italiji te godine. U ponovljenom finalu protiv Maradone i društva Brehme je u 85. minuti s bijele točke riješio pitanje prvaka. Ta utakmica je proglašena "najgorim finalem u povijesti SP", ali takvi naslovi jednako vrijede... Na posljednje dvije velike nogometne smotre, Berti Vogts i trostruki svjetski prvaci nisu stigli dalje od četvrtfinala. Bugari su bili prepreka na World cupu u SAD-u 1994., a svi smo zapamtili dan kada su ih Hrvati "isprašili" sa 3:0 na Coupe du Mondeu prije četiri godine.

U enciklopediju uspjeha ulaze i tri osvojena europska naslova (1972., 1980., 1996.) i dva europska finala (1976., 1992.). Iz tih razdoblja nezaboravna je najjača njemačka postava iz 1972. koja je u Belgiji, u finalnoj utakmici porazila SSSR 3:0 i posljednji europski naslov ove reprezentacije. Taj jedini veći uspjeh Bertija Vogtsa kao trenera izborio je Oliver Bierhoff nakon produžetaka (2:1) protiv Češke na Wembleyu.

U posljednjim kvalifikacijama za Japan i Koreju Nijemci su propustili priliku da se direktno kvalificiraju iz skupine u kojoj je posebno bolan bio poraz od Engleza u Münchenu (1:5). Ipak, u dodatnim kvalifikacijama, predvođeni Ballackom i Neuvilleom u srazu s Ukrajinom pokazali su da zaslužuju odlazak na SP.

Današnji izbornik reprezentacije, osvajač je naslova iz 1990., 42-godišnji Rudi Völler. Izbornik je od 2000, njegova karijera je bogata, za sada samo igračkim uspjesima. Igrao je 90 puta u dresu reprezentacije, postigao 47 pogodaka. U Japanu i Koreji pomagat će mu treneri Skibbe i Rutemöller. Igrači koji kandidiraju u njegovom sastavu mahom igraju u Bundesligi. Osim nekoliko internacionalaca (Bierhoff, Hamman, Ziege), važnu ulogu među prvih jedanaest igrat će Michael Ballack, Jens Nowotny, Oliver Neuville i Oliver Kahn na vratima. Trenutno u najvećoj formi je Michael Ballack koji je svojim dobrim igrama doveo Bayer do polufinala Lige prvaka i vjerovatnog prvaka države.

Iako Völler smatra da je realnost ove reprezentacije u Japanu i Koreji četvrtfinale, sumnjamo kako će neugodni Nijemci olako biti zaustavljeni. Kao pobjednici u svojoj E skupini, mogući protivnici u osmini finala bili bi Slovenija ili Paragvaj, što svakako nije velik zalogaj za Elf. Nakon toga, sve je otvoreno, u četvrtfinalu mogući su protivnici Talijani, Portugalci pa bude li sve u redu, i Hrvati. Sjetimo se Lyona...

SuperSport HNL

1Rijeka 715:1+1417
2Hajduk 712:5+717
3Dinamo 819:9+1016
4Varaždin 75:2+312
5Šibenik 86:9-311
6Istra 1961 84:14-108
7Osijek 76:9-37
8Gorica 77:12-55
9Lokomotiva 86:15-95
10Slaven Belupo 77:11-44

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

SuperSport HNL

1Rijeka 715:1+1417
2Hajduk 712:5+717
3Dinamo 819:9+1016
4Varaždin 75:2+312
5Šibenik 86:9-311
6Istra 1961 84:14-108
7Osijek 76:9-37
8Gorica 77:12-55
9Lokomotiva 86:15-95
10Slaven Belupo 77:11-44

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!