Uoči SP: Kamerun - lučonoša afričkog nogometa

Kao i ostatak ekvatorijalne Afrike, i Kamerun je desetljećima sportski zaostajao za ostatkom svijeta. Francuska kolonijalna represija je, istina, donijela nogomet u Afriku, ali je to ipak isprva bila zabava rezervirana za bijele vladare. Igra se brzo zasviđala i autohtonom crnačkom stanovništvu, da bi osamostaljenjem Kameruna konačno bio formiran i Kamerunski nogometni savez (1962.), sa svojom reprezentacijom i prvenstvom. Danas se 14-milijunska država, kojoj je simbol lav, može pohvaliti najboljom nogometnom družinom na Crnom kontinentu.

Probivši se na jedno od dva mjesta predviđena za Afriku na Svjetskom prvenstvu 1982., Kamerun je svrstan u skupinu s Poljskom, Italijom i Peruom, u sva tri slučaja zemljama koje su tada možda imale i najbolje momčadi u povijesti. Već u prvom nastupu, Kamerun je izdržao protiv Perua (0:0). No, to se smatralo samo početnim "kiksom" Južnoamerikanaca. No, kad je u sljedećem susretu isti rezultat ostvaren i s Poljskom, priče o nastanku jedne potpuno nove reprezentacije bile su neizbježne. Kao šlag na tortu za momčad koju je predvodio vješti 30-godišnji centarfor Roger Milla, stigao je novi remi, 1:1 s Italijom, što se i do danas bilježi kao jedno od najvećih iznenađenja u dugoj povijesti World Cupa. Kamerun se s tim rezultatima plasirao na 3. mjesto u skupini, samo bod manje od prve Poljske, a samo omjerom pogodaka lošije od Italije.

Kroz "tijesne" afro-kvalifikacije, Kamerun se ponovno probio 1990., sada pod vodstvom ruskog trenera Valerija Nepomnijačija. Svrstani u skupinu s Maradoninom Argentinom, Protasovljevim SSSR-om i Hagijevom Rumunjskom, "lavovi" su unaprijed bili osuđivani na sigurno posljednje mjesto. No, kada je Omam-Biyik u prvoj utakmici svojim pogotkom pobijedio svjetske prvake Argentinu, "karte" su se morale "dijeliti" iznova. Na to se nadovezala i pobjeda nad Rumunjskom (2:1), u kojoj je, sada već 38-godišnji Milla postigao oba pogotka. Osiguravši prvo mjesto u skupini, protiv SSSR-a su odigrali opušteno i primili četiri "laka komada".

U osmini finala donekle ih "pomazio" je ždrijeb, dodijelivši im za partnera Kolumbiju. U rovovskoj borbi, tek je nakon 120 minuta igre Kamerun slavio 2:1 (još dva pogotka Mille). U četvrtfinalu nova maratonska borba, protiv Engleske. Englezi su poveli 1:0, ali su u drugom dijelu Kamerunci preokrenuli na 1:2. No, kad se igra za ulazak među četiri najbolja na svijetu, treba biti utjecajan i izvan terena. U 82. minuti Lineker jedanaestercem poravnava na 2:2, a u produžecima, na isti način, donosi pobjedu "Gordom Albionu".

Oslonivši se na uglavnom istu postavu (Milli su sad bile 42 godine!), Kamerunci su u SAD-u 1994. doživjeli "prizemljenje". Najprije su odigrali 2:2 s Švedskom, ali ih je onda "pomeo" Brazil (0:3), pa potom i Rusija (1:6). U Francuskoj 1998. učinili su minimalam pomak nabolje, 1:1-remijima s Austrijom i Čileom, ali i još jednim uvjerljivom porazom (0:3, Italija).

Do danas, Kamerun je napravio radikalan zaokret, oslonivši se na mlađe igrače, školovane uglavnom u "matičnoj" Francuskoj, ali sve više i u drugim zapadnoeuropskim zemljama. Tako je 2000. u Sydneyu osvojeno olimpijsko zlato, a osvojena su i posljednja dva Afrička prvenstva. U posljednjim kvalifikacijama s lakoćom su, bez poraza, prebrodili Libiju, Angolu, Togo i Zambiju.

Izbornik, njemački stručnjak Winfried Schäfer (52) vodi momčad nešto više od godinu dana, a u njegovoj 3-5-2 shemi mjesta zauzimaju: Boukar - Kalla, Song, Geremi - Olembe, Foe, Djemba, Wome, Njanka - Mboma, Eto´o. Najveća zvijezda je iskusni Patrick Mboma, s mnogo iskustva u francuskoj i talijanskoj ligi, s vrlo uspješnom japanskom epizodom, što bi moglo Kamerunu pribaviti simpatije domaćih gledatelja na SP.

Iako oskudijeva u taktici, kamerunska momčad može to sve nadoknaditi fizičkom snagom i velikom borbenošću. Sve je kod njih idilično, dok ih služe rezultati. U protivnom, njihova se momčad "raspada". Naša prognoza: prolaz u drugi krug.