"Kockasti" igrali protiv 120 dječaka!

O jasmi (Dobro jutro). Negdje oko 3.30 ujutro po hrvatskom vremenu, naša reprezentacija odradila je prvi od današnja dva treninga. Poseban po mnogočemu. Prvi puta na zeleni travnjak, po kojem trčkaraju naše nogometne "violine", spustilo se i nas pet "fotoreporterskih zvijeri" s posebnim odobrenjem stručnog stožera. Novinari su ostali sjediti na tribini s druge strane ograde.

Foto: Dražen Patarčić

Razlog za ovaj pristup bio je posjet 120 nogometnih klinaca ili svih lokalnih nogometnih škola. Nakon obveznog dijela treninga, klinci su "potopili" naše vatrene. Nestali su u masi razdragane djece. Radilo se u nekoliko grupa kao u pravih profesionalaca. Naši dečki, treneri, maseri i deseci trenera pristigle djece punih 40 minuta radili su nogometne vježbe, od vođenja lopte, udarca glavom, dodavanja i vratarskih parada. Sve je završilo nogometnom utakmicom koju je sudio šjor Jozić, a koju su naši dečki izgubili sa 2:1. Ovo je drugi poraz naše squadre otkako je vodi Mirko. U jednom trenutku igralo se i s tri lopte. Naravno da se smijeh orio na cijelom terenu.

Foto: Dražen Patarčić

I naša lica su bila zadovoljnija. Nakon svih peripetija oko Bokšića i njegove ozljede, stanje se popravlja, nije još sjajno, ali Boka je nizao krugove, mijenjajući i intezitet i brzinu kretanja. Nakon toga u ruke na istezanje, preuzeo ga je Tomislav Vrbnjak. Sve se sada čini nekako vedrijim i boljim.

Koristim priliku da u ime Jurice Vranješa ali i ostalih reprezentativaca zahvalim na mnogobrojnim pristiglim e-mailovima s cijele planete. Ja sam ostao i više nego iznenađen vašim odzivom. Jurica gotovo ne vjeruje da nas čitate od Novog Zelanda, Australije, preko Južne Amerike, Azije i Europe. Za sada nemamo ni jednu poruku s afričkog kontinenta. Naravno da je bilo i laganih provokacija (sa širokim i velikim osmjehom) od strane igrača na Juričin jučerašnji novinarski prvijenac. Meni je nekako ostala u glavi ona od Šerića, koji "prijeti" pisanjem svog teksta, te da će onda moj laptop biti "zatrpan" s dvostruko više poruka. Naravno da ćemo mu to zadovoljstvo i priuštiti. Pa neka se vidi tko je popularniji.

Prihvaćam neke kritike od strane Vas, meni dragih čitatelja, i zahvaljujem svima koji ste mi se javili. Naježim se svaki puta kada pogledam tolike poruke koje dolaze na moj e-mail i kad ih pročitam. Znajte samo jedno. Niti jedan novinar ovdje, pa tako ni ja, ništa više u životu ne bi volio, nego da u našoj momčadi sve štima. Ne mogu pisati da je sve za pet, ako vidim da ima problema. Barem ja nemam razloga "muljati" i skrivati Vam činjenice. Eto, danas je ispred nas bio sasvim novi Bokšić, nasmiješen i zadovoljan. Znamo da i on želi napokon zaigrati na jednoj velikoj utakmici i na njoj zablistati. To mu i ja iskreno želim.

Foto: Dražen Patarčić

Danas smo napokon imali uživo osjetiti tu dobru vibru koja je vladala na treningu. Drugačije je kada ga gledate sa 50-100 metara kroz objektiv kamere, a sasvim drugi feeling kada ste uz teren i čujete kako igrači dišu.

Neki pokazuju (mislim na Boška Balabana) i znakove tihe patnje i sjete. Pokazao nam je zorno kome su upućene njegove misli. A to pogledajte i vi to na fotografiji koju prilažem. Iva Radić nema razloga za brigu. "Bole-Top" je odličnog raspoloženja i brige za njeno zdravlje. Ma sve će biti OK, siguran sam u to. Trenutno sjedim u improviziranom prostoru za medije. Oko nas, dok ovo tipkam za istim stolom s Stipom ("Sportske novosti") sjedi tridesetak japanskih novinara i ručaju (ovdje je 12.30, u Hrvatskoj je 5.30). Ručaju!! Srču kao da im je to posljednje u životu. Navodno, što bolje srču, to je znak kuharima da je hrana dobro napravljena. Sreća da mi te običaje nemamo, jer bih izludio do kraja.

I to je sve za ovo javljanje. Uskoro mi stiže Boris Živković. Rezerviran za Sport Net i Obiteljski radio. Kolega Tabaković s Obiteljskog ima laganu temperaturu i ostao je u sobi. Još sinoć "obradio" ga je dr. Janković. Tablete i mirovanje s puno tekućine (ne odnosi se na Ožujsko pivo). Sutra će biti opet u punom pogonu, kao nov.