Engleska - kako bez Beckhama?

Engleska je kolijevka nogometa. Iako i u Kini, Italiji, pa i u Hrvatskoj, postoje dokazi o nogoloptanjima još iz drevnih vremena, tek je na Otoku ova igra dobila svoj, danas poznati oblik. Ovdje su formirani prvi nogometni klubovi, prva natjecanja, a 1872. odigrana je i prva međudržavna utakmica: Engleska - Škotska 0:0.

Pokretanje Svjetskog prvenstva 1930. godine "nije impresioniralo" Engleze. Čvrsto uvjereni u svoju nadmoć, nisu smatrali potrebnim da ju potvrđuju na takvim turnirima. No, nakon Drugog svjetskog rata nije im preostalo ništa drugo nego da se pridruže ostatku svijeta. Tako u Brazil 1950. dolaze uvjereni da će biti prvaci, no na zemlju ih spušta senzacionalni poraz (0:1) od SAD-a, te ne prolaze prvi krug. U Švicarskoj 1954., shvativši lekciju, pristupaju ozbiljnije i dolaze do četvrtfinala, 1958. opet ispadaju u prvom krugu, a 1962. u četvrtfinalu. Kao domaćini, 1966. godine, postaju prvaci zahvaljujući novom načinu igre čiji je tvorac bio izbornik Sir Alf Ramsey, a zablistao je i Geoff Hurst postigavši hat-trick u finalu, te najbolji igrač prvenstva Bobby Moore.

Nakon tog izuzetnog rezultata nastupa svojevrsno zatišje, iz kojeg ostaju neugodna sjećanja na poraze u već opjevanim okršajima s ljutim rivalom Njemačkom i rečenica Garyja Linekera: "Nogomet je igra s po 11 igrača i loptom, u kojoj uvijek pobjeđuju Nijemci". Samo 1990. postižu rezultat "dostojan" renomea - osvajaju četvrto mjesto. U gorkom sjećanju ostalo im je i posljednje Europsko prvenstvo; ispali su već u prvom krugu.

Foto: Dražen Patarčić

Ni u kvalifikacijama za Japan i Koreju nije bilo bolje, no prvi stranac na klupi engleske reprezentacije, Sven Göran Eriksson mobilizirao je igrače, "enfant terriblea" Davida Beckhama gurnuo u prvi plan, te pobjedom (5:1) protiv vječnog suparnika Njemačke, ušao u legendu. U trinaest utakmica "vladavine" Erikssona, zabilježena su samo dva poraza, a tri puta odigrali su neodlučeno. Šveđanu se mora skinuti kapa za hrabrost (prije svega u izboru igrača) i eksperimente koji su Englesku činili još moćnijom. Iz svih tih testiranja proizašli su današnji nositelji igre - Beckham, Scholes, Owen i Gerrard. Problem je što je dio tih ključnih igrača (Beckham, Gerrard, Dyer) zatečen ozlijedama. Trkački su Englezi vrlo jaki, a prednost vidimo i u taktici, ali u učinkovitom protunapadu.

Mane mogu biti ponekad nespretna obrana i (pre)velika ovisnost o Beckhamu, koji je pod velikim upitnikom (teška ozljeda noge), no izbornik će riskirati i voditi ga na Daleki istok bez obzira na njegovo zdrastveno stanje jer, i sam se uvjerio, momčad bez veznjaka Manchester Uniteda nije ista, pa se čini da će rezultati ove reprezentacije ovisiti upravo o njemu.

Pretpostavimo li da će sve proći u najboljem redu, Englezi bi trebali zaigrati u ovom sastavu (4-4-2): Martyn - G. Neville, Ferdinand, Campbell, A. Cole - Beckham, Gerrard, Scholes, Dyer - Owen, Hesky.