Mogu li snovi postati stvarnost?

Pokušavali smo "mirisati", vagati najave, izjave, ponude, kandidature, kako "dišu" oni koji odlučuju, kako su postavljeni favoriti, tko je najozbiljnije pripremio kandidaturu, što je za očekivati 12. prosinca. Nakon podužeg ispitivanja i analiziranja, nudimo vam našu procjenu, koja ne mora biti ništa drugo nego subjektivna najava i upoznavanje s kandidatima, bez ikakvih garancija. Naučili smo kroz povijest da su se često događala velika i senzacionalna rješenja glede domaćinstva velikih natjecanja, spomenimo samo najsvježije - Portugal ispred "99-posto sigurne Španjolske" za EP 2004., te Njemačka ispred "još sigurnije" Južne Afrike za SP 2006. Upravo u tome i vidimo našu najveću šansu, tu se i krije naša najveća nada, jer realno gledajući združena kandidatura Hrvatske i BiH ne spada u favorite glasovanja Uefinih šefova. Barem na papiru.

Krenimo, dakle, redom:

1. NORDIJSKE ZEMLJE (DANSKA, FINSKA, NORVEŠKA, ŠVEDSKA)
S realne razdaljine, sjevernoeuropska četvorka nam se čini kao glavni favorit, iako tek "za prsa". Odgovoriti zašto nije teško - ovaj dio Europe je najstabilniji, najmirniji, najrazvijeniji i najbogatiji, bez ikakvih "trzavica", neriješnih pitanja, uz uzornu suradnju i susjedske odnose među svim državama kandidatima. Uz to, odlično su prometno povezane, iako su udaljenosti između gradova koji žele biti domaćini prilično velike, pa je nerijetko potrebno promijeniti nekoliko transportnih sredstava. Najveći adut im je iskustvo u organizaciji velikih sportskih natjecanja, jer su organizirali i Europsko nogometno prvenstvo (Švedska 1992.), i ljetne i zimske Olimpijske igre (Finska i Norveška). Infrastruktura im je već sad besprijekorna, od sportskih terena i popratnih sportskih sadržaja, do prometne povezanosti. Stadioni im trebaju doradu najviše zbog povećanja kapaciteta, no većina ih već sad zadovoljava stroge Uefine uvjete. Nikako ne zaboravimo ni gospodina pod imenom Lennart Johansson, predsjednika Uefe, Šveđanina koji je i naš Savez nekoliko godina držao "na ledu", kad su naši nespretno javno odabrali svog kandidata u Seppu Blatteru. Johansson se sigurno nije štedio lobirajući, bez obzira što bi kao predsjednik Uefe trebao biti neutralan, a koliko je moćan švedski lobi u europskom sportu najbolje će znati rukometaši i svi ostali koji prate događanja na zadnjih nekoliko Europskih rukometnih prvenstava.
Potencijalni gradovi domaćini su Kopenhagen (Idraettsparken i Bröndby stadium), Helsinki (Olimpijski stadion), Tampere (Stadion Ratina), Oslo (Stadion Ullevi), Trondheim (Stadion Lerkendal), Stockholm (Stadion Risunda) i Göteborg (Stadion Ullevi).

2. GRČKA - TURSKA
Grci i Turci su na drugom mjestu iz posve dijametralnih razloga od Nordijaca. Poštivajući činjenicu da su sport i politika nedjeljivi, koliko god to ružno zvučalo, tako treba promatrati kandidaturu ove dvije države, što je uostalom, realno i naš najveći adut. Naime, Turska se očajnički godinama bori za ulazak u Europsku uniju, Grčka je u njoj, ali njome "zapadnjaci" nikako nisu zadovoljni, pa se ovakav projekt čini kao jedno od najboljih sredstava "dizanja" infrastrukture, ekonomije i razvoja ovih zemalja koje su krajnja južna granica "zapadne" Europe.

Prednost im je i činjenica što je Grčka već raskopana, što će do 2004. godine, dakle dvije godine prije Europskog prvenstva, kompletna obnovljena i novoizgrađena infrastruktura ove zemlje biti završena, jer će u ljeto 2004. godine Atena organizirati Olimpijske igre. Stoga bi Turskoj preostalo da "uhvati" Grke, što bi tamošnjoj Vladi i gospodarstvenicima svakako bio velik izazov, znajući za povijesni antagonizam ove dvije države, koji se želi prebroditi i na ovaj način. Problem bi mogli biti "mali", navijači na tribinama, koji su u nekoliko navrata na obje strane javno prosvjedovali protiv ove kandidature, ne želeći čak ni na ovaj način "surađivati s vječnim neprijateljem", s kojim su već desetljećima u sporu oko vlasti nad Ciprom. Realno gledajući, imaju slabiju podlogu od Austrijanaca i Švicaraca, ali ponavljam - bit će kako odluči politika koja uvijek i nema veze s nogometom.
Gradovi koji bi bili uključeni su Atena (Olimpijski stadion), Iraklion (Stadion Pankriton), Patras (Stadion Pampeloponissiako), Solun (Stadion Iraklisa Kaftanzoglio) na jednoj, te Istanbul (Atatürk Olimpijski stadion i Fenerbahçeov Sükrü Saraçoglu), te dva nova stadiona u Antalyi i Izmiru na drugoj strani.

3. AUSTRIJA - ŠVICARSKA
Dvije bogate države u srcu Europe, kao svoju prednost najviše ističu blizinu svima, te odličnu promatnu povezanost dvije alpske države. Male udaljenosti među gradovima i jednostavna komunikacija za igrače i navijače najveća su prednost, uz činjenicu da je i stadionska infrastruktura prilično dobra, uz jedinu potrebu - povećanja kapaciteta, što su ove države već najavile. Ako će se gledati sportski, prilično su blizu dobivanja organizacije, jer ni jedni ni drugi nisu imali priliku organizirati ovo natjecanje dosad (doduše, Švicarska je bila domaćin SP-a 1954.), a većinu uvjeta već zadovoljavaju. No, tu je opet - politika presudna, jer vrlo često najbolji "ponuđač" nije prvi na listi prioriteta.
Austrija nudi Beč (Ernst Happel stadion), Klagenfurt (Waidmannsdorf stadion), Salzburg (Stadion Salzburg) i Innsbrück (Tivoli-Neu stadion), Švicarci ulaze sa Ženevom (Stade de Geneve), Zürichom (Stadion Zürich), Baselom (Saint Jakob Park) i Bernom (Stadion Wankdorf).

Foto: Dražen Patarčić

4. HRVATSKA - BOSNA I HERCEGOVINA
Naši su tu negdje, realno oko četvrtog mjesta, malo ispred, malo iza Škota i Iraca, ali neka im naš patriotizam priskbi malu prednost. Naši aduti su baš - politički, nakon pola desetljeća agresije i rata u naše dvije države, Bosanci i mi zajednički želimo nogometom pokazati Europi i svijetu da smo spremni za bolju budućnost, za svijetlije horizonte. Dobivanje domaćinstva ovog natjecanja daleko nadilazi samo sportske motive, jer je potrebno unaprijediti ili izgraditi sportsku infrastrukturu, prometnice, hotele, poboljšati zračni promet, otvoriti mnoga radna mjesta koja bi sudjelovala u ovoj akciji u narednih pola desetljeća. U tom smislu veliki plus je zaradila Hrvatska gradnjom autoceste Zagreb - Split i znatnim poboljšanjem kvalitete prometnica u cijeloj zemlji tijekom posljednjih nekoliko godina, što daje važan argument našoj kandidaturi u objašnjavanju kako se možemo nositi sa stvarima koje se od nas očekuju ukoliko dobijemo domaćinstvo. Nažalost, mora se priznati da je situacija u BiH još uvijek daleko od željene, s ekonomske i političke strane, što je realno velik uteg našim nadama, uz činjenicu da još uvijek nije potpuno jasno hoće li se naš jugoistočni susjed i partner moći financijski i organizacijski nositi sa zahtjevima koje postavlja UEFA i ovako glomazan i zahtjevan projekt. No, i sama kandidatura ima svoje velike pluseve, barem se nešto pomaknulo s mjesta u smislu naše infrastrukture, izrađeni su projekti renoviranja i održavanja svih naših većih stadiona, za što je bilo krajnje vrijeme. Realnosti treba pogledati u oči - šanse da dobijemo ovo natjecanje postoje, ali nisu velike, no HNS je već najavio da neće odustati i da će odmah uslijediti pripreme za EP 2012. godine. Zajedno s BiH ili s nekim drugim - tek će se odlučiti.
Hrvatska kao nositelj ovog projekta sudjelovala bi s 5 gradova, Zagreb (Stadion Maksimir), Split (Stadion Poljud), Varaždin (Stadion Varteksa), Osijek (Stadion Gradski vrt), uz vjerojatno potpuno novi stadion u Rijeci. BIH je ponudila 6 gradova, Sarajevo (Stadion Koševo), Mostar (Stadion Bijeli Brijeg), Banja Luku (Gradski stadion), Zenicu (Bilino Polje), Tuzlu (Stadion Tušanj) i Bihać (Stadion Pod Borićima). Otvaranje prvenstva dogodilo bi se u Sarajevu, polufinala u Splitu i Mostaru ili Zenici, utakmica za 3. mjesto u Sarajevu, a finale u Zagrebu, na (konačno) dovršenom stadionu u Maksimiru. Na papiru sve to lijepo izgleda...

5. ŠKOTSKA - IRSKA
Škoti i Irci vrlo su ozbiljno shvatili ovu kandidaturu, no neugodno ih je iznenadila vijest iz Irske da se vjerojatno neće moći financirati gradnja novih stadiona, što je osnovni uvjet njihove kandidature. Jer, infrastruktura u ove dvije zemlje jako zaostaje za Englezima, iako Škoti imaju tri impresivna zdanja u Glasgowu, nacionalni stadion, te domove dva jedina velika kluba iz ove dvije zemlje, Rangersa i Celtica. Povijesne veze "dva potlačena naroda" ipak nisu previše uzbudile i natjerale Engleze da se "pretrgaju od pomoći" svojim susjedima, koji realno, bez pomoći Engleza ne mogu očekivati ništa osim fine prezentacije i pljeska za uloženi trud. Ali, pogurnu li ih "vječni tlačitelji", tko zna...
Problemi sa stadionima su očiti, Glasgow bi morao aktivirati sva tri svoja grandiozna zdanja (Hampden Park, Ibrox i Stadion Celtica), Edinburgh nudi nacionalni rugby stadion Murrayfield, Aberdeen Pittodrie Stadium, a Dundee bi izgradio potpuno novi stadion. Irci imaju tek Lansdowne Road u Dublinu, gdje im igra nacionalna selekcija, uz kojeg bi izgradili i još jedan veliki nacionalni stadion u glavnom gradu.

6. MAĐARSKA
Mađari su "izvisili" u željenoj kooperaciji s Austrijancima, nakon toga "nasamarili" i nas, te se na kraju odlučili krenuti samostalno. I čini se - pogriješili, jer se njihova i ruska kandidatura smatraju samo kao "ukras" i bez velikih šansi da zaista iznenade svu silu ujedinjenih ponuda. Doduše, Mađari su počeli puno ulagati u sport, žele čak i Olimpijske igre, no zasad su u vrlo neizglednom položaju.
Uz Budimpeštu (Stadion Ferenc Puskas), nude se Györ (Stadion Rabe), Szekesfehervar (Stadion Videotona), no trebaju kompletnu restauraciju, a nova zdanja "niknula" bi u Miskolczu, Debrecenu i Szegedu.

7. RUSIJA
Rusi su spremali kandidaturu zajedno s Ukrajnicima, no kako su ovi odustali, a s njima i Bjelorusi, Rusija je odlučila ne odustati i krenuti dalje sama. Oni su posljednji na "listi kladioničara", iz mnoštva razloga, od kojih navodimo samo neke - vrlo loša infrastruktura koja se bez stranih investitora ne bi mogla obnoviti, velike udaljenosti između gradova, a loše prometne veze, slabe zračne luke, velika udaljenost od "centra" Europe, što znači i od navijačkih džepova... Rusi kao jednu od prednosti navode činjenicu što rijeka Volga povezuje svih 8 gradova kandidata, te da bi njome bio organiziran transfer navijača, u velikim plovećim brodovima-hotelima. Teško da će im samo ta činjenica donijeti išta više od pojavljivanja i ispadanja u prvom krugu.
Od gradova, naravno, Moskva sudjeluje s dva novoobnovljena stadiona Spartaka i Lokomotive, tu su još Sankt Petersburg (Stadion Kirov), Volgograd (Stadion Rotora), Saratov (Stadion Lokomotive), Kazan (Stadion Central), Krasnodar (Stadion Kuban), Samara (Stadion Metalurga) i Rostov (Stadion Rosteljmaša).