Matovilka na Zlatnoj lisici (1)

Rano jutro, subota. Pokret je već u pet sati! Put nas vodi u Maribor, 39. Zlatna lisica je u pitanju i mi Hrvati teško da bi propustili takav događaj. Nakon početnih poteškoća sa putovnicom (čitaj zaboravljena je), konačno stižemo na odredište. Kao prvo potrebne su nam akreditacije. Nitko ponosniji od mene, jer nakon kratkog slikanja, bez previše namještanja i slaganja frizure (za pitanje: "kak' zgledam", nije bilo vremena), konačno na 48 sati postajem akreditirani novinar.

Foto: Goran Pervan

Sliku ću naravno zauvijek sakriti jer uopće ne želim gledati sebe na toj nazovi fotografiji. Ne možete niti zamisliti što sve pruža takva ogrlica, bolja je od bilo kakve zlatne.... Parking osiguran, prolaz dozvoljen svugdje... Yesss, danas nisam samo obični smrtnik pred kojim stoji STOP palica slovenskog policajca. Press centar, za mene neupućenu, mračni predmet znatiželje.... Ulazim unutra.... Stolovi, stolci i naravno nekoliko kompjutera. Što ću, što ću.... ma znam slat ću xms poruke prijateljima pa nek svi znaju da sam u press centru na Pohorju. "Prikopčala" bi se ja i na chat, ali nema nikog. Rano je, ljudi još spavaju...

I dok dečki iz vrijedne ekipe Sport Neta slažu sve kaj se treba složiti (ne pitajte što, jer krivu pitate), ja vrijedno sjedam za PC i pokušavam poslati poruke... i prvo razočarenje.... internet, ne radi. Priča se crv je ušao u sistem. Kakav crv, kud je ušao, kako je samo mogao, opet ne pitajte mene.... No, dečki su se jako iznervirali, ništa se nije moglo poslati, skoro sam im vidjela suze u očima, jer kako će za internet site slati članke nego prek' interneta. Eh, nisu ni crvi kaj su nekad bili. Čovjek ne može zamisliti da tako jedno malo stvorenje može napraviti takvu štetu.

Iako je veliki ekran u press centru, mi idemo na stazu, ipak vozi naša Janica. Ulazimo u box za novinare, opet ja, nitko veći od mene.... Ček još samo da se stanem ispred kamere pa da mogu mahat mami i svima onima kojima sam obećala mahati... Dakle, stanem se dolje i pratim, sve su se tako lijepo spuštale niz strminu, niz koju se ja ne bih spustila niti pješice, a kamoli na skijama.

Foto: Goran Pervan

Prva vožnja (vele "lauf" i to sam saznala) i kečke se spuštaju niz padinu. Dole čekaju dečki iz hrvatske skijaške ekipe s talkiwalkijima, da imaju crna odijela bili bi ko' man in black, ovak to su naši dečki man in red. Opako izgledaju.... Janica prolazi jedna vrata, pa druga vrata, pa tako puno vrata i nikako mi nije jasno kako je uspjela pogoditi prava vrata. "Pa sva su ista", komentiram ja, a od mojih dečkiju samo dobivam prijekoran pogled i: "Nemoj samo puno pričat'" Gospođa Marica je pokrila usta i "kečke" su se spustile. Nije baš bilo blistavo, vele svi. Ja ne bih rekla, meni je bila "strašno" brza.

Nakon kratkog odmora u press centru trgnuli su me dečki: "Ajmo na stazu, nema spavanja". I ja opet oblačim onu veliku jaknu, crvene rukavice, nisu u stilu jakne al' se nisam stigla pripremiti, stavljam šesir (koji mi nikako ne stoji) i pravac staza.

Glasno negodujem, ali dečki tvrde da me i onak' niko ne gleda na što sam ih pogledala zmijskim pogledaom. Ispravljaju se i kažu da se baš tako nešto nosi sada. Kao da oni znaju što se danas nosi. No, nemajući vremena za raspravu ubrzanim koracima trčkaram za njima. Gadno je biti zapravo novinar, njima se uvijek nekuda žuri...

Drugi "lauf" počinje, Janičine kečke jure niz padinu i sretno stiže dolje (baš dobro, svaki put se pomolim kad se koja skijašica spusti, da stigne živa i zdrava). Opet kažu i nije neki rezultat. Ma kak' nije, bila sam se u stanju i posvaditi. Janica je ovaj put dala kratak intervju, čini se da niti ona nije zadovoljna. No, dobro gledat ću ja opet gore po VIP loži možda vidim koga poznatog. Čini se da danas baš i nisu bili zainteresirani za dolazak ovdje. Šuška se da sutra dolazi 10.000 hrvatskih navijača. Priprema se na Pohorju lagana gužva. Sam se bojim da se navijačima netko ne zamjeri, jer ak' se budu digli na lijevu nogu, na Pohorju druge godine neće biti skijanja.

Janica je odskijala i otišla, priča se da joj nije dobro... Kad eto ti Nike i Ane, dinamitne cure čini se. Priča se da je Hermann Maier ili Herminator (i to sam zapamtila) rekao kako je Nika najseksi skijašica. Mislim da bi Nika svoje čari mogla iskoristiti u reklamne svrhe ko' i Kurnikova, pa da vidiš dolara. Bar da unovči naporan rad... Nakon odskijanog današnja pobjednica je na kraju bila Anja Paerson, navodno ne voli Janicu, ali ja u to ne vjerujem. Opet trač.

Nastavlja se...