Što nas čeka u narednoj sezoni?

I drugi pokušaj Goodyear lige je iza nas. Liga kojoj je ove godine najveću uslugu napravio veliki Maccabi, pojavljivanjem i igranjem u njoj, svakako je kvalitetom nadmašila prvo izdanje. S druge strane, drugi pozvani klub u ovu ligu, beogradska Crvena zvezda, donijela je nešto drugo. Uglavnom skandale, uvrede, prekide, tučnjave. Čak i na završnom turniru. U redu, pokušalo se, jedan klub iz zemlje svjetskih i europskih prvaka, zemlje koja je najveća košarkaška sila Starog kontinenta, trebao je kao "lakmus papir" definirati može li se liga širiti "na istok", ili još nije vrijeme za slične egshibicije.

Navijači beogradskog kluba dali su sve od sebe da uvjere svekoliku uglavnom javnost i čelnike lige da im tu nije mjesto. I uspjeli su, nakon polufinala u Ljubljani, vrlo je mali broj promatrača u Hrvatskoj, Sloveniji i BiH koji bi poželjeli da im njihovi ljubimci igraju u takvoj atmosferi, a oni koji su po službenoj dužnosti preživjeli pakao "Hale Pionir" kad su u njoj gostovali Cibona, Split, Zadar i Zagreb, zasigurno nemaju namjeru i dogodine upuštati se u takav rulet. No, izgleda da to nije bilo dovoljno onima koji odlučuju, zapravo onima koji broje novce i trljaju dlanove, zarađujući na neredima, inkasirajući kazne i povećavajući interes. Jer naravno, uvijek postoji "čekamo vas kad dođete k nama"...

Foto: Nikola Movrić

Stoga nas i sljedeće sezone čekaju uvrede, četničke kokarde i transparenti, paljenje naših državnih simbola i policijski kordoni u našim dvoranama. Čeka nas nova strepnja hoće li netko od tih uspaljenih i ratnim porazima frustriranih "navijača" dignuti ruku na nekog od naših igrača, funkcionera, novinara, kao što su dosad radili "s distance", pa su nerijetko igrači i treneri naših klubova u Beogradu u krvi završavali utakmice. Dogodine nas čeka "Beograd na treću", ovo što su u netom završenoj sezoni prezentirali Zvezdaši, dogodine sigurno ništa manje neće zaostajati ni Partizanovci, ni navijači onog trećeg kluba koji će dobiti pozivnicu.

Za sve one koji se groze pomisli da bi igranje u Srbiji moglo stajati glave nekoga od naših sportaša, valja samo podsjetiti na ime Harisa Brkića, mladog košarkaša Partizana koji je ubijen u Beogradu u još nerazjašnjenim okolnostima. Tko nakon njega može garantirati da se neće pojaviti neka budala i repetirati pištolj prema Roku Ukiću, Marku Popoviću ili Zoranu Planiniću kad im zabiju koš za pobjedu? Koliko povjerenje može uživati policija i redarska služba države koja ni svog premijera ne može sačuvati od atentata?

Uz sve ovo, nevjerojatna je bahatost i licemjerje kojima Savez i klubovi iz Srbije i Crne Gore uvjetuju svoje nastupanje u Goodyear ligi. Postavili su prag od minimalno 4, a čak i 5 svojih klubova u ovoj ligi, ukoliko Maccabi odustane, što nije ništa drugo nego svjesno mazanje očiju svoje javnosti, koja živi u uvjerenju da njihovi klubovi imaju valjda svjetsku klasu kakvu ima njihova reprezentacija i da im nije potrebna ova liga. A s druge strane, ova liga je "iz konopaca" dignula Crvenu zvezdu ove sezone, klub koji se zadnjih godina spašavao ispadanja, a ove godine nastupima u Goodyear ligi digao i svoj rejting, i rejting klubova iz Srbije i Crne Gore u regiji. Samo u kvalitativnom smislu naravno, jer kvalitetu momčadi iz Beograda nitko ne može osporiti.

Tako su se iz Beograda postavili smiješni uvjeti, a svima je potpuno jasno da će KSSICG biti i više nego zadovoljan i s tri mjesta u ovom natjecanju, jer tamošnja liga, koliko god bila izjednačena i obilježena činjenicom kako je "liga svjetskih prvaka", već godinama nije dala niti jedan klub koji bi značajnije participirao u bilo kakvim europskim kupovima, niti postizao značajnije međunarodne rezultate. Jasno je i najmanjem laiku, da je Srbima i Crnogorcima ova liga važna koliko i svima ostalima, no njihova poslovična bahatost im ne dopušta za zgrabe ono što im se nudi, nego da u svom stilu stalno traže nešto više.

Tu se nalazi prva "zamka" za ulazak srpsko-crnogorskih klubova u ovu ligu, jer je teško vjerovati da će hrvatsko-slovensko vodstvo lige i tvrtke koje su uključene u njezino vođenje, ispustiti dio "kolača" i pustiti ljude iz SiCG u upravna tijela lige, što su iz Beograda uvjetovali. Jer koliko god se mi "smrtnici" svađali oko toga čija će košarka najviše profitirati ovom ligom, koji će klubovi najbolje proći i tko će u sportskom smislu najbolje iskoristiti ovo natjecanje, nepobitna je činjenica da ovu ligu, uostalom kao i sve drugo na ovom svijetu, pokreće - novac i interes. Liga je u osnovi pokrenuta radi povećanja kvalitete košarke u Hrvatskoj i Sloveniji, iz kojih je ova liga inicirana, no kako se u tu činjenicu onda uklapa stalno smanjenje klubova iz ove dvije države i činjenica da će sljedeće sezone još jedan hrvatski klub nestati s horizonta?

Foto: Nikola Movrić

Uz ovo, stalnim se presingom pokušava prikazati kako ova liga bez srpsko-crnogorskih klubova - nema šansu u Europi, niti će dobiti izlaznu vizu za Euroligu? Glupost. Dvije godine ova liga se igra s jednim srpsko-crnogorskim predstavnikom, u prvoj godini podgoričkom Budućnosti, u drugoj beogradskom Crvenom zvezdom, pa je liga svejedno pronašla svoje mjesto u Europi, prepoznata je od institucija i daje joj se podrška. Unatoč tome što su je upravo beogradski navijači "bojkotirali", kreirajući nerede i probleme na svim utakmicama sa hrvatskim i drugim klubovima u Beogradu. Reći kako liga bez Srba i Crnogoraca ne može napredovati, upravo je medvjeđa usluga košarci u Hrvatskoj i Sloveniji i pravi odraz zbog čega i zbog koga se ova liga igra.

Okrenimo se Hrvatskoj. Ukoliko se odustane od pozivanja srpsko-crnogorskih klubova u ovu ligu, pao bi interes onih koji u dvoranu i ne dolaze radi košarke, nego radi nereda, da bi "vratili Srbima za Vukovar", ili "osvetili se zbog utakmice u Beogradu". To bi čelnicima lige bio najveći udarac, jer i takvi plaćaju kartu, zar ne? No, što takvi "navijači" zaista donose košarci i tko će ih spriječiti da i sljedeće godine ne pokušaju "poravnati račune" iz ove sezone prema srpskim klubovima, Zvezdi i Partizanu prije svih? Što hrvatskoj košarci donosi kordon policije na takvoj utakmici i stalno iščekivanje tko će prvi napraviti nered ili tko će prvi odgovoriti na "četničke pjesme koje su se pjevale u prvoj utakmici".

S druge strane, interes za ovu ligu pokazali su i klubovi iz nekih drugih država, puno sličnijih i bliskijih nama. Zar nam umjesto Srbije i Crne Gore, puno logičniji "strateški interes" ne bi bio pokušati "probuditi" Mađare, koji već nekoliko godina napreduju, ili dati jedan "wild card" Austrijancima, koji bi sigurno mogli stvoriti jedan jak klub iz kojeg bi se "košarkaška klica" raširila dalje. Zar ne bi puno bolji strateški cilj bio pokušati pridobiti neki od talijanskih, grčkih ili turskih klubova koji nisu u vrhu liga tih zemalja, ali bi mogli vrlo dobro poslužiti u promociji naše košarke i ove lige u tim snažnim košarkaškim državama.

Uz sve to - zašto ne ponuditi i Srbima poneki "wild card", ali onog trenutka kad njihovi klubovi pokažu da su zreli za nositi se sa svojim navijačima i kad budu odlučni u namjeri da iz svojih dvorana izbace četnička oblježja koja vrijeđaju svakog Hrvata ili Bosanca. Zasad - nisu, jer su i posljednjim priopćenjem pokazali da nemaju hrabrosti obračunati se sa huliganima na svojim tribinama, optužujući za sve nerede - organizatore Final Foura. Točno, organizatori jesu krivi, ali ne za to što su srpski navijači divljali po tribinama, nego zbog toga što su ih pozvali u ovo natjecanje.

Dok budemo pisali i raspravljali o ovakvim temama, košarka će uvijek biti u drugom planu. Već sad se u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni otvoreno plaše kako će izgledati liga s tri srpsko-crnogorska kluba dogodine. Ja bih rekao da bismo se puno više trebali plašiti činjenice da umjesto da učimo naše navijače europskim kriterijima ponašanja i nudimo im nešto u što se mogu ugledati - mi u svoje dvorane i televizore pozivamo one kojim bi nam mogli biti baš sve, osim - primjera i uzora.

Zadarski Tornado je u Ljubljani osvjetlao obraz hrvatskog sporta i kulture, cijela država bila je ponosna na ponašanje naših navijača, koji su se u oba dana prikazali u prekrasnom svjetlu, čime su pridonijeli i ljepšoj slici naše zemlje pred očima Europe. No, nemojte sumnjati da nas sljedeće sezone svih skupa, a posebno navijače u Jazinama, na Gripama i pod Tornjem, očekuju puno teža i zahtjevnija iskušenja. O gostovanjima u Beogradu da ni ne govorimo...