Disciplina je ključ

Igrači rekli smo - ne. Možda sljedeći primjeri naznače trag uspjeha u Portugalu. Nakon pobjede protiv Danske nije se puno slavilo, tek jedno piće i svi su bez posebnog upozorenja krenuli u krevete. Dan ranije Sulić se malo zaigrao, a "Pipe" (Irfan Smailagić) mu kaže: "Hoćeš se smiriti ili da te nas pet smiruje, ako te trebamo mi smirivati - možeš odmah kući". A Sulić je jedan od boljih ovdje i mogli bi reći gotovo ključni čovjek, posebno u obrani. Naravno da se smirio jer zna da je prijetnja bila ozbiljna. Oba primjera imaju isti nazivnik - disciplina. Još od početka priprema to je svima dano na znanje, svi su prihvatili pravila igre kao prvi preduvjet uspjeha koji je već ostvaren. Jedna Švedska nije uspjela ući među osam, put na Olimpijske igre morat će tražiti sljedeće godine na EP u Sloveniji. Tko onda može reći da već ovo nije velika stvar za hrvatski rukomet.

Hrvatska je senzacija prvenstva, na našu reprezentaciju nitko nije ozbiljno računao. Tako lagane pobjede u Rio Maioru protiv Egipta i Danske, dokaz su da su dečki spremni za velike stvari. Ono što posebno impresionira je zajedništvo u ekipi neophodno kada se rade veliki rezultati. Izbornik Lino Červar uspio je napraviti rezultat za razliku od mnogih prije njega. Dokazao je da smirenim pristupom, bez vike, dernjave i bez sile može utjecati na igrače i inicirati kod njih onaj presudni pomak u razmišljanju. Naravno, velike zasluge uz Červara imaju i njegovi pomoćnici Irfan Smailagić i Mirko Bašić.

Igračke kvalitete naših igrača u posloženoj situaciji najbolje dolaze do izražaja. Ivano Balić maestralno organizira igru, a brojna rješenja s klupe dokaz su vrijednosti ove momčadi. Protiv Danske primjerice, Matošević za 10 minuta nije ništa obranio, onda uđe Šola i skine 20 lopti. Metličić je za desetak minuta utrpao 7 komada bez promašaja (!!), kasnije dodao još tri, a kada je stao njegovu je ulogu preuzeo Lacković. Dominiković je veći dio prvenstva odgledao s klupe, ali je dočekao priliku i protiv Danske odlično zamjenio Špoljarića u obrani. Sve to potvrđuje da Hrvatska ima pravo razmišljati o medalji.

U subotu u 18.30, s druge strane bit će Španjolska. Veliki protivnik, reprezentacija "s pedigreom", koja je osvajala medalje na Olimpijskim igrama, Europskim prvenstvima, ali ne i na Svjetskim. Ovdje su bez Šepkina, ali s Dušebajevom, Masipom, Garraldom, Barufetom. Sve poznati i priznati igrači. Ne treba suditi prema dvobojima Zagreba i Barcelone, čak ne i prema dosadašnjim međusobnim reprezentativnim susretima. Ovo je posebna utakmica, utakmica u kojoj imaju šta pokazati Metličić, Balić, Sulić, Matošević, Šola, Lacković...