Belgija - Hrvatska: Bod za početak kvalifikacija

Reprezentacija Hrvatske u Bruxellesu je krenula na novi, četvrti ciklus kvalifikacija za jedno veliko nogometno natjecanje. Nakon Europskog prvenstva 1996. u Engleskoj i Svjetskog prvenstva 1998. u Francuskoj, na kojima smo igra i te kako zapaženu ulogu, u Belgiji i Nizozemskoj 2000. Nije nas bilo. Zato je stadion kralja Baudouina i dvoboj protv Belgije označen kao novi početak, na putu prema Japanu i Koreji 2002. Hrvatska je je istrčala u najavljenom sastavu, baš kao i domaćini. Na tribinama, manje gledatelja (oko 20.000) od očekivanog, dobra vijest za nas svakako je bila prisutnos gotovo 3000 “kockastih” drukera.

Mpenza u skoku, na vratima Pletikosa maksimalno spreman (Snimio: Dražen Patarčić)

Otvaranje susreta ponudilo je – klasiku. Natopljen travnjak, nervoza prvog, premijernog susreta, logično su “naredili” lagani početak. Iako, lopta je većinom bila u nogama domaćina, ništa važnije se nije dogodilo.Bez prevelikih napada, bez stvaranja početnog pritiska, tek je Wilmots u početnim minutama tukao sa 20-tak metara ravno u Pletikosu. Očekivalo se da će nakon 15-tak minuta početi drugačija igra, sa više otvaranja prema protivničkom golu, ali ništa se važnije nije izmijenilo. Doduše, “Crveni vragovi” su imali inicijativu, koja im nije donijela konkretne prilike. Tek novi pokušaj Wilmotsa u 20, kada je sa ruba 16 metara dobro pucao, zamalo kraj lijeve vratnice. Minutu kasnije, nakon kornera, loptu je na 17 metara dobio Igor Štimac tukao je prizemno, vratar De Vileger nije uspio obraniti, ali je na gol liniji Deflandre otklonio opasnost. Tih prvih 20 minuta susreta otkrilo je nedostatak kreacije, ideje, ostala je tek “bitka” u sredini terena, a osnova svega bio je – jedan bod. Očigledno su oba izbornika razmišljala prvo o remiju, odnosno izbjegavanju poraza…

Kovač u naletu ipak zaustavljen (Snimio: Dražen Patarčić)

Pritisak Belgije u 25.minuti mogao je donijeti vodstvo domaćinima. Strupar je uputio loptu, koja je “prošla kroz Štimca”, Emile Mpenza je krenuo sam prema našem golu, ali je otišao previše udesno. Pričekao je najopasniji napadač Belgije “priključak” ostatka svoje momčadi, servirao je loptu na 18 metara Van der Haegheu, ovaj iz trka topovski puca, srećom Pletikosa sjajno brani. Dvojac Pletikosa – Van Der Haeghe na sceni je opet u 33. Belgijski veznjak “drma” sa distance, Pletikosa odlično brani. U nastavku akcije novo iskušenje, glavom puca Mpenza, Splićanin na vratima Hrvatske još jednom izvanredno reagira i “krči” si put prema prvom imenu susreta. Što je, dakako, vrlo loša vijest za našu reprezentaciju. Sve je jači i agresivniji obruč domaćina, “kockasti” gotovo da i ne dolaze do daha, “rupa” između napadača i obrane je prevelika, a vezni red jednostavno ne može sve posložiti kako treba. Hrvatska u tih pola sata zaista nije odigrala dobro, nova, tek (po)složena momčad Ćire Blaževića daleko je od goropadnog stroja. Remi i osvajanje jednog boda u tim su trenucima izgledali kao “savršen izbor”…Prvi dio nije nam ostavio prostora za optimizam, niti jedna prilika, niti jedan pravi, istinski udarac prema vratima Blegije. Malo, premalo, bez obzira na činjenicu što imamo novu momčad, bez nekolicine igrača. Nije i ne može biti alibi, pogotovo kada se zna da Belgija nije toliko dobra momčad da bismo morali strahovati. A opet, nakon prikazane igre u prvih 45 minuta, osvajanje jednog boda u Bruxellesu bio bi – uspjeh.

Davor Šuker u idelanoj šansi, nažalost bezopasan (Snimio: Dražen Patarčić)

Drugi dio donio je promjenu koja je bila sasvim logična. Umjesto Davora Vugrineca, blijedog, anemičnog i sasvim neprimjetnog povratnika u nacionalni dres, u igru je ušao Igor Bišćan. Njegova sposobnost stvaranja viška igrača, odvažnost i drskost u igri prema naprijed, Hrvatskoj su trebali osigurati neophodnu promjenu ritma. Uistinu, nešto bolje zaigrali su naši prema vratima Belgije, već nako 4 minute igra oboren je na rubu kaznenog prostora, s lijeve strane, Niko Kovač. “Slobodnjak” je izveo Robert Jarni, dosta loše. Nešto kasnije, ubacuje Bišćan, Šukerov udarac blokira Deflandre. Potom, nakon kombinacije Jarnija i Balabana na lijevom boku, ovaj potonji ubacuje, zdesna Šuker pokušava vratiti loptu za Niku Kovača, ali De Vileger je na mjestu. Definitivno bolje izdanje u početnim minutama drugog poluvremena, sa više agresije prema naprijed. Potom opet slijedi razdoblje “prazne” igre, bez pravih prigoda. Onda, u 66., nove neprilike za Pletikosu. Nakon udarca glavom Mpenze, vratar Hrvatske odbija loptu, kreće za njom, ali u “klinču” je spretniji Peeters, koji s linije (iako je dojam kako je bio korner) vraća za Mpenzu. Tamnoputi napadač crvenih puca, Pletikose nema na vratima ali, srećom, obrana blokira. Verheyen je dvije minute kasnije ostao sam, pucao, ali je Jarni izbacio u korner.

Kako se bližio kraj, Belgija je nastojala pritisnuti Hrvatsku, tražili su domaćini pobjedu, mi smo imali adute u Pletikosi i sreći. Padali smo, ionako labavi sustav sve se više urušavao. Najave kako “u Belgiju idemo prvenstveno po jedan bod, s kojim moramo biti zadovoljni” sve su više dobivale na težini. U ovom sastavu, s ovakvom igrom, doista nismo imali pravo tražiti više od jednog boda… Kad nije išlo iz igre, dobili smo kakve takve prilike iz prekida. 10 minuta prije isteka regularnog dijela, Bišćan je srušen na desnoj strani kaznenog prostora. Šuker je lukavo poslao “paralaleku” za Jarnija, lijevi bočni gromovito šalje prizemni projektil, nažalost Verheyen se podmeće i lopta završava u korneru. Priliku utakmice Hrvatska je imala u 87.! Jarni je namjestio loptu za novi slodobni udarac, iskosa, s desne strane, sa 22 metra. Odapeo je po travi, na 4 metra ispred De Vilegera “iskrsnuo” je Šuker, propustio loptu kroz noge, ali se vratar Belgije snašao i nogom izbio loptu. Sjajna prilika, jedina prava…

U kvalifikacije smo startali remijem, nakon svega možemo i moramo biti zadovoljni. Uz, naravno, dodatak, da Hrvatska ima daleko, daleko veći potencijal od ovoga što smo vidjeli u subotnjoj kišnoj noći Bruxellesa. Nedostatak nositelja igre i te kako se osjetio, da smo imali samo jednog od trija Bokšić, Stanić, Prosinečki, put prema pobjedi bio sigurno lakše prebrodiv. Sve u svemu, ostaje zadovoljstvo, bilo je važno ne izgubiti, taj je cilj ostvaren. Igra? Nikako nije bila očekivana, naučeni smo na neku drugu Hrvatsku, ali, vremena za popravke, dakako, ima…