Hrvatska veza budućnosti

Foto: Dražen Patarčić

Vratar može spasiti ili "zeznuti" stvar, obrana može izvući poneku utakmicu, napadači također, no srce svake nogometne ekipe njena je vezna linija. Ako tamo nema trke i pokretljivosti, obrana je na "vjetrometini", ako tamo nema lucidnosti i kreativnosti, napadači ostaju "suhi", ukratko, ako veza nije prava, nema - igre. A kako su redom reprezentaciju napuštali Boban, Asanović, Jarni i Prosinečki, u hrvatskoj je vezi bilo sve manje imaginacije i Hrvatima karakteristične, tehnički dotjerane, pas igre. Glavni igrači "hrvatskog ponosa" postali su braniči i vratar, važno je bilo ne primiti gol, "a ako nešto uđe - odlično".

Toga je dosta, Hrvatska ima pet mladića na kojima može graditi svoju budućnost, koji mogu "kockastima" dati moć koju su imali u vrijeme Bobana, Asanovića i Prosinečkog. Ne na isti način, naravno, jer takvu trojicu nogometnih genijalaca nikad nećemo imati u isto vrijeme, ali u današnjem modernom nogometu "veza budućnosti" može biti jednako uspješna kao legendarni trojac. "Ćirina veza", pogotovo središnji trojac, tehnički je bila savršena, ali imala je svoje "falinge" u igri prema nazad, iako je to dobro "zamaskirala" zahvaljujući urođenoj nogometnoj inteligenciji koju su posjedovali Aljoša, Robi i Zvone, a koja im je omogućavala da savršeno pametno, bez suvišne trke, pokrivaju potrebni prostor. "Veza budućnosti" neće biti toliko tehnički ili kreativno jaka, no obrambeno će sigurno moći bolje obavljati svoje zadatke.

Foto: Davor Sajko

Tko su, dakle, tih pet "izabranih" koji trebaju zamjeniti najuspješniju hrvatsku vezu u povijesti? Lijevi bok pripada Marku Babiću, 22-godišnjem igraču Bayera iz Leverkusena. Babić je u Leverkusen otišao još kao golobradi mladić iz Osijeka, tek kao "dio paketa" uz Juricu Vranješa. U međuvremenu, Marko se izborio za standardnost te u jednoj od najboljih bundesligaških momčadi igra važnu ulogu iz kola u kolo. U reprezentaciji još nije dao koliko može, u 10-ak nastupa nije ni imao previše prilika, ali njegove asistencije, ubačaji i udarci s vremenom će postati sve važnije "oružje" Hrvatske. Dobro je znati da nakon odlaska Jarnija, a ne tako daleko i Rapaića, Hrvatska ima novi "vihor" na lijevom boku.

Desni, pak, pripada Dariju Srni. Šahtar možda i nije bio najbolje rješenje za nekadašnjeg "bilog tića", prilike za dokazivanje stižu rijetko, no Srna je preveliki borac da bi ga privremeno sjedenje na klupi obeshrabrilo. Kad s 20 godina netko odigra svoje prve utakmice za reprezentaciju kako je odigrao Srna, onda je jasno da desni bok neće biti problem idućih desetak godina. Krasi ga prodornost, dobar centaršut, jak i precizan udarac, i što je najvažnije, veliko, "hajdučko" srce koje ga "tjera" svih 90 minuta. Ponekad ga srce i mladost ponesu i do pogrešnih odluka, pogibljenih startova, ali uz čvrstu Schusterovu ruku u Donjecku Srna će se brzo naučiti discipliniranosti u igri, dok će Schuster naučiti kako je Srni mjesto - na terenu.

Foto: Dražen Patarčić

Na red dolazi trojac koji naslijeđuje genijalni trio A-B-P. Jurica Vranješ je, čini se, već dugo dio najbolje vrste, no s 23 godine na leđima ono najbolje tek dolazi. Vranješ je napravio potez karijere prešavši ovog ljeta u Stuttgart gdje se izborio za prvu momčad te sa Zvonimirom Soldom ordinira u defanzivnom dijelu vezne linije najvećeg iznenađenje ove sezone u Bundesligi. Vranješ je od samog početka u Osijeku puno obećavao, zbog obrambenih znanja nerijetko je igrao i libera, a usput je često pokazivao majstorske poteze u igri prema naprijed. U Stuttgartu je "procvao", od Solde može jako puno naučiti, a u dresu nacionalne selekcije polako postaje jedan od bitnih "kotačića".

Jerko Leko trenutno je najmoćniji hrvatski igrač, predmet želja vodećih europskih klubova poput Bayerna i Milana. U vrlo jakoj ekipi Dynama Leko je nezamjenjivi prvotimac, uz Bjelkeviča svakako jedan od najboljih igrača kijevske momčadi. Plijeni trkom, u duelu je već sad najjači hrvatski veznjak, u Kijevu je naučio sve o brzom i discipliniranom nogometu, a veliki plus svakako mu je i snažan udarac koji je nerijetko neuhvatljiv za vratare. Već je utakmica protiv Bugarske pokazala da je Barićeva momčad teško zamisliva bez Leke, i bit će tako idućih 10 godina.

Foto: Nikola Movrić

Za kraj je ostao najmlađi, jedini koji među nabrojanima nema niti jedan nastup za A selekciju, ali ujedno i najveći "dragulj" u "vezi budućnosti". Leko, Vranješ, Srna i Babić europski su jaki igrači, no Niko Kranjčar je taj koji "vezi budućnosti" daje pravi "štih". Legendarni kapetan Boban će reći "Niko je jedini koji sve vidi i sve zna", dok će "trener svih trenera" upravo u Niki prepoznati "moć kakva je krasila Bobana i Prosinečkog". 19-godišnji kapetan Dinama ove je polusezone konačno opravdao priče o "nevjerojatnom talentu" koje kruže Maksimirom već četiri godine. Golovi, asistencije, driblinzi, potezi - Kranjčar junior ima svaki nogometni trik u "malom prstu" i apsolutno je sposoban oplemeniti igru "kockastih" već u ovom trenutku.

I još jednom - "francuska veza" se ne može ponoviti. No, koja europska ili svjetska reprezentacija može reći da bi u važnu reprezentativnu utakmicu mogla postaviti veznu liniju s prosjekom od 21.6 godina, a da se nitko zbog toga ne brine jer zna da je ta veza dovoljno moćna igrati sa svakim protivnikom? Niti jedna. Zapravo, jedna može - Hrvatska!