Lijepo li je Hrvat biti...

Još jednom je naša euforija doživjela krajnost, samo dva dana nakon što je velik broj naših nazovi-stručnjaka već pokopao izglede naše reprezentacije da otputuje na Europsko prvenstvo. U 90 ljubljanskih minuta dokazali smo sebi, Slovencima i svijetu da smo bolji, i to neusporedivo bolji, bez obzira što je prolaz bio tako tijesan i tako težak. Zaista, bila bi tragedija da je momčad koja je igrala bunker, kakvog se ne bi posramila nijedna partizanska brigada iz 2. Svjetskog rata, takvom taktikom prošla dalje. S jednim upućenim udarcem na vrata u 180 minuta.

Foto: Nikola Movrić

Ne, pravde ima, bez obzira u što vjerovali, možda je spora - ali stiže. Hrvatska je zaslužila otići u Portugal jer je igrala, jer je stvarala. Potez izbornika Barića da u momčad u najvažnijoj utakmici godine postavi debitanta Tomu Šokotu, kao što je u prvoj utakmici postavio pratkički debitanta Matu Neretljaka (bio mu je to 2. nastup), analizirat ćemo u puno ugodnijem tonu nego da slučajno u Ljubljani Dado nije rasPRŠiO slovenske snove.

Znamo da nas Hrvate često srce vuče prije nego glava, i pustimo da nas emocije nose umjesto razuma, što je bitno različito od naših protivnika. Barem smo tako mislili. Stoga ne možemo, niti želimo prešutjeti nekorektnost njihovih medija, koji su tjedan dana tražili neke sitnice iz intervjua s našim igračima, da bi tobože, "napumpali motiv svojim igračima". I sva politička prepucavanja kretala su s njihove strane. I uspjeli su, njihovi igrači od prve minute tražili su svađu i trčali oko suca, a Pavlin je vjerojatno više pretrčao za sucem, nego za našim igračima.

Foto: Nikola Movrić

Srećom, naši su političari zaokupljeni izborima, pa na slovenske medijske provokacije nisu stizali odgovarati, no pokušaji motiviranja svojih igrača i navijača, čak i od nekih vrlo poznatih (da ne kažem uglednih) tamošnjih imena uključilo se u medijsku kampanju "vraćanja dugova Hrvatima" i "učenja pameti svojih južnih susjeda". I naš je novinar bio svjedokom kojim su nas sve gadarijama "častili" njihovi novinari u novinarskoj loži ljubljanskog stadiona. Sve dok ih Pršo nije utišao.

Stoga nam i pobjeda puno slađa, jer je utišala mnoge atribute koji su isplivali u inače vrlo pretencioznom slovenskom držanju prema svima što im "dolaze s juga". I pokazala je da i naši sjeverni susjedi, koji nas tako lako vole krstiti "Balkancima", a sebe "Europljanima", imaju svoju "balkansku crtu". Samo je puno bolje skrivaju.

Loše je što je Barić toliko tvrd u priznavanju vlastitih grešaka i krivca umjesto u svojoj glavi, traži svugdje okolo, očajnički proglašavajući špijunima sve koji ga upitaju nešto o selekciji za koju svi strepimo. No, i to se može popraviti, vremena ima. Otto je kroz kvalifikacije zaslužio šansu da pokaže što zna i može s Hrvatskom na svom prvom Europskom prvenstvu, no neke će stvari u svojoj glavi morati mijenjati.

Foto: Nikola Movrić

Ne smije se zaboraviti ni da je ovaj uspjeh naše reprezentacije umnogome različit od dosadašnjih. Jer, postignut je s "novim snagama". Postignut je s igračima koji su se odgojili i afirmirali u Hrvatskoj nogometnoj ligi, uz dodatak braće Kovač i Šimunića, koji su iz Njemačke donijeli ono što nam je nedostajalo - čvrstinu i disciplinu u igri. Neki će spomenuti i Dadu Pršu, čijim je "ukazivanjem" stigao i niz dobrih rezultata reprezentacije, no i Dado je ponikao u Hrvatskoj, igrao za Zadar i Pazinku, a nakon toga sreću potražio i pronašao u Francuskoj.

Ovo je još jedan dokaz da bismo puno više trebali cijeniti ono što je naše, a ne vječno čeznutljivim pogledom gledati preko granice, zasljepljeni blještavilom Lige prvaka, talijanske, engleske ili španjolske lige i uspoređivati se s njima. HNL ima kvalitetu, puno veću nego što naši dežurni kibici žele prikazati i ovaj reprezentativni uspjeh dokaz je da se i iz nje mogu stvoriti pravi, vrhunski igrači, koji će i dalje stvarati nove uspjehe i ugled naše nacionalne selekcije. HNL nikad neće biti Serie A ili Premiership, nijedna druga liga u Europi nije ni blizu najjačima, ali moramo konačno shvatiti da se dobar nogomet, u granicama realnih očekivanja, igra i u Hrvatskoj, da kvalitete ima i kod nas i da tu treba tražiti mlade nogometaše koji će jednog dana voditi reprezentaciju prema novim Europskim i Svjetskim prvenstvima.

Foto: Nikola Movrić

Za kraj, možda je ovo dobro vrijeme da "dinosauri" iz naše nogometne kuće shvate da je vrijeme da se povuku. Prosjek godina u vodećim strukturama našeg saveza je vjerojatno daleko ispred svih drugih u Europi, a ovo je najbolji trenutak da gospodin Vlatko Marković i družina koja ga slijedi, objave svoje povlačenje i nominiranje novih kandidata za svoje pozicije, nakon Europskog prvenstva u Portugalu. Iako je teško takvo nešto očekivati, valja se nadati.

Dakle, uzmite blokove i olovke u ruke i pišite, tražite najbolju momčad, spremajte se za novo uzbudljivo ljeto s hrvatskom nogometnom reprezentacijom. Pred nama je 6 mjeseci slatkog iščekivanja. Izbori? Dajte molim vas. Hrvatska je u Portugalu.