Neviđena drama na Maccabijev način

Veličanstvenu Nokia Arenu u Tel Avivu obavila je tišina. Deset tisuća gromoglasnih navijača vidjelo je kraj, kamera je hvatala suzne oči na tribinama, a Žalgiris je odlučio "upropastiti" završni turnir Eurolige. Final Four u Tel Avivu bez Maccabija? Katastrofa. I to je preslaba riječ.

Foto: Davor Sajko

U zadnju minutu ulazi se s minimalnim vodstvom litvanske momčadi, koje je kroz nekoliko sekundi naraslo na ogromnih 6 razlike. Voditi 6 razlike 18 sekundi prije kraja znači - pobijediti utakmicu. Mislite? Izašao je i veliki (i doslovno i figurativno) Sabonis zbog 5 prekršaja, no nema panike, prednost je značajna, klupa je zadovoljna, dijele se čestitke. 86:92 svijetli na semaforu, nekolicina razočaranih domaćih navijača zaputila se prema izlazu, da se izbjegne gužva i pobjegne od nagomilanog razočaranja koje će eksplodirati za dvadesetak sekundi.

Jasikevičius u prodoru smanjuje, dobiva i dodatno bacanje za 89:92. I 37 poena Litvanca u dresu Maccabija, sve ide na mlin košarke koja je prošle jeseni osvojila Europu. Parker radi peti prekršaj, Cota je opet precizan sa linije slobodnih bacanja - 89:94, DEVET (9) sekundi prije kraja.

Lopta za 6 sekundi nekako dolazi do Vujčića, koji polaže za kozmetičkih 91:94. Tek nekoliko desetinki prošlo je u izvođenju lopte ispod koša, a Izraelci rade prekršaj, ajme, na igraču koji najbolje izvodi slobodna bacanja u Žalgirisu, jedan od najboljih u čitavoj Euroligi. Veliki (više figurativno nego doslovno) Šaras Jasikevičius radi brz peti prekršaj na Gustasu i odlazi na klupu, usput se izljubivši s kolegama iz Žalgirisa, zaželjevši im svu sreću na Final Fouru. TRI (3) sekunde prije kraja. I Žalgirisova dva bacanja.

I tom Gustasu prva lopta curi iz obruča. No nema veze, ima još jedna. Ako i ne uđe, Maccabi nema šanse organizirati napad nakon skoka za dvije i pol sekunde. Najviše što mogu je šutnuti loptu preko cijelog terena.

Osim ako se ne dogodi neka glupost. Kakva glupost, tko bi se uopće sjetio? Na primjer - da slučajno Beard uđe u reket tri sekunde prije negoli će Gustas izvesti drugo bacanje. Gustas promašuje i drugo, ali svejedno i da je pogodio - bilo bi poništeno, jer se Beard "usidrio" u reketu.

Domaći trener Gershon ima vremena promijeniti visoke niskim igračima i nacrtati im pozicije gdje će čekati dalekometni ubačaj Shelefa, koji izvodi loptu ispod svog koša. U stilu Stevea Younga, Shelef preciznošću quaterbacka ubacuje do Sharpa, na kojem su dvojica igrača Žalgirisa. Prekršaj prije šuta? Zaboravili. Glave Cote i Gustasa bile su vjerojatno već na Final Fouru. Ma nema šanse da pogodi. Sharp se okreće, radi jedan korak i baca projektil koji para mrežicu Žalgirisa. 94:94, a erupciju oduševljenja vam nećemo niti pokušavati opisati. Još je možete osluhnuti svojim ušima. I vidjeti Sharpove suze, koji je plakao na klupi veliki dio produžetka. Vjerojatno još uvijek plače, nismo ga vidjeli od jučer.

Ako ste mislili da je Žalgiris nakon toga imao i gram šanse - slabo poznajete košarku. Iako su zbog 5 prekršaja na klupi završili i Jasikevičius i Parker i Sharp i Bluthental, dovoljan je bio jedan preostali da ih odvede do pobjede. I svi koji su ostali na parketu u dresu Maccabija znali su njegovo ime.

Nikola Vujčić dobio je baš svaku loptu u 5 minuta produžetka i svaku je spremio na pravo mjesto. S 4 poena i 4 asistencije riješio je sva otvorena pitanja, a stari, ali i dalje impresivni Sabonis, mogao je samo odmahivati glavom na klupi. Maccabi je spasio Final Four, spasio je čelnike Eurolige koji su mu poklonili povjerenje i organizaciju. A svima koji su mislili da znaju sve o košarci - dao je utakmicu koja dokazuje da u ovom prekrasnom sportu ima još toliko toga neotkrivenog...