Pod Netovom lupom

Regionalna liga - put u (ne)sretniju budućnost?

Pred vođama najpopularnijih hrvatskih nogometnih klubova novi su izazovi. Sigurno nije prvi put da se javila ideja formiranja međunarodne lige, no čini se da planovi do sada nikad nisu bili ovako konkretni. Nije tajna da su zagrebački Dinamo i slovenski Maribor već sklopili koaliciju, čeka se na odjek ideje u drugim sredinama...

"Dosadna" hrvatska liga

Jedan od argumenata pristalica regionalne lige je navodna predvidljivost rezultata i konačnih poredaka Prve HNL. Podsjetimo tek da ni u mitskim moćnim ligama Zapada stvari nisu bitno drugačije. Prije svih, Manchester United i Bayern klubovi su koji "drmaju" svojim ligama, ne zaostaju mnogo ni Real Madrid, Juventus i Milan, koji su redovno u najužem krugu favorita i gotovo bez iznimke pobiru "kante" svojih zemalja. Stoga neizvjesnost između dvojca Dinamo-Hajduk i nije tako beznačajna, a dodamo li tome i značajne rezultate Zagreba (nedavno prvak), Rijeke, Osijeka i Varteksa, od kojih je svako toliko netko u igri za naslov (u najnovije doba tu je i Kamen Ingrad), ne možemo reći da se u nogometnoj Hrvatskoj "sve zna".

Činjenica je da broj gledatelja, koji su u "civiliziranom svijetu" kupnjom ulaznica temeljni izvor prihoda nogometnog kluba, u padu. U jesenskoj polusezoni tekućeg državnog prvenstva samo je dvama susretima (Hajduk - Dinamo i Dinamo - Hajduk) nazočio peteroznamenkasti broj poklonika lopte, a tek petnaestak utakmica gledalo je pet ili više tisuća ljudi. Iako je onaj zanimljiviji dio prvenstva, Liga za prvaka, tek pred nama, brojke su već lošije od prošlosezonskih.

Ovaj razlog, ali i povećanje marketinških dobiti, navode se kao temeljni motivi zagrebačko-mariborskog pakta o stvaranju regionalnog natjecanja. Za sada, najavljena je skromnija inačica projekta, igralo bi se u proljetnim mjesecima, u razdoblju kada se hrvatski i klubovi okolnih zemalja već poodavno ne nalaze u natjecanjima pod okriljem UEFA-e. Ovim planom još nije predviđeno istupanje iz državnih prvenstava radi igranju u takvom natjecanju.

Iz zemljopisnog kuta, ova je tema vjerojatno i najintrigantnija. Hrvati i Slovenci, kao pokretači ideje, bili bi sigurni sudionici, no pitanje je na koju stranu svijeta će "leteći cirkus" krenuti.

I dok bi okretanje Austriji i Mađarskoj, umjesto BiH i SiCG, nedvojbeno otklonilo većinu spekulacija s političkim pozadinama, takvo natjecanje ipak ne bi imalo značajniju atraktivnost. Poznato je da Mađari već desetljećima u nogometu ne znače mnogo; nestalo je i one karizme koju su u imenima Ferencvarosa i MTK-a vidjeli naši ljubitelji nogometa duljeg pamćenja. Austrijanci također bilježe očigledan nogometni pad; i njihovi su izleti u europska proljeća postali rijetkost.

Oprez u Srbiji

U Srbiji, najintrigantnijoj potencijalnoj članici eventualnog regionalnog nogometnog korpusa, formiranje zajedničke lige i dalje je sporedna tema. I dok je Crvena zvezda spremna razgovarati (ali ne i hitati u ovu avanturu), Partizanu projekt nije zanimljiv. Uspon tamošnjeg domaćeg natjecanja je očit, Partizan je igrao Ligu prvaka. Slična situacija bila je do prije nekoliko godina i u Hrvatskoj; imali smo solidnu ligu, nekoliko međunarodno vrijednih uspjeha, tri sudjelovanja u Ligi prvaka, četvrtfinale Kupa kupova i 3. kola Kupa UEFA. Tada o ideji regionalne lige nije bilo ni "r".

Ukoliko bi se pak ušlo u zajedništvo s bosansko-hercegovačkim i srpsko-crnogorskim sastavima, vjerojatno bi lajtmotiv natjecanja bile povišene tenzije, otkopale bi se ratne sjekire, a s njima bi izmigoljile i mućke koje su godinama trovale sport, a s čijim se posljedicama u okvirima Hrvatske nogometne lige još uvijek natjeravamo. Naravno, leteći upaljači i protivničke zastave u službi ogrjeva nisu samo specijalitet balkanske kuhinje, ali takvih bi scena zacijelo bilo više u "uskrsnuloj" Jugoligi.

Prvak čega?

Ugled kluba gradi se ponajviše osvajanjem trofeja. Prvak čega bi bio pobjednik takve regionalne lige? Takav trofej imao bi tek vrijednost osvajanja kakvog jačeg prijateljskog turnira. Nije zgorega spomenuti da UEFA ne pokazuje zanimanje za ovakve projekte, pa ovo natjecanje ne bi moglo biti i izlučno za europske kupove. U takvoj situaciji možda će treneri ipak najbolje igrače čuvati za utakmice HNL, koje donose Europu.

Kvaliteta nogometa? Zaista, Dinamu i Hajduku bi redovitije igranje jačih utakmica odgovaralo, no što je s ostalima? Za sve klubove iz uvjetno rečeno srednje klase kao što su Osijek, Zagreb, Rijeka, Varteks i Cibalia, u takvoj ligi ne bi bilo mjesta, jer toliku zastupljenost Hrvatske ne bi dopustili klubovi iz drugih zemalja. Za one koji bi time "ispali", svjetlo bi se ugasilo, jer bez redovitih nastupa u Maksimiru i Poljudu brzo bi uvenuli ti važni domaći nogometni centri.

Naravno, negdje se mora povući crta, određeni "elitizam" mora postojati, jasno je da ne mogu svi klubovi u državi igrati zajedničko prvenstvo, ali kad se već odvaja jake od slabih, činimo to u svom dvorištu.