Smiješna hrvatska momčad i "Ivan Plasnić"

Lijepo je vidjeti da su Englezi saznali da u skupini B postoji i Hrvatska, no odnos je i dalje uglavnom isti...

Najviše prostora u svim dnevnim tiskovinama i dalje dobija najmlađi član engleske reprezentacije Wayne Rooney. Gotovo u potpunosti novinari se bave samo njime i njegovom igrom, veličajući njegov talent i uspoređujući ga već sada s legendarnim Paulom Gascoigneom.

S druge strane, Englezi su nezadovoljni učinkom Rooneyevog partnera u napadu Michaela Owena. U analizi spominju kako se napadač Liverpoola u potpunosti izgubio u obje utakmice na Euru, te kako u 180 minuta ne samo da nije pogodio mrežu, već nije imao niti jednu prigodu za pogodak. Novinar Mirrora ističe kako bi Darius Vassell bio daleko bolji izbor za drugog napadača. Bez obzira na sve kritike, Sven-Göran Eriksson i dalje vjeruje svojem napadaču te je vrlo vjerojatno da će Owen početi i utakmicu protiv Hrvatske.

Prateći engleske forume i news grupe, lako se može zaključiti kako engleski navijači nimalo ne pozdravljaju odluku Erikssona da Owen i dalje bude u startnih jedanaest. Ističu kako Hrvati sigurno zadovoljno trljaju ruke zbog činjenice da će Owen ponovno biti u momčadi.

Od konkretnih izjava hrvatskih igrača Mirror prenosi riječi Dade Prše, koji je rekao kako bi bio izuzetno sretan da postigne pobjednički pogodak protiv Engleza i tako postane heroj u Glasgowu i prije nego počne igrati za Rangerse. Mjesta se našlo i za upozorenje Roberta Prosinečkog, koji kaže da Hrvatska može svakoga iznenaditi, posebno momčadi koje ju podcijene.

Što se tiče nama vrlo malo naklonjenog Independenta, dobili smo novog "obožavatelja" u vidu novinarčića po imenu Mike Rowbottom. Njemu su oba hrvatska nastupa na Euru bila vrlo smiješna, pa nam Mike kaže: "Bilo je stvarno nešto posebno gledati hrvatske nogometaše kako se valjaju po travnjaku. Nisam se toliko smijao otkad me grupa ljudi u Newcastleu zamijenila za brata Saddama Husseina. Očito je da se hrvatski pristup igri nije nimalo promijenio od svjetskog prvenstva 1998. kada je zbog glume Slavena Bilića bez nastupa u finalu ostao Laurent Blanc."

Zaista je teško shvatiti razloge podcjenjivačkog tona kakav iz dana u dan izvire iz Independentovih tekstova. Iako su Englezi poslovično bahat narod, u ostalim se engleskim novinama mogu pročitati daleko korektniji tekstovi, čak i kada kritiziraju igru hrvatske reprezentacije. Gore spomenutom novinaru možemo kao olakšavajuću okolnost uzeti činjenicu da je u nastavku teksta kritizirao i englesku reprezentaciju, rekavši kako im je i previše poznat osjećaj "tako blizu, a tako daleko", te da im uspjesi na velikim natjecanjima redovito izmiču iz ruku.

U drugom tekstu posvećenom hrvatskoj reprezentaciji, objavljen je razgovor s Robertom Kovačem koji je istakao kako naši igrači nisu uspjeli odgledati cijelu utakmicu Engleske i Švicarske zbog nestanka struje u hotelu. Naš reprezentativac istakao je Waynea Rooneya kao glavnu opasnost po naša vrata, no da nema razloga zašto Hrvatska ne bi mogla pobijediti Englesku.

Kako je hrvatska reprezentacija za engleski mentalitet samo jedna mala prepreka prema "finalu s Francuzima", kako je to bahato najavio Sven-Göran Eriksson nakon poraza (sic!) od Francuske, tako nije niti važno niti točno navesti imena hrvatskih igrača. Tako se kroz tekst u nekoliko navrata spominje Ivan Plasnić. Da je jednom, bio bi tipfeler, no kad se ponovi nekoliko puta, onda je neznanje. Tko od vas ne bi želio da "David Bacon" i društvo potonu upravo golom, kako ga oni zovu, Plasnića? Možda bi onda naučili pisati njegovo ime. Ili je i to previše očekivati od njih?

The Sun se, kao i ostale novine, najvećim dijelom posvetio hvalospjevima Wayneu Rooneyu, no pronašlo se mjesta i za naslađivanje sramotnom svađom između Ćire Blaževića i Otta Barića te insinuacijama kako se naša reprezentacija boji Engleske, a posebno Waynea Rooneya. Temelj takvih razmišljanja u maštovito naslovljenom članku "We Don't Cro How to Cope" uzeli su iz izjava naših reprezentativaca kako je Rooney najveća prijetnja hrvatskoj reprezentaciji.

Iskreno rečeno, čisto sumnjamo da se igrači Hrvatske pribojavaju 18-godišnjeg debitanta nakon što su zaustavili jedan od najvećih svjetskih napadačkih tandema Henry - Trezeguet. Za svakoga postoji lijek, pa tako i za "legendu" Rooneya, dragi naši engleski prijatelji.

Vrlo interesantan, a vjerojatno i najobjektivniji engleski komentar predstojeće utakmice koji je dolje potpisani pročitao, napisao je poznati trener Gordon Strachan, bivši menadžer Southamptona, u svojem tekstu u Guardianu. U analizi igre engleske reprezentacije istakao je kako bi bio zadovoljan igrom da ne postoji jedan problem, a to su prekidi. Po Strachanovom mišljenju, Engleska se loše brani u prekidima zbog toga što ima previše niskih igrača: "Mnogo golova koje je Engleska primila posljednjih godina došli su upravo nakon slobodnih udaraca ili kornera. Nije stvar u greškama trenera ili manjku organizacije, već u tome da Engleska nema visoku momčad."

"Gledajući francusku momčad koja je igrala protiv Hrvatske, mislim da nisam primijetio niti jednog igrača nižeg od 180 cm. Kada imate takve igrače, to je velika stvar u prekidima", piše Strachan. "Engleska je drukčija. Paul Scholes, Michael Owen, Wayne Rooney i Ashley Cole su niski igrači i to ostavlja puno više brige ostalim igračima. To znači da Engleska jednostavno ne smije raditi nepotrebne prekršaje..." "Hrvatska igra dobro u prekidima, jer Milan Rapaić može uvijek dati upotrebljivu loptu za visoke momke poput Dade Prše, Tomislava Šokote i Igora Tudora."

Na kraju, Strachan je istaknuo i što očekuje od utakmice s Hrvatima: "Iako Hrvatska treba pobjedu, mislim da će se njihova igra svoditi na zaustavljanje Engleske. Oni to mogu raditi sat vremena i tek onda nešto pokušati. Sigurno neće pokušati pobijediti već u prvom poluvremenu. Protiv Hrvatske igra može biti dosadna, spora, a to vas može uspavati. Da sam ja Eriksson, rekao bih igračima da zaborave na uživanje u nogometu i da ne moraju igrati za gledatelje. Važno je proći u sljedeći krug natjecanja."