Korida spremna za hrvatske reprezentativce

Foto: Goran Pervan

Pusta prašnjava cesta. Putokaza kao da i nema. Slučajni prolaznici, domaći likovi, odlično pristaju u kadar nekog američkog meksičkog filma. Kvart u kojem se ne biste zadržavali ako baš ne morate. No, eto moralo se, ali barem se, srećom, nije radilo o filmu, nego o stvarnom malenom perifernom portugalskom mjestu Couçou, kraj kojeg se smjestila hrvatska nogometna reprezentacija za vrijeme Europskog nogometnog prvenstva.

Dan prije nego što su se naši najbolji nogometaši smjestili u "haciendu" Estalagem de Sorraia s četiri zvjezdice, a izbornik Otto Barić nametnuo restrikcije medijima, iskoristili smo trenutak i zavirili u kamp reprezentacije...

Foto: Goran Pervan

A unutra je pravi mali ranč. Pet-šest zgradica niskogradnje razmješteno je na malenom području okruženom zidovima (pa se izbornik Barić ne mora bojati da će ga novinari špijunirati), a oko zidova je stalno osiguranje. Čak tridesetak stražara čuva kamp, u koji se pak može ući samo s akreditacijom ili posebnom dozvolom.

U najvećoj zgradi smješteni su igrači i dio logističkog osoblja reprezentacije. U drugoj je dio stručnog stožera uključujući izbornika Barića, te ostatak logistike. U trećoj kući su uredi HNS-ove administracije, u četvrtoj sauna, tri sobe za masažu i prekrasni vanjski bazen. I u posljednjoj su restorani, kafić, poveća soba za rekreaciju igrača (stolni nogomet, stolni tenis, bilijar, stol za šah, karte, video, DVD-player...).

Foto: Goran Pervan

No, najzanimljivija građevina je ona na kojoj će se igrači 15. lipnja (dva dana poslije utakmice sa Švicarskom) zadržati dva sata (četiri borbe) kako bi vidjeli malo krvi. Jer, radi se o malenoj koridi, ili toridi, da upotrijebimo portugalsku inačicu španjolske atrakcije. Torida nije bila prazna, nego smo naletjeli na dva bika, srećom "komunicirali" smo s gospodom u crnom s tribina, iliti sigurne udaljenosti. Jer, iako se nije radilo o krupnim primjercima nekako nam po suncu i pijesku nije bilo do trčnjave pa sam za provociranje aktivnosti, poput kolega, iskoristio nekoliko klasičnih primitivnih metoda (neartikulirani zvukovi i nekontrolirani pokreti). Uspjelo je dovoljno da bikovi skuže da ih se želi fotkati pa su malo podigli prašinu, ali potom stali k'o kipovi čekajući valjda da im netko siđe dolje.

Foto: Goran Pervan

Ali, iako je bilo sunce, ipak nismo bili baš toliko spaljeni... Eh, da. Za utjehu ljubiteljima životinja i borcima za prava životinja izvješćujem da bikovi u toridi ne bi trebali stradati. Jer za razliku od Španjolske u Portugalu je zabranjeno ubijati bikove (barem ne pred mnoštvom koje skandira i koje je kupilo ulaznicu...).

I dok u kamp još nisu stigli igrači, naravno da u Estalagemu de Sorraiji nije bila pustoš. Dakako, sreli smo neizostavnog glavnog tajnika Zorislava Srebrića. A ekipe domaćina i HNS-ove logistike brinule su se za završne radove i uređenja prostora. HRT-ova se, pak, ekipa već udomaćila, pa se zabavljala postavljanjem satelitske antene (tehničari) ili pak gubljenjem partije stolnog tenisa (Tomislav Cvitković).

Foto: Goran Pervan

Ne zaboravimo ni toliko hvaljeno igralište za trening. Dvomjesečna trava doista izgleda impresivno i uredno, a Srebrić je još jednom pohvalio domaćina izvijestivši da je trava dosegla već 35 centimetara u korijenu. To, vam u prijevodu znači - jako dobra brzorastuća trava. Zorku je desna ruka još uvijek negdašnji vratar reprezentacije negdašnje države Tomislav Ivković, koji je bio i jest izdašna pomoć savezu i novinarima, a inače živi u Lisabonu nakon igračke karijere u Sportingu i drugim portugalskim klubovima.

Hrvatski kamp ima i dobre i loše strane. Dok je pohvalno da naši igrači imaju svoj mir, pitanje je koliko je izbor ove lokacije bio dobar. Naime, radi se o jednom od najvrućijih područja u Portugalu! Prije nekoliko dana temperatura zraka u kampu dosegla je čak 42 stupnja!