Predstavljamo sudionike Eura 2004. - Švicarska

Uspon švicarskog reprezentativnog nogometa započeo je s ustoličenjem Jakoba Kuhna na izborničku poziciju. Instaliran je u ljeto 2001. umjesto Argentinca Enza Trossera nakon domaćeg poraza od Slovenije (0:1), čime su izgubljene sve šanse za plasman na SP 2002. Kuhnov odabir prekinuo je dugu tradiciju stranaca koji su od 1989. vodili švicarsku reprezentaciju. Na nacionalnoj klupi se prodefiliralo nekoliko poznatih i utjecajnih imena poput Ulija Stielikeja, Rayja Hodgsona i Gilberta Gressa. Međutim, u svim ovim slučajevima izostao je glavni motiv njihovog dovođenja - rezultat.

Da je imenovanje novog izbornika pun pogodak pokazali su prvi rezultati u kvalifikacijskog skupini za odlazak na završnicu Europskog prvenstva. Nakon suverene pobjede u susretu protiv Gruzije (4:1) i remija u Albaniji (1:1), usljedio je i prvi veći "skalp" - pobjeda protiv Republike Irske u gostima (2:1). Reprezentativni uspjesi odrazili su se i na klupski nogomet te mlađe selekcije. Basel se u sezoni 2002/03 od Lige prvaka oprostio tek nakon druge faze po skupinama, dok je mlada švicarska vrsta na Europskom prvenstvu do 17 godina osvojila prvo mjesto. Kao šlag na tortu došao je plasman u Portugal. Pobjedom nad Ircima u Baselu (2:0) Švicarska je kvalifikacijsku skupinu završila na prvom mjestu ispred papirnatih favorita Rusije i Repubilke Irske, te se nakon 1996. prvi put plasirala na neko veće natjecanje.

Glavni atributi današnje švicarske ekipe "leže" u upornosti, motiviranosti i želji za dokazivanje. Momčad je kompaktna, čvrsta, uigrana i što je najvažnije ne osciliraju mnogo u igri. Na vratima se nalazi iskusni Jörg Stiel. Čvrsti zid ispred njega čine Murat Yakin iz Basela i Stephane Henchoz iz Liverpoola, dok je uloga alternative pripala Lyonovom braniču Patricku Mülleru. U veznom redu "caruje" neumorna "radilica" Johan Vogel koji je etiketiran kao jedna od najvažnijih karika Švicarske. Za distrubuciju lopti je zadužen član Stuttgarta Hakan Yakin, dok "potrošnju" inih obavljaju prekaljeni Stephane Chapuisat i Alexander Frei.

Švicarska, kao i mnoge momčadi podjednake kvalitete, boluje od korničnog nedostatka nogometaša svjetske klase. Chapuisat je već odavno ispao iz te skupine, dok se nitko od ostalih nije uspio ozbiljnije nametnuti. U kategoriju slabosti se mogu svrstati i bočni igrači, koji su zasigurno najlošijih segment momčadi, a osobito povjerenje ne ulijeva niti vratar Stiel. Pored toga, posljednjih tjedana su upali u peh s ozljedama igrača tako da su s konačnog popisa putnika za Portugal otpali napadači Marco Streller i Leonard Thurre te Sochauxov srednjak Johann Lonfat. Kao zamjene pozvana su dva sudionika recentnog Europskog prvenstva za mlade reprezentacije - Johan Vonlanthen i Tranquilla Barnetta.

Kao konačan zaključak nameće se konstatacija da se Švicarska reprezentacija, bez obzira obzira na određene manjkavosti i pehove s ozljedama, nipošto ne smije podcijeniti. Utakmicu protiv Hrvatske zacrtali su kao ključnu u konačnom rezimeu je li nastup na Euru bio uspješan ili ne. Također dobar rezultat na ovom natjecanju bio bi im velik podstrek za EP 2008. čiji su, zajedno s Austrijom, suorganizatori.