Treneri važniji od igrača?

Gotovo svi ljubitelji nogometa, pa čak i pravi poznavatelji poput trenera, igrača ili novinara, uvijek upadnu u "zamku" favoriziranja "velikih" nacija, bez obzira što svako novo prvenstvo pokaže kako nikad, ali baš nikad, svi favoriti ne prođu skupinu. Pa ipak, uvijek će svi u procjeni prolaska najviše šansi dati Talijanima, Francuzima, Španjolcima, Englezima ili Nijemcima. Uspjesi onih drugih, pak, kao da prolaze neprimjećeni, iako su konstantni...

Foto: Dražen Patarčić

Primjerice, reprezentacija Grčke osvojila je svoju kvalifikacijsku skupinu, ispred moćne Španjolske i Ševčenkove Ukrajine, i to nakon dva početna poraza. Potom su Grci nanizali 15 utakmica bez poraza, sve dok Rehhagel nije "izmiješao" sastav protiv Nizozemske što su "tulipani" znali kazniti. Međutim, to nije impresioniralo gotovo nikoga, dok se istovremeno Francuska dizala u nebesa zbog niza sličnom onom - Grka. Tako će u vodiču za EP jednog poznatog hrvatskog dnevnika Grčka dobiti točno 1% šanse za prolaz u drugi krug. Siguran sam da bi isti novinar rado korigirao svoju procjenu nakon prvog kola u kojem je "jednopostotna" Grčka pobijedila, ali i nadigrala "četrdesetpostotni" Portugal.

Naravno, daleko od toga da Portugal nije bio favorit u tom susretu, no je li razlika između te dvije momčadi baš 39%? Grci nisu slučajno odigrali dobro prvu utakmicu, a Otto Rehhagel nije slučajno jedan od najtrofejnijih njemačkih trenera. "Kralj Otto", kako ga zovu u Grčkoj, maksimalno je dobro posložio svoju momčad, pronašao način kako iskoristiti snage, a kako sakriti slabosti grčke momčadi. S druge strane, Scolari niti je iskoristio snage, niti je sakrio slabosti Portugala. Pritom je i taktički nadmudren u samoj utakmici, Grci su napali favorizirani Portugal s dva napadača, dok je domaćin prvenstva u vrh napada gurnuo usamljenog Pauletu.

Stigla je danas i skupina C, zajedno s očekivanim komentarima - Danci nemaju što tražiti protiv Italije, kao što su Bugari u stanju biti senzacija prvenstva, a Šveđanima njihova disciplina neće biti dovoljna protiv bugarske lepršavosti. Pritom kao da svi zaboravljaju recentnu povijest, primjerice SP u Koreji i Japanu, a zanemarena je i trenerska konstanta na klupama tih skandinavskih selekcija.

Morten Olsen već četiri godine gradi ovu reprezentaciju Danske, forsirajući prepoznatljiv nogomet koji, kao i u slučaju Rehhagela, izvlači ono najbolje iz danskih igrača, dok mane poput manjka kreativnosti čini nevažnim. Danska je i na SP-u igrala jedan vrlo moderan nogomet, s potentnom igrom po krilima, dva snažna središnja vezna igrača i pokretljivim napadačima. Bilo je to dovoljno da iza njih u skupini ostanu tada aktualni branitelji naslova Francuzi, te talentirani Urugvajci. Engleska je iz tri udarca zabila tri gola u osmini finala, no "vikinzi" su ostali zapamćeni kao momčad koja je igrala vrlo moderan nogomet.

Sličan je slučaj i sa Švedskom. Tommy Soderberg prvenstveno se brine da Šveđani budu u izvrsnoj kondiciji, dok je Lars Lagerback zadužen za taktički dio. Kao i Olsen, Lagerback i Soderberg već nekoliko godina grade ovu reprezentaciju koja također igra vrlo prepoznatljiv, organiziran i učinkovit nogomet. Šveđani su svjesni da ne moraju imati jednog Zidanea ili Tottija da bi mogli igrati protiv bilo koga. Sasvim dovoljna je apsolutna predanost kolektivu, čvrsta obrana s pokretljivom vezom i vrlo uigranim, a i kvalitetnim trojcem Ibrahimović-Larsson-Ljungberg.

Ugledni hrvatski stručnjaci brzo će zaboraviti da su "netalentirane, neplemenite i nekreativne" reprezentacije Švedske i Danske na SP-u iza sebe u skupini ostavile Argentinu i Nigeriju, odnosno Francusku i Urugvaj, redom momčadi koje se više oslanjaju na individualne kvalitete nego na kolektivnu igru, a potom su se "prošetale" kroz kvalifikacije na Euro. Nema veze, svejedno su Italija (veliki) i Bugarska (mali) favoriti u skupini C...

Naravno, prava situacija pokazala se nešto drugačijom. "Azzuri", koji su "za klasu jači od drugih u skupini" nisu pokazali gotovo ništa protiv Danske koja je puno bolje stajala na terenu, pa se usprkos nekoliko dobrih šansi Italije može reći da su "vikinzi" propustili pobjedu. U večernjem susretu, Šveđani su "samljeli" Bugare s 5:0... Istina, susret je bio izjednačen do drugog pogotka Švedske nakon čega su se Bugari raspali, no nakon 5:0 nema sumnje tko je bolja momčad. Uostalom, vjerojatno nije slučajno da Bugarska ne zna za pobjedu protiv Švedske već deset susreta...čini se da "taktička disciplina i organiziranost" mogu biti dovoljni i za više od pukog sudjelovanja na Euru.

U redu, ne treba previše zaključivati nakon prvih susreta, sve se još stigne promijeniti. No ostaje činjenica da za sada do izražaja više dolazi trenerski "štih" nego individualna kvaliteta igrača, što bi moglo obilježiti i ostatak Eura. Naravno, što god Rehhagel učinio, Grci neće biti prvaci Europe, ali pokazao je da svojim znanjem i iskustvom trener može biti veliki uteg na vagi između dvije momčadi. Nadajmo se da će i Otto Barić "iskemijati" nešto za Francusku i Englesku, pokazati da europski uspjesi s objektivno slabijim austrijskim klubovima nisu bili slučajni...