Ono što niste znali o Ivi Majoli

Počela je s 12 u kampu Nicka Bollettierija, da bi u dvije godine apsolvirala etapu challegera, sattelitea, kvalifikacija za WTA turnire. Već joj je prvi direktni ulazak u glavni ždrijeb donio četvrtfinale. Brzo su krenule usporedbe s najvećima, u prvom redu s Monicom Seles. Sve je bilo tu, dvoručni bekend, osnovna linija, žustrina... pa i stenjanje. Znalo se već tada, teniska akademija na Floridi izbacila je izvanredan proizvod. No, Iva je unatoč godinama škole za teniske fanatike, sačuvala teenage duh.

Jednom prilikom People je donio fotografiju Ive Majoli i prijateljice Jennifer Capriati kako luduju na podiju njujorškog diska Serafina. "Odlučila sam se zabaviti nakon US Opena. Rasplesale smo se u disku, nesnosna vrućina natjerala nas je da se skinemo i ostanemo u grudnjacima. Mislila sam da slikaju samo za arhivu diskoteke...".

U međuvremenu je sa Zagrepčankom na teniskom podiju počeo raditi Nikki Pilić. Dogodio se uzlet, kvaliteta tenisa i rezultati su krenuli uzbrdo. Ona druga "karijera" ionako nikad nije kasnila. Dobiti iz teniski sjajne 1995. Iva je uživala širom otvorenih usta. Stan kraj vile Giannija Versacea, jahanje deva, pustinjske vožnje džipovima, noćenje u Dubaiju za 2.000 dolara, jahta, najluksuzniji hoteli... pa čak i politika. Mladež HDZ-a iz iste 1995.

Prvi naslovi u zlatnom razdoblju
Prvopostavljenoj Novotnoj u Zürichu '95 imala je 7:6, 3:0, izgubila devet u nizu pa dobila završnih šest gemova. Čehinja je bila jedna od pet. Za prvi naslov. Drugi je došao samo osam dana nakon. Filderstadt i Gabriela Sabatini u finalu i plasman među Top 8. Na kraju godine na Chase Championshipu prosula je 6:1, 4:1 Conchiti Martinez. No dobila je prvi. Prvi od četiri zelena milijunčeka.

Osvajanje Hopman Cupa u paru s Goranom Ivaniševićem datira sa početka 1996. Iz trogodišnjeg zlatnog razdoblja. Prvi put do najvišeg renkinga karijere stigla je nakon slavlja na Tokyo Pan Pacific Openu. Dojmljiva niska Garrison-Shultz-Seles-Hingins-Sanchez V., značila je treću titulu, a ujedno i visoki broj četiri u svijetu.

Pariz uvijek ispred Londona
Izuzev Roland Garrosa, Diva nije imala većih uspjeha na Grand Slam turnirima. Osobito ne u Wimbledonu. Da nikad nije živjela samo tenis pokazuje i nikad razjašnjeni otkaz iz iste godine. Odigrala je turnir prije, najavila dolazak, no nije se pojavila. Nikad se nije sa sigurnošću utvrdilo je li proslavljala maturu, bila na koncertu u Beču ili... Bilo kao bilo, gorljiviji navijači o ovom događaju govore kao o većoj misteriji 20. stoljeća. Wimbledon ionako nikad nije bio prvi izbor. Prvi meč u All England Clubu dobila je tek 1997. Za razliku od Pariza kojem se uvijek rado vraćala. Godinu dana nije dobila meč na Grand Slamu, a onda ih je u Parizu dobila sedam za redom.

Pola mjeseca koji će označiti karijeru. Kleinova, Fusai, Grossman za zagrijavanje do četvrtfinala. I 12 od 14 gemova protiv Lindsay Davenport, nakon 5:7 i 0:4. Preko Dragomir i Coetzer pa i preko dotad nedodirljive Martine Hingis u finalu. Spominjala se nepripremljenost Švicarke (nije igrala do travnja zbog ozljede koljena), spominjao se umor od doublea i napornog meča protiv Seles u polufinalu. Nevažno, Iva bi taj dan dobila bilo koga. 6:4, 6:2 značilo je novi uspon na svjetski broj četiri, ovaj put sa samo 3 igračice ispred.

"Sada idem tulumariti. Volim tulumariti, volim se zabavljati!" unatoč izjavi, nitko nije pomislio da će party trajati toliko. Toliko godina. Tri godine bez finala. Nitko nije mogao pogoditi, od tog je trenutka karijera uglavnom bila nizbrdica. Red zabave, red priče o napornim treninzima i povratku u TOP 5, red zabave.

Neodoljivi zemaljski užici
Iva se nikad nije odrekla užitaka, užitaka izvan terena. Tenis nikad nije bio jedina stvar. Jednako je voljela dobiti zadnji poen u meču kao i što je voljela izlazak, as baš kao i dobre cipele. "Ljudi su očekivali da uzmem Grand Slam već sa 16, ja se za to nisam osjećala spremnom. Živjela sam kao obični čovjek, sa 16 sam se ustvari osjećala kao s 13, bila sam obični teenager. Kad imate 19 želite izlaziti nakon pobjede. Imala sam puno prijatelja, uvijek sam izlazila, nitko me nije spriječio u tome."

Nakon Pariza 1997. sve je manje bila u bijelom sportu, prezentacije na terenu su se kretale od sivih do - potpuno mrkih. "Šokirana sam, začuđena, preneražena. Ne mogu vjerovati da se to stvarno dogodilo. Ne mogu vjerovati kako sam loše igrala" nakon 0:6, 2:6 na Aussie Openu. Ili u Wimbledonu 0:6, 0:5, za samo 39 minuta protiv Tauziat. Iste godine, 1998., 1:6, 0:6 protiv Hopmans u FED Cupu. Nedostatak želje, traćenje talenta ili ako baš hoćete - ismijavanje daru.

Irski Sunday Independent dobio je u petak uvečer uoči nastupa u društvu Seles, Davenport, sestara Williams, telefonski intervju iz bučnog kafića. Zemaljski užici su bili bliži, krstarenja, "ljubavne" veze, jet-set ili plesanja na stolovima - svejedno. Nekolikodnevna afera sa Davorom Šukerom uoči 23 rođendana, "Nije mene, dušo, ubilo...", "A ja sam negdje rujno vino pio...", i ostali turbo narodnjaci na proslavi 23. rođendana u Frankopanskoj. Severina i ostale prijateljice na beskrajnim kavama. Britanski teniski magazin "Ace" javio je negdje u to vrijeme kako Hrvatica "nije preopterećena u vezi nastavka karijere".

Dno
Nestala je usredotočenost, stigla je nepripremljenost. Direktna posljedica bile su ozljede, jedna je uzrokovala operaciju desnog ramena. Najveći poen iz 1999. tako je postala duet-singlica "Do tebe mi nema" sa Sandijem Cenovom. Početkom 2000. nakon devet uzastopnih poraza, stigla je do rankinga 466. "A u k*** s tenisom!" izbacivala je frustracije u meču protiv Fusai. Dno je bilo nadohvat ruke.

Neupitni talent povremeno je progovarao kroz miks "alibija" i želje za povratkom. "Nekad mi se čini da sam bila premlada. S 20, 21 sam već bila "izgorila". Trebala sam odmor od igre, pritiska i putovanja. Imala sam i puno ozljeda, no evo polako se vraćam u formu. Treniram gotovo pet sati dnevno. Osjećam da je preda mnom još puno igračkih godina."

Prerani odlazak? Ne, realnost.

Ipak, stvarnost je govorila drugačije. Nakon Pariza, u sedam godina, nije bilo previše bljeskova. Jedan ili možda dva. Nije fair prema onima koji priliku nisu dobili. Tijekom nastanka ovog članka upućen mi je citat iz Biblije: "Kome je više dano, od njega će se i više tražiti." Priča o prilici, o daru i odgovornosti koju sretnik nosi. Što bi bilo da odgovornost nije osjećao Dražen? Koliko bismo izgubili da su umjesto na večernji trening, mladi Jordan i Sampras otišli na - roštilj, pivo, narodnjake? Da li darovani sretnik, uz poklon, dobiva i dužnost dijeliti s drugima? Dilema koja to nije, odgovor je samo jedan.

Otišla je u tjednu kad je otišao i najveći hrvatski tenisač. I to je sličnost. Goran je sa centralnog terena Wimbledona ispraćen uz standing ovation, Iva Majoli će u Filderstadtu odigrati parove. Na jesen. Možda. I za kraj, niste sumnjali, prirediti party. Posljednji Divin tulum koji će imati i nešto tenisko u sebi. Iva je imala talent, no ne i želju cijeli taj dar dijeliti sa nama. Umjesto rada koji bi usrećio navijače, odabrala je puteve koji su sretnom činili - nju. I zato iza Ive ne ostaje okus kao i iza Gorana...