Dogovor Fibe i Uleba jača državna natjecanja?

Pojavljivanjem financijski jakog Uleba na karti Europe uoči sezone 2000/01, došlo je do pravog "raspada sistema" u europskoj košarci. Nakon što su se godinama igrale paralelne europske lige, a financijski snažniji i potezima pametniji Uleb preuzeo praktički čitavu kvalitetu koja se koncentrirala u klubovima, stiže informacija da su se FIBA i ULEB dogovorili. Je li to moguće?

Vjerojatno jest, posebno ako se zna da anarhija u europskoj košarci ne odgovara nikome. Ni Fibi, koja je svedena na marginalnu organizaciju koja organizira natjecanja reprezentacija, a potom ima problema u delegiranju sudaca, jer su svi najbolji "prešli" u ULEB, ali ni Ulebu, koji je shvatio da će dio "kolača" morati prepustiti tromoj Fibi, ako želi da taj kolač naraste još više. Košarka u Europi je u proteklih pet godina vidljivo nazadovala, a nejasno stanje najbolje su, kao i uvijek, iskoristili Amerikanci, koji su "pobrstili" sve plodove, bilo zrele, bilo zelene, koji su rasli u Europi.

Predsjednik FIBA Europe Giorgios Vassikopoluos i Uleba Jordi Portela, uz stisak ruke objavili su da će od naredne sezone ULEB voditi dva najjača natjecanja (Euroligu i ULEB Kup), a Fibi ostaje mogućnost organizacije još nekog natjecanja. Takvo je stanje bilo i dosad, no promjena je u tome što će odsad i FIBA sudjelovati u organizaciji ta dva natjecanja, a svi suci vratit će se pod isti krov.

Najvažnija vijest s ovotjednog sastanka jest da će FIBA i ULEB vratiti dio izgubljene važnosti nacionalnim savezima, koju su izgubili, dolaskom Uleba na scenu. To znači da će se ubuduće vratiti dignitet državnim natjecanjima i da će se klubovi u europske kupove delegirati preko rezultata domaćeg prvenstva. Upravo je to ono što je pokopalo interes za košarku u velikom dijelu Europe, osim u onim povlaštenim sredinama koje su imale osiguran nastup u Euroligi, bez obzira na domaće rezultate. To je značajno otežavalo rad i nudilo nezainteresiranost u mnogim centrima košarke koji su ostajali zakinuti za nastup u najjačim natjecanjima, a klubovi za nastup u njima delegirali su se bez ikakvih rezultatskih kriterija.

Ipak, valja spomenuti da postoji i "kvaka", u dodatku koji kaže kako će se "klubovi koji će nastupati u europskim natjecanjima delegirati prema rezultatima nacionalnih prvenstava, osim ako Savez ne odluči drugačije". Što znači ovo "ako Savez ne odluči drugačije", tek ćemo naučiti, jer znamo da se kod nas sve tumači onako kako komu odgovara. Tako se nećemo zaprepastiti ako Savez možda odluči da Cibona mora uvijek igrati Euroligu, bez obzira na plasman. Ipak se nadamo da će "vukovi" prije toga morati osvojiti titulu prvaka Hrvatske.

Zadnja odluka mogla bi imati i implikacije na regionalnu ligu, iako njihovi čelnici to neće priznati. No, ukoliko se ispoštuje zadnji dogovor Fibe i Uleba, pa zakon u državama ponovno preuzmu Savezi, a ne "biznismeni i marketinški stručnjaci", mogle bi se dogoditi značajne promjene u tom natjecanju. Nije tajna da se čelništvo te lige dosad znalo koristiti ucjenama i pritiscima na klubove kako bi im pristupili i "ulebovski" prijetiti ako to ne učine (Partizan je najbolji primjer). To su i mogli, jer su imali "zaleđe" iz Uleba, kojem je bilo važno da ima što širu bazu, pa je podržavao sve što bi čelnici lige onima ispod sebe nametali. Sad bi stvari mogle biti malo drugačije, a svaki od nacionalnih Saveza (Hrvatske, Slovenije, SiCG i BiH) moći će se puno više uključiti u zaštitu interesa svojih klubova i košarke uopće, što dosad nije bio slučaj.

Nadajmo se da će ovaj dogovor napokon vratiti red u europsku košarku, a da će se slijedom toga uvesti red i u našu košarku, jer je razina na koju je dovedena hrvatska državna liga - katastrofalna. Nadajmo se da će se hrvatska državna natjecanja napokon vratiti na velika vrata, a interes klubova i košarke realizirati sudjelovanjem u nekim drugačijim natjecanjima. Onima koji će klubove honorirati, poštivati i nuditi im šansu za zaradu, a ne ucjenjivati, tužakati Ulebu i profit kanalizirati na račun jedne tvrtke.