Košarkaški sumrak i nada

Hrvatska košarka postala je važna tek uskom krugu ljudi, s možda jedinim epicentrom - onim zadarskim, te trendovskom zagrebačkom publikom koju "drže" uspjesi protiv Reala, ili slatki bombončići iz Pionira.

Foto: FaH

U pozitivnom dijelu priče ne treba izostaviti uskrsnuće Šibenika prošle godine i rođenje Dubrovnika ove. Dakle tek tri ili četiri blještave točke, s jakim splitskim kontrastom, "žutom" pričom koja sigurno ne spada u svjetli kolorit. Sjajni Nikola Vujčić, "procvjetali" Andrija Žižić spadaju u vedre teme, no vjerojatno najveselije što se dogodilo u 2004. blitzkrieg je seniorske reprezentativne konjanice u kvalifikacijama za EP. Rijetko viđena temeljitost, sustavnost koju je forsirao izbornik Neven Spahija prebacila je planirano, te usput dala niz odgovora uoči središnjeg događaja u 2005.

I u tom kontektsu, Hrvati su vidjeli tek jednu od četiri nastupa nacionalne vrste. Središnja je televizija nimalo elegantno odustala od košarke. Sve je počelo kriminalnim praćenjem završnice domaćeg prvenstva, a kulminiralo pokazivanjem zadnje tri minute šibenske utakmice kojom smo osigurali broj jedan u skupini. Jednom je prilikom tadašnji urednik sportskog programa košarku smjestio odmah do veslanja. Tada je zvučalo šokantno, danas je to realnost.

Kolege s Nove TV preuzeli su covering Eurolige i Goodyear lige. Bez punog efekta budući se dogodila rošada nezainteresiranosti i površnosti. Bez prijenosa druge pobjede nad Realom i emitiranjem snimke iza ponoći budući je u 20:40 išao Talk show Alke Vuice. Bez prijenosa ogleda sa Repešinim Climamiom, drugom najjačom ekipom u skupini, zatim kašnjenje na utakmicu protiv Partizana... siguran sam, dobili ste sliku.

Netko je nakon "rekvijuma Kraljevima" naivno pitao "kad ćemo ponovno svi zajedno luditi za košarkom". Kao odgovor može poslužiti nevezani komentar kolege Pancirova "...uvjeren sam, toliko se toga može promijeniti, potrebno je tek malo sluha...". Bez obzira na potrebnu količinu muzikalnosti nikad neću kupiti priču o zauvijek izgubljenim košarkaškim radostima. Novo doba je, radujemo se uspjesima u skijanju, plivanju, ali iskustvo '92 uči o veličini uspjeha između obruča. Nezamjenjivo iskustvo. Zato mi je Europsko prvenstvo na vrhu liste zlatnih želja u novoj 2005.