Kožul: Da bi se pobjeđivalo, treba raditi

Zdenko Kožul (38) prošle je godine postigao najveći uspjeh hrvatskoga šaha u pojedinačnoj konkurenciji. U utrci za naslovom prvaka svijeta, održanoj u Tripoliju (Libija), uspio se uvrstiti među 16 posljednjih. Osmina finala svjetskoga prvenstva u šahu fenomenalan je rezultat.
Šah je poodavno postao život Zdenka Kožula, čija je karijera tekla iznimno glatko, bez i najmanjega zastoja. Kožul je sa 13 godina bio majstorski kandidat i pionirski prvak Jugoslavije, sa 18 je bio majstor i omladinski prvak Jugoslavije, sa 19 je bio međunarodni majstor, a sa 23 velemajstor i prvak Jugoslavije.
Kožul, trener Hrvatskog šahovskog saveza, iznimno je zanimljiv sugovornik o čemu svjedoči i sljedeći razgovor.

Koliko je teško izabrati igru kao život?
- Vjerojatno ne postoji ništa ljepše no smjestiti igru u središte zanimanja svog života, ali, vjerovali ili ne, šah nije bio moj izbor. Meni se prvo svidjela igra, zatim me je zarobila čarobna snaga šaha, koji je, iako je ograničen na 64 polja, igra bez granica. Potom je sve išlo spontano. Vrlo dugo nisam uopće pomišljao da bih jednoga dana mogao biti šahovski profesionalac. No, prevario sam se, napredovao sam stubu po stubu i jednoga dana sučelio sam se s istinom da je "šah kao posao" logičan slijed svega što se događalo prije završne odluke.

Kako se živi od šaha?
- Moj primjer dokazuje da se od šaha može živjeti. Šah je, srećom, šport koji nije, poput nogometa, košarke ili rukometa, limitiran godinama. Novac koji se zarađuje, osim za družbu sa samoga vrha, nije golem, ali karijera traje. Veliki Viktor Korčnoj ima 73 godine i igra jako dobro. Ako čovjek sačuva zdravlje i, prije svega, živce, može trajati jako dugo, što nije slučaj ni u jednom drugom športu.

Stalno šahu dodjeljujete atribut športa. Je li šah šport?
- Jest i oko te definicije ne bi smjelo biti nikakve dvojbe. Natjecanje + rezultat = šport. Formula je vrlo jasna.

Nije li šah, ipak, nešto drugo. Negda, bilo je to potkraj XIX. stoljeća, o šahu su, primjerice, govorili kao o umjetnosti?
- Lijepo je odigrati prekrasnu partiju i pobijediti. Šah je doista lijepa igra, a ima i visoke estetske vrijednosti, međutim estetska načela ne stvaraju umjetnost. Šah je ipak najviše šport.

Može li strahoviti napredak, pristigao uvođenjem računala u šah, uništiti zanimljivost najumnije ljudske igre?
- Računalo je promijenilo mnogošto. Prije 150 godina partija se igrala od prvoga poteza, prije 100 godina od desetoga, a danas su računala i lak pristup informacijama doveli do toga da prava partija počinje tek nakon dobrih dvadeset poteza. No, računalo, dakle teorija, ide samo do jedne točke, a potom dolazi trenutak u kojem čovjek sam mora odlučiti.

No, najmodernija šahovska računala, naoružana nevjerojatnom memorijom, danas pobjeđuju velemajstore. Tko je definitivno jači - čovjek ili računalo?
- Gari Kasparov, najbolji igrač svijeta, jači je od najboljeg računala. Kad bi računalo pobijedilo najboljeg šahista svijeta, bio bi to svršetak šaha. Ali, to se neće dogoditi, jer računalo nikad neće moći misliti. Računalo je jako, jer je krcato memorijom i iskustvom. Ono zna prošlost, ali ne može vidjeti budućnost. Taj privilegij ima samo čovjek.

Jeste li se ikada sudarili s računalom?
- Samo posredno. Hrvatska je nedavno na Olimpijadi igrala s Čileom i Ivan Morović, čileanski velemajstor, nakon partije mi je kazao da sam upao u varijantu, koju je on pripremio uz pomoć Fritza, najjačeg računala namijenjenog širokoj potrošnji. Morović je igrao strogo po Fritzovim analizama, no ja sam u partiji uspio pronaći rješenje, "oboriti" Fritza i pobijediti. Računalo je jako koristan izum, ali i njega treba kontrolirati.

Što mislite o šahu kao školskom predmetu?
- Ta ideja, osmišljena u negdašnjem Sovjetskom Savezu, postojala je i u nas i uopće nije bila loša. Šah je iznimno edukativan. Šah briše površnost, uči temeljitosti, poučava da tko brzo nauči, brzo i zaboravi. Šah vježba strpljivost, uči da se mora donijeti odluka i upozorava dijete na poraze koji svakoga čekaju u životu. Šah je vrlo koristan, jer razvija logiku, kombinaciju i predviđanje. U šahu se mora vidjeti pet koraka unaprijed. Neki vole šah usporediti s bridgeom, no to je besmislica. Ne postoji niti jedna igra slična šahu.

Postoji li u šahu sreća?
- Ne postoji. Istina, postoji suparnikov previd, koji donosi spas, ali previd nije pobjednikova sreća, nego isključivo gubitnikova nesreća.

Ako je netko šahist, je li on nužno i pametan?
- Ne bih vezao šahovsku snagu i pamet, ali to je moje viđenje. Dobar šahist mora imati dobru memoriju i mora biti talentiran za šah. Je li to pamet? Ne, ne znači da je netko pametan, ako je dobar šahist. To je stereotip.

No, mnogi elitni šahisti, posebice svjetski prvaci, bili su iznimno obrazovani ljudi?
- Točno. Kubanac Raoul Capablanca bio je diplomat, koji je plesao tango najbolje na svijetu. Čelični logičar Mihail Botvinik (fizičar) i Max Euwe (matematičar) bili su iznimni znanstvenici doktorskih titula. Emanuel Lasker, doktor matematike, bio je dobar prijatelj s Albertom Einsteinom s kojim je 1930. dijelio apartman i razmjenjivao misli. Poznata je Einsteinova rečenica: "Emanuel Lasker nedvojbeno je bio jedan od najzanimljivijih ljudi koje sam upoznao u kasnijem životu".
Genijalac je bio i Mihail Talj, ali Bobby Fischer, kojega znam iz priče, nije bio svjetski čovjek. Bio je "šahovski Einstein", ali nije odmaknuo dalje od Tarzana. No, to je prošlost, danas je šahist samo šahist.

Koji bi šahist mogao biti za sve, pa i za Vas, idealan uzor?
- Dr. Emanuel Lasker. Lasker je 27 godina bio prvak svijeta (1894-1921) i imao je fantastičan pristup igri. Lasker poučava da nema nema predaje i da suparniku, kad su i u najtežoj poziciji, treba maksimalno otežati put do pobjede.

Kako bi se Paul Morphy (rođen 1837., umro 1884.), za kojega je Emanuel Lasker kazao da je "najveći šahist koji je ikada živio" i kojega je Bobby Fischer oslikao kao "najvećeg od svih njih", snašao u današnjem šahovskom svijetu?
- Ne bi se snašao. Danas djeca znaju više. No, od Morphyjeve ere prošlo je 120 godina i to treba imati na umu. Mnogi veliki nogometaši otprije 50 godina danas ne bi mogli igrati. Svijet se promijenio.

Koliko vremena dnevno posvećujete šahu?
- Svaki posao, pa tako i šah, traži čitava čovjeka. Kad sam na turniru, za partiju se pripremam pet sati, a potom dolazi partija koja traje još pet sati.

Tko je najbolji šahist svih vremena?
- Gari Kasparov, iako se, vrlo vjerojatno, mnogi neće složiti s tom ocjenom. Kasparov je nevjerojatan čovjek. Igrao sam protiv njega. Kad sam sjeo za ploču, doživio sam energetski šok. Kasparov doslovce zrači, on je nevjerojatna kombinacija talenta, energije i fantastične pripreme. Kasparov je "smrtonosno oružje". Nitko nije osvojio toliko jakih turnira, nitko nema toliko pobjeda i nitko nikada nije ima takav rejting. On na šahovskoj ploči igra presing kakav nitko nikada nije igrao.

Koliko je za šah važna tjelesna priprema?
- Kasparov je savršen primjer koliko je nužna tjelesna priprema. Iscrpljen, smožden i nemoćan čovjek ne može igrati vrhunski šah.

Biste li nekoga totalnog šahovskog nevježu mogli u jedno jutro poučiti kako da pobijedi suparnika?
- Već su me pitali ljudi bih li ih mogao naučiti kako da brzo dobiju partiju. No, to nije moguće. U šahu ima trikova koji mogu laiku olakšati put do pobjede, ali ti su trikovi odveć prozirini i najvećma su za jednokratnu uporabu.
Da bi se u šahu pobjeđivalo, treba raditi. Šah je, prije svega, krvav posao. Nogometaš zarađuje i kad gubi, šahist samo kad pobjeđuje...