Gips, ovo si nisi smio dopustiti

Priču je "potpirio" Ante Kostelić, zakuhali (naravno) senzacija žedni novinari, a račun bi na naplatu mogao doći do onih koji su ga najmanje zaslužili. Zlatnim rukometašima.

Foto: Dražen Patarčić

Ante Kostelić Gips posljednji je koji bi smio omalovažiti bilo koju kockicu pobjedničkog stroja hrvatske rukometne reprezentacije, najmanje njegovog stratega, briljantnog i besmrtnog Lina Červara. Ante Kostelić je proživio previše udaraca po leđima, ozeblina na rukama, čekaonica u bolnicama, suza na očima svoje polomljene djece, da bi tako lako smio izgovoriti makar i bezazlenu sitnicu na račun rukometaša, koji se spremaju za obranu svjetskog trona.

Zbog toga je kriv. Nije kriv za ono što mu neki žele prišiti, primjerice da njegov ego ne može izdržati toliko veličanje Lina Červara, a guranje u sjenu njegovih briljantnih uspjeha, kanaliziranih preko njegove djece Janice i Ivice. To Ante Kostelić sigurno nije. Dovoljno smo ga dobro upoznali.

Ali kriv je zbog svoje nesmotrenosti. Kriv je samo zbog toga što je zaboravio da je malo onih novinara kojima je hrvatski sport svetinja, koji imaju takta i principa da znaju što je pametno, a što nije objaviti u datom trenutku. Onih kojima senzacija i afera nisu važnije od mira i pobjeda. Kriv je jer je dopustio da jednu njegovu nesmotrenu rečenicu "Knjiga Lina Červara je cirkusantska", razni novinski lešinari rastrgaju i od nje naprave ono što najbolje znaju - aferu. Koju Kostelić opet dalje "loži" novom konstatacijom kako je "za taktičke stvari u rukometnoj reprezentaciji ionako zadužen Irfan Smajlagić". Što je Kostelić zapravo ovim htio napraviti, sad, u ovom trenutku?

Foto: Nikola Movrić

Zbog te "afere", manje od 10 dana prije početka borbe "Hrvatske protiv svijeta", našim novinama dominiraju prepirke na relaciji Kostelić - Červar. Dvojica najtrofejnijih, dvojica najautoritativnijih. Zar nam baš ništa nije sveto?

Na Zdravka Mamića i Igora Štimca smo odavno navikli, njima se lako smijati i ne uzimati ih zaozbiljno. Ali kad se ovakva glupost dogodi toj dvojici, koji u ovo vrijeme sezone imaju puno pametnijeg posla od gađanja ovakvim glupostima, onda nam je to teško razumjeti. No, barem je lakše razumjeti čiji je "gen" u glavi Ivice Kostelića proizveo onu blesavu izjavu o "nacističkom vojniku prije napada na Rusiju", koja je Ivici potpuno nepotrebno toliko lošega donijela.

Ako bi netko trebao na pijedestal dignuti Lina Červara i njegov rad, onda bi to trebao biti Ante Kostelić. Ako i ima nešto protiv njega - trebao bi znati da je sad najgori trenutak da to razvlači po medijima. A ako mu je želja vratiti se u rukomet - sigurni smo da bi ga Lino Červar prihvatio u svoj stožer. Čak i nakon svega ovoga.

Jer takav je Lino, pa makar bio i cirkusant, bit će nam najdraži cirkusant. Onaj zbog kojega ćemo uvijek doći u "cirkus" i gledati svu silu žonglera i neobičnih umjetnika koji nas redovito zabavljaju, nasmijavaju i ispunjavaju ponosom. Uostalom, upravo kao i Janica i Ivica Kostelić...