U proljeće procvjetao - hrvatski nogomet

U-17 reprezentacija Hrvatske plasirala se na Europsko prvenstvo u Italiji (3. do 14. svibnja), a taj rezultat bio je prava uvertira za nastupe U-21 i A reprezentacije na kraju ožujka. Šest bodova Bilićeve, šest bodova Kranjčarove momčadi, makar protivnici bili Island i Malta, koje ćemo vrlo lako podcijeniti, ipak je matematika egzaktna i najpoštenija.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Ona najpopularnija i najvažnija A reprezentacija nije plijenila igrom u ove dvije utakmice, no dvije glatke pobjede, bez ozljeda, s "očišćenim" kartonima i povratak na vrh ljestvice zaslužuju visoku ocjenu. U kvalifikacijama nitko ne blista igrom, čak ni tradicijom najjače reprezentacije svijeta, jer je teško očekivati da se u nekoliko dana, koliko izbornici imaju na raspolaganju, poslože sve kockice i kreira moćni stroj. Za stvaranje igre potreban je sustavan rad, dugo vrijeme za uigravanje i rad. Često to ne uspiju ni klubovi, koji su zajedno cijelu godinu, pa je iluzorno to očekivati od reprezentacije.

U reprezentativnim obvezama, posebno kvalifikacijskim, najvažnija stvar je - rezultat. Pobjede, izbjegavanje kikseva, što laganije pobjede protiv "autsajdera" i izbjegavanje ozljeda. Pogledajte kako se samo muče Francuzi, Italija je jedva pobijedila Škotsku tijekom vikenda, Nizozemci i Englezi odigrali su "rutinskih" 2:0 protiv Armenije i Azerbejdžana, koji su kvalitetom na razini Malte, čak i ispod Islanda. Norveška nije uspjela pobijediti u Moldaviji, Rusija u Estoniji, nema više "laganog posla", iako smo mi uvijek skloni podcjenjivanju. Svi su zadovoljni rezultatom, nitko ne traži umjetničke predstave na terenu, jer je takve stvari nemoguće stvoriti u pet dana zajedničkog rada.

Stoga, kapa dolje momčadi Zlatka Kranjčara, koja je doista u stilu najjačih europskih reprezentacija odigrala dvije utakmice, ubilježila dvije pobjede i zasjela na vrh. Dobro raspoloženje podgrijao je i remi Mađara i Bugara, kao i informacija da će Bugari protiv nas u lipnju istrčati bez svog prvog imena, Dimitra Berbatova, koji je u Budimpešti zaradio parni žuti karton.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Kad se sve zbroji i oduzme - Hrvatska je u vrlo dobroj poziciji. Jedna je od rijetkih europskih reprezentacija koje nisu kiksale, iako će "megalomani" time ocijeniti domaći remi protiv Bugarske. Ključ kvalifikacija leži u narednoj utakmici u Sofiji. Ako iz tog ogleda izađemo neporaženi, riješili smo 95% posla glede osiguravanja jednog od prva dva mjesta i do kraja nam bi nam ostao obračun sa Šveđanima, koje čekamo kod kuće. Sve i dalje držimo čvrsto u svojim rukama, što je u konačnici najbolji rasplet i treba ga držati što duže.

Proljeće je u svakom slučaju donijelo puno radosti u hrvatski reprezentativni nogomet, koji je oduvijek bio perjanica našeg nogometa i indikator atmosfere u tom sportu uopće. 20.000 ljudi protiv Islanda i gotovo 15.000 protiv Malte pokazuju da hrvatska reprezentacija prerasta u pravi i zdravi kult, u kojem se ne gleda ime protivnika. Ružna skandiranja dijela Dinamovih navijača Niki Kranjčaru totalno su promašena i nadamo se da će se do narednih okršaja u Zagrebu zaboraviti. Jer atmosfera u Maksimiru na utakmicama reprezentacije gotovo uvijek je bila vro korektna i nabijena pozitivnom energijom.

Atmosfera unutar momčadi je vrhunska, igrači su oduvijek za reprezentaciju igrali sa srcem i radošću, bez obzira pobjeđivali, ili ne. Gledajući tu grupu igrača i zajedništvo koje nose među sobom najbolji je odgovor na dilemu trebaju li u reprezentaciji igrati razni Bišćani, koji do reprezentacije niti drže, niti im igranje za nju išta predstavlja. Kad vidite koliko srca ovoj reprezentaciji daju Kovači, Pršo, Srna, Tomas i svi ostali, s koliko želje igraju i čekaju okupljanja reprezentacije, koliko stoje jedan iza drugoga - tko ima obraza pričati o nekakvom igraču koji je ostavio iste te igrače na cjedilu i do dan danas ni jednim svojim postpukom nije dokazao da mu je stalo do reprezentacije, sugrača i navijača koje je uvrijedio.

Gudelj, Bilić, Kranjčar, Asanović pravi su put razvoja hrvatskog nogometa, a nadamo se da se bliži trenutak kad će se na nekakav način u cijelu priču uključiti Boban, Šuker, Bokšić, Prosinečki, Jarni. Kao što su na terenu počele stasavati nove generacije igrača, a sve više i nove generacije trenera, vrijeme je da polako počnu stasavati i nove generacije funkcionera. Pravi poslovi sklapaju se dok se pobjeđuje...