Pod Netovom lupom

Slišković će uskoro morati odabrati

Bernard Jurišić • srijeda, 06.04.2005.

Ustoličenje Blaža Sliškovića za trenera Hajduka, uprava splitskog kluba umirila je burno vrijeme u kojem se klub nalazio. Legendarni Baka izvučen je iz nekog drugog svijeta, bez lobija i politike i obećao je zasukati rukave. Tu su počeli problemi...

Sve je počelo "ružičasto", u klub se vratila još jedna legenda, čovjek koji je godinama dizao na noge Hajdukove navijače tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Problem paralelnog rada u Hajduku i reprezentaciji BiH guran je ispod tepiha, kojeg su tkale riječi: "Slišković je sposoban za obje funkcije". Makar praksa nije potvrđivala izvodivost ovakve kohabitacije, a izgledno je da ni Slišković neće postaviti neoborivi teorem pod imenom "Trener ovdje, trener tamo".

Slika 1 od 1.
Foto: Bruno Karadža

Rezultat je uvijek mjerilo uspješnosti, to stoji i teško je osporiti, no u Bakinom slučaju stvar nije baš tako jednostavna. Hajduk jest prvi, u vrlo izglednoj poziciji da osvoji dvostruku krunu, koju nije osvojio ravno cijelo desetljeće. No, "fluid" između "Sliškovića trenera" i Hajdukove publike još nije ni blizu onog koji je živio između njih i "Sliškovića igrača".

Navijače općenito ne možete varati, a Hajdukovi navijači imaju poseban "nos". Tako se nerijetko zvižducima nagrađuju pobjede Hajduka, a pljeskom porazi, poput posljednjeg od Zagreba, u kojem tribine na kraju utakmice nisu imale što zamjeriti borbenosti Hajdukovih igrača, a znali su prepoznati njihovu želju.

Tako i navijači sve manje razgovaraju o "Baki doktoru nogometa", a sve više o njegovim taktičkim pogreškama, igračkim zabludama, bezimenim "pojačanjima", eksperimentima u momčadi. Krivac je isključivo on sam. Jer tijekom zimskih priprema nije imao hrabrosti zahvaliti se barem desetorici igrača koji realno nemaju kvalitetu za Hajduk, a od kojih je velik broj upravo on doveo na probu. Nije uspio okupiti kohezivnu grupu od 24-25 igrača, a u sastavu je (makar to bila nekakva čudnovata "druga momčad") ostavio igrače za koje se unaprijed znalo da neće ni "primirisati" sastavu.

Slika 2 od 3.
Foto: Bruno Karadža

Posljedica toga je svakotjedna "kladionica" s glavnim pitanjem "Koji će sastav Baka izvesti danas?". Protiv Zagreba, primjerice, na klupi za rezerve nije imao ni jednog (!) napadača, iako se znalo koliko problema Hajduk ima s postizanjem pogotka Zagrebu. Rački je sjedio na tribini, a pompozno dovedeni Urugvajac Munhoz i dalje ne dobiva ni najmanju priliku da pokaže zašto je jednom bio i kapetan Urugvaja. Sliškovićev odgovor na pitanje zašto ne igra Munhoz, bio je "Ne razumijemo se, ja tražim jedno, on me krivo shvati, pa napravi drugo". No, zato je izmišljen izvjesni 30-godišnji stoper Vučković, koji je protiv Zagreba dvaput već glumio napadača. Zato se jedan Blatnjak žrtvuje i muči na poziciji desnog braniča, jer nakon otpuštanja Miladina, za to mjesto nema rješenja.

Koliko je sustavno planiranje u Hajduku, pokazuje primjer četvorice dovedenih igrača iz drugoligaša Mosora. Ne želeći osporiti njihov talenat i buduću ulogu u Hajduku, koji to ozbiljan klub u borbu za trofeje kao pojačanja dovodi igrače iz druge lige? Zar nije bilo pametnije tu četvorku, ako se već morala uzeti Mosoru, poslati negdje na "prvoligaško kaljenje", recimo u uvijek "prijateljski" Zadar, u kojem bi zasigurno mogli pomoći i njima i sebi. Umjesto da gube cijelo proljeće, ne igrajući nigdje.

Slika 3 od 4.
Foto: Bruno Karadža

Poput eksperimentiranja s dvostrukom trenerskom ulogom, Slišković jako puno eksperimentira i s momčadi, pa tako do danas najbolji vezni red u državi ne uspijeva otvoriti bokove i razigrati momčad. Baka u medijima izjavljuje kako ne može on ispravljati početničke pogreške koje rade njegovi igrači tijekom utakmice, a mi se pitamo tko onda može i treba? Mišo Krstičević? Slijepo odani Sliškovićev pobočnik zapravo je i trener Hajduka, a Baka kao i u reprezentaciji BiH, u Hajduku obavlja ulogu - izbornika.

Valja biti realan i reći: Hajdukovu sezonu nije spasio dolazak Sliškovića, Hajdukovu sezonu spasio je - Dinamo. Jer koliko god problema i poraza doživljavao Hajduk, "atomska momčad" iz Maksimira trsila se kako bi kiksala više, izgubila ružnije. Pitanje je kako bi atmosfera u Hajduku danas izgledala, da Dinamova momčad nije "kolabirala", ili da Rijeka ima istinsku kvalitetu za titulu prvaka, što realno ipak nema. Što ne znači da možda neće biti prvak.

Sreća je važan faktor u sportu, slažemo se, no nitko ozbiljan budućnost ne bazira samo na sreći. Lako je primjetiti da Slišković sve teže "diše", i sve teže balansira između dvije momčadi, od kojih ni jedna na plijeni igrom, niti "Bakinim postulatima". Uvalio se u nešto što nije okusio, s dobrim namjerama i vjerom u svoje radne navike i sposobnosti, no previdio je nešto važno: ni jedan čovjek nije robot. Ni jedan čovjek ne može trpjeti kritike zbog loših rezultata jedne momčadi koju vodi, a onda "čiste glave" prešaltati se na rad s drugom, bez ikakvih tragova i posljedica. Slišković sigurno nogometu može dati puno, no na ovakav način - nema šanse. Nije pošteno ni prema navijačima Hajduka, ni prema navijačima BiH.

Budimo realni - ovo što Slišković pokušava, nisu se usuđivali ni mnogo veći autoriteti, ni mnogo bolji treneri od njega. Dok još ima vremena, na njemu je da odvagne i odluči: nove kvalifikacije s BiH, ili nova sezona s Hajdukom.

U suprotnom, ako ima imalo ozbiljnosti i sustavnog planiranja budućnosti, bilo u Hajduku, bilo u NSBiH - Blaž Slišković će se ionako uskoro morati suočiti s ovim pitanjem.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!