Gospodo, vidimo se dogodine

Hmm, morao bih se duboko zamisliti kada sam s nestrpljenjem čekao utorak, srijedu ili četvrtak da bih vidio jedan hrvatski klub na europskoj sceni. Razlog je već opće poznat, stanje u klupskom nogometu koje iz godine u godinu pada na sve niže grane dok je slika izvan granica naše domovine sasvim drukčija. Da, evo sjetio sam se da je Dinamo prošle sezone igrao Ligu UEFA te da je nes(p)retnim slučajem ispao iz tog natjecanja. Na kraju je bilo - sudac je kriv, on nas je izbacio. Samo malo, sudac je kriv što se Dinamo nakon 2:0 povukao u svoj kazneni prostor te panično izbijao loptu bojeći se momčadi od koje je za dvije klase kvalitetniji? Ne gospodo, kriv je renome hrvatskog klupskog nogometa u Europi jer on se nikako ne moža mjeriti s jednom Nizozemskom ili Belgijom.

Foto: Bruno Karadža

Ne želim reći da je naša liga manje kvalitetna od njihove već želim naglasiti kako su oni ozbiljniji kada im se pruži mogućnost da brane boje svoje zemlje pred očima Europe. Nije sramota izgubiti i ispasti od protivnika koji je bolji od tebe već je sramota goropadno ići kroz hrvatsku ligu i naslađivati se s klubovima koji jedva nekako preživljavaju iz dana u dan da bi se u eurokupovima taj isti div pretvorio u miša tražeći prvu rupu u koju bi se sakrio nakon saznanja svoje prave vrijednosti.

Kada se samo sjetim vremena moćnog Hajduka i Dinama koji su ostvarivali zapaženi trag u Ligi prvaka. Doći među osam najboljih u Europi ili pobijediti moćni Ajax, remizirati u Manchesteru na njihovom terenu nećemo još dugo gledati u režiji hrvatskih klubova. Novac je zasigurno razlog što toga neće biti još skoro vremena, ali nitko mi ne može reći da ga je tada bilo više nego danas. Stvaranje momčadi za jednu sezonu, osvajanje prvenstva, a onda rasprodaja svakako nije ključ uspjeh. Znaju to i oni, ali zašto se ne obogatiti na brzinu ako možeš. Istina, od nogometaša iz naše lige se nikako ne možeš obogatiti, ali tu dolaze i igračevi interesi kojima je "životni san" igrati za klub u Sibiru, Ukrajini ili Koreji. Klub koji ti je proslavio ime tada dođe u zaborav jer ima neka dugovanja. Po toj logici mogli bi cijelu ligu premjestiti na Sjeverni pol ako treba jer teško ćete naći igrača kojemu netko nešto ne duguje. Ovdje se radi o moralnim vrijednostima igrača koji je (ne)spreman izaći u susret klubu kada je pomoć potrebna.

Foto: Bruno Karadža

Što zapravo znači biti prvak nacionalne lige? Jel se za to dobiju neki veliki novci ili imaš samo trofej na kojemu piše tvoje ime? Po meni bi nacionalni prvak trebala biti momčad koja zna što je očekuje na početku iduće sezone kada im se otvore vrata Europe koja treba makismalno ozbiljni shvatiti, a ne naslađivati se protivnicima "Shlebourne - odakle su oni, kako se to piše? Debrecen - koga dobijamo nakon njih?"

Ma dajte molim vas, znate da Cipar ima svog predstavnika u trećem pretkolu Lige prvaka. Iskreno, koliko vas bi znalo u par sekundi na karti pokazati Cipar. Irsku smo naučili, Mađarsku utvrdili, a iduće sezone možda neki iz Gruzije, Armenije ili San Marina nam pomogne da obnovimo to naše zemljopisno znanje. Štoviše, takve protivnike ćemo sada redovitije gledati na našim travnjacima jer došli smo u njihov rang, s njima ćemo se boriti da bi prošli korak dalje. Ako ništa drugo, utjeha je da se niže ne može jer sam uvjeren da bi i ta barijera bila savladana.

Na kraju nam ostaje naša domaća liga u kojoj ćemo gledati "najnezvjesniju" borbu za prvaka kojemu će biti omogućeno da ponese epitet najboljeg u državi. A na novu sramotu ili pothvat morat ćemo pričekati godinu dana...