Dida i Cafu na meti hrvatskog bećarca

Ganjani (reprezentativci Gane, izmišljenica) nisu nas dovoljno uspavali i samim time nisu nam pokvarili raspoloženje uoči koncerta Miroslava Škore u Columbia Halleu. Kockasto odjeveni i nastrojeni krenuli smo na neki U-Bahn, pa malo na S- Bahn, a na svakoj stanici bilo je sve više i više crveno-bijelih polja u dotičnom prijevoznom sredstvu. Vrhunac je naravno bio na stanici kod Karlovačko Kornera (u nastavku teksta: Kornera) gdje su se sa svih strana slijevale rijeke crveno-bijelih navijača.

Foto: Dario Dodić

Određena (bez)alkoholna pića morala su se popiti ispred Kornera, pa smo s ulazom malo morali pričekati. Kali i Danko vrijeme su odlučili prikratiti fotografiranjem s njemačkim policajcima, koji im nisu zamjerili postavljanje znaka mira iznad njihovih glava. Napokon smo ušli u Korner u kojem je zajedno sa Škorom pjevalo na tisuće Hrvata i Hrvatica. Pjesme već i sami znate, nećemo vam ih nabrajati da ne požalite previše što niste u Berlinu.

Tek sad vidjeli smo da je i Benny bio u Korneru, nažalost nismo se sreli iako smo i mi vidjeli neke iste face. S obzirom da je u samom Halleu bilo iznimno vruće, izašli smo na otvoreni dio Kornera gdje se Škorin koncert prenosio na velikom video- zidu. Prva poznata faca koju smo sreli bio je Ante Tomić. Tome je s par prijatelja odlučio osjetiti atmosferu u Korneru, a mi smo se u pravom štreberskom stilu odlučili s njime fotografirati. U jednom trenutku vani se pojavio i Bariša Krasić, a kakvi bi mi navijači bili da nismo zapjevali "Bariša Krasić, jedan je Bariša Krasić..."

Foto: Dario Dodić

Do Škore nismo mogli doći pa smo morali sami otpjevati neke pjesme koje nisu bile na njegovom repertoaru. Jer, kakvo je to okupljanje Hrvata ako se ne čuje "Pjeeeeeevaaaaj majko ratara i bekrijaaa..."? Škorin koncert je završio, a onda je na scenu stupio sportnetovski sekstet (grupa od šest članova, nema veze s onim što ne radite s djevojkama). Lažemo, bilo nas je sedam, ali septet nije zanimljiv kao sekstet.

Nakon kolopleta hrvatskih domoljubnih pjesama i budnica (Lijepa li si, Vilo Velebita, Zovi samo zovi, Ustani bane ili u kasnijoj verziji Ustani Pršo, Marjane Marjane, Moja domovina, Oj oraje oraje, Srce moje kuca za nju, Bijelo-crvena polja hrvatska, Kol'ko nas ima...) istrošili smo repertoar, a grla nismo. One svima poznate bećarce (Imam šupu i na šupi rupu...) brzo smo ispucali, pa smo se bacili na slaganje istih, prigodnih.

Foto: Dario Dodić

Neke riječi ostat će cenzurirane, ali uvjereni smo da ćete prepoznati o kojim se riječima radi. Pa krenimo redom:
Bećarac broj 1: Joj kako će naj..ati Dida, joj kako će naj..ati Dida, kad ga primi preko živog zida, kad ga primi preko živog zida.

Bećarac broj 2: E moj Cafu je.a li te ćaća, e moj Cafu je.a li te ćaća, zar ti ne znaš Olić formu vraća, zar ti ne znaš Olić formu vraća.

Bećarac broj 3: E moj Carlos imaš pravu šljucu, e moj Carlos imaš pravu šljucu, al' tvoj Brazil stvarno je u k..cu, al tvoj Brazil stvarno je u k..cu.

Bećarac broj 4: Ronaldinho daj potraži azil, Ronaldinho daj potraži azil, kad vatreni unište tvoj Brazil, kad vatreni unište tvoj Brazil.

Bećarac broj 5: Parreira stavi sve u banku, Parreira stavi sve u banku, naš izbornik čeka te na šanku, naš izbornik čeka te na šanku.

Bećarac broj 6: Ronaldinho šta si zube čačk'o, Ronaldinho šta si zube čačk'o, ovo ti je Korner Karlovačko, ovo ti je Korner Karlovačko.

Foto: Dario Dodić

Valja istaknuti i Kalijev sjajan nastup u solo-izvedbi nove verzije Ustani bane. Molimo vas, suzdržite se od smijeha i čuđenja, Kaliju je ovo bio tek prvi nastup, pa je bila vidljiva i nervoza zbog velikog auditorija: Brazilske zastave digo Ronaldinho, silom hoće Hrvatsku da nam pobrazili. Ustani Pršo, Hrvatska te zove zove, ustani Pršo...stanka...razmišljanje...Daaado!

Dočekali smo i prve jutarnje U/S Bahnove, ulovili nešto sna (ulovili bi i više da freaking Brazilac u našoj sobi nije hrkao, ali koga briga, hrkat će njegovi danas na terenu), digli se na vrijeme da napišemo koji tekst... Otišli smo na doručak u neki fast-food, dok su po ulicama prolazile kolone naših navijača... Vidjeli smo i kockastog Gordana Giričeka, nogomet je opet potvrdio da je broj jedan u svijetu.

Foto: Dario Dodić

Od samog jutra Berlinom grmi pjesma hrvatskih navijača, po ulicama se trubi, pjeva i viče. Sada je ostalo još šest sati do utakmice, jasno je da će atmosfera biti fenomenalna. Neki se još uvijek bore za karte, neki su se pomirili s tim da će utakmicu gledati pred nekim ogromnim ekranom, a oni najsretniji svoj papirić čuvaju kao dragocjeni kamen, svjesni da ih čeka doživljaj koji se pamti cijeli život.

Nogometni aspekt priče? Večeras nemamo što izgubiti. Ako izgubimo - šteta, ali igrali smo s peterostrukim svjetskim prvacima. I ništa nismo izgubili. A ako dobijemo, ili izvučemo remi? Ludilooooo... Mnogi se 'stručnjaci' upuštaju u razne analize utakmice, ali najbolju sam ipak pročitao od jednog budućeg Sportnetovca, sedmogodišnjeg Lovre. Piše Lovro: Brazil ima odličnu momčad. Odlični igrači su: Ronaldinho, Ronaldo, Kaka, Cafu, Adriano... Hrvatska ima dobru momčad. Dobri igrači su Pršo, Klasnić, Kovač, Srna... I to je prava istina. Brazil ima odličnu momčad, Hrvatska ima dobru momčad. No, Hrvatska ima odlične, najbolje navijače i s njima neće izgubiti!

Dopustite nam i nekoliko privatnih pozdrava. Jedna Maja nam je rekla da je moramo spomenuti, pa je, evo, spominjemo, u negativnom kontekstu. Pozdravljamo Nataliju, Nikolinu Perkov, Mrvu, Željku, Helenu i Barišu Krasića. Tomo posebno pozdravlja Dudu i Sanju koja zastupa hrvatske snage u Australiji. Na kraju pozdravljamo sve za koje kuca srce vatreno...

Moramo krenuti. Treba izabrati najsretniji kockasti dres, treba pobacati sve rekvizite po sebi, staviti šalove i kape, obojati lica... I podmazati grlo. A onda ćemo se stopiti s kockastom rijekom, krenuti na Olimpijski stadion po pobjedu. Srce mojeeee, kuca za njuuu...

Atmosferu smo vam prenijeli tekstom, fotografijama u tekstu, ali i s desne strane pogledajte linkove na ostale fotografije i kratke filmiće koji će vam dočarati pravu atmosferu iz Kornera. Malo su veći filmovi, ali vjerujte nam, isplati ih se skinuti i pogledati.