Iskustvo, mladost, hladnokrvnost, agresivnost

Siguran sam da niste. Vodeći se pretpostavkom da smo pogodili idealan sastav Zlatka Kranjčara u ovom trenutku, u uvodu je opis svih naših nogometaša. Točnije rečeno - prosječan opis hrvatskog nogometnog reprezentativca u ovom trenutku.

Foto: Dražen Patarčić

Analizi smo podvrguli sljedeću momčad: Butina - R. Kovač, Šimunić, Tomas - Srna, Babić, Tudor, N. Kovač, Kranjčar - Pršo, Klasnić, za koju će se vjerojatno mnogi složiti da je uglavnom ono najbolje što hrvatski nogomet može ponuditi u ovom trenutku.

Dakle, gledajući prosječne brojke, može se reći da je navedenih najboljih 11 upravo odličan spoj iskustva i mladosti, hladnokrvnosti i agresivnosti. Momčad s, u nogometnim krugovima, prilično impresivnih 186 centimetara visine i vrlo "iskusnih" nešto više od 30 nastupa u državnom dresu.

Zanimljivo je i da čak petorica od prvih 11 svoj kruh zarađuju u Njemačkoj, trojica od njih tamo su i rođena. To je i dio objašnjenja zašto je današnja momčad drugačija od onih koje smo imali u prošlim godinama: disciplinirana, racionalna i čvrsta. Ostalih šest je "demokratski raspoređeno", po jedan igrač igra u Hrvatskoj, Belgiji, Turskoj, Ukrajini, Italiji i Škotskoj.

Foto: Bruno Karadža

Josip Šimunić naš je najviši reprezentativac, sa svojih 195 cm jedan je od najboljih skakača u Bundesligi. Najmanji je njegov suigrač i naš kapetan Niko Kovač, koji je 19 centimetara niži.

Kapetan je i vlasnik najvišeg broja nastupa u ovoj momčadi (50), iako je među pozvanima daleko ispred svih Dario Šimić (71 nastup), koji bi se čak mogao i svrstati među najboljih 11. No, zbog duže pauze (izbivao je godinu dana iz reprezentacije zbog ozljede), tek se vraća u udarnu momčad i opasno zaoštrava konkurenciju.

Najstariji je Niko Kovač (nepune 34 godine), do njega su Butina i Robert Kovač s punih 31, te Pršo koji će taj rođendan proslaviti u studenom. Niko Kranjčar uvjerljivo je najmlađi (upravo napunio 21), a prvi do njega je Srna, koji ima 23.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Rekord po broju pogodaka drže Dado Pršo i Niko Kovač (po 8 pogodaka), iako se Niki često pribrojava i deveti, onaj kojeg je prilikom izvođenja jedanaesteraca postigao na Turniru kralja Hassana II, na svom debiju protiv Maroka. Pogotke najčešće postiže Pršo (0,38 po utakmici, ili svakih 237 minuta, ili svakih 2,6 utakmica), a iako se ne čini tako, tek nešto slabiji prosjek ima Ivan Klasnić (0,33 pogotka po utakmici). Dobar omjer ima i Darijo Srna, posebno ako se zna da on nije napadač (0,22 pogotka po utakmici).

Najduži staž u reprezentaciji od spomenutih 11 ima (opet) Niko Kovač, koji je u državnom dresu debitirao 11. prosinca 1996. protiv Maroka. No, opet treba spomenuti Darija Šimića, koji je debitirao devet mjeseci prije njega (13. ožujka 1996. protiv Južne Koreje). Posljednji je od spomenutih debitirao najmlađi, Niko Kranjčar, koji je reprezentativnu karijeru započeo 18. kolovoza 2004. protiv Izraela.

Od svih detalja koji nude optimizam prije završnih borbi u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, pozornost nekako najviše plijeni jedna stvar. Svaki od 11 navedenih igrača standardan je član prvih 11 u svojim klubovima, što smo rijetko kad dosad imali. Uz očigledno povjerenje koje uživaju i u svojim klubovima, dodajte i "kemiju", zajedništvo i prijateljstvo koje je snažno obilježje hrvatske momčadi i dobit ćete momčad koja se zaista ne treba plašiti nikoga.