Tenis

Ma tko to može platit'...

Treća i posljednja meč-lopta u susretu Marija Ančića i Michala Mertinaka bila je uvod u veliko slavlje koje je obilježilo posljednju dugu noć u Bratislavi. Hrvatska je ispisala povijest kao tek 12. reprezentacija s naslovom u Davis Cupu, a nakon uspjeha oduševljenje se "razlilo" dvoranom i glavnim slovačkim gradom...

Foto: Ante Đorđević

Erupcija je krenula odmah nakon što je posljednja Mertinakova lopta izašla izvan terena. Bengalke, jedna-dvije petarde, pjesme koje su se prethodnih večeri uvježbavale u "službenoj" pivnici Gremium i ostalim postajama u gradu... Hrvatskim bojama obojana tribina iza klupa krenula je prva, a pridružili su se i ostali dijelovi dvorane s hrvatskim navijačima, kao i Slovaci koji su sva tri dana bili podjednako sjajna podrška svojim igračima.

Na kraju su ovacije pripale i pobjednicima i poraženima u ovom finalu, iako je, kako je to lijepo opisao slovački izbornik Miloslav Mečir, nakon ovog susreta teško govoriti o dobitnicima i gubitnicima. Skandiranje koje su Slovacima uputili navijači u "kockastom" bilo je samo "šlag na tortu" fantastičnog, sportskog ozračja tijekom tri dana u Sibamac Areni.

Vezane vijesti

Hrvatska skočila na vrh
06.12.2005.
Hrvatski rekord koji nitko nikad neće oboriti
05.12.2005.
Svjetski prvaci došli kući
05.12.2005.
Fantastična atmosfera i hrvatsko-slovačko prijateljstvo
05.12.2005.

Nakon svečane dodjele trofeja i susreta s novinarima, naporni program hrvatskih reprezentativaca nastavio se službenom večerom, u ovom slučaju iznimno ostavljenom za kraj vikenda, nakon posljednjeg meča. No, duga noć tu nije bila gotova...

Malo iza dva ujutro reprezentativci su svratili do Gremiuma i, još u odijelima s večere, nastavili slaviti s preostalim hrvatskim navijačima. Šteta što ih nije bilo više, obzirom da je dobar dio Hrvata otputovao kući nedugo nakon meča - no i ovako je ispalo dobro.

Foto: Ante Đorđević

Opuštanje je posebno dobro došlo Ivanu Ljubičiću, glavnom ovogodišnjem hrvatskom Davis Cup junaku, koji je imao poprilično stresnu nedjelju. Ukočio mu se vrat, izgubio je od Hrbatyja, još su ga i pokrali u hotelu (oko 2.000 $) dok je bio izvan sobe... Srećom, ukupna pobjeda bila je lijek za sve rane i "Ljubo" je navečer djelovao puno življe nego nakon nesretnog iskustva protiv Hrbatyja.

Hrvatski "kvartet" zadržao se u slavlju u pivnici, a ni Slovaci nisu ostali tugovati. Njihovi reprezentativci opuštali su se u noćnom klubu na Dunavu i ni po čemu nisu dali naslutiti da su nekoliko sati ranije izgubili važno finale... U klubu je bila i jedna od preostalih skupina Hrvata, koja je počašćena "Lijepom našom" - i ubrzo je trebalo krenuti dalje, povratak kući već je bio pred vratima.

Bratislavo, nikad te nećemo zaboraviti.