SP 2006.

SiCG: Zadnja šansa

Hrvoje Vuković • četvrtak, 01.06.2006.

Nakon što je Crna Gora odlučila bez "majke Srbije" krenuti u "bijeli svijet", ovogodišnje Svjetsko prvenstvo postala je zadnja prilika za reprezentaciju SiCG da u ovom formatu što duže ostane na radnom zadatku u Njemačkoj...

Prvo i posljednje nogometno natjecanje na kojem će Srbija i Crna Gora nastupiti pod tim imenom bacilo je u drugi plan sve političke kuhinje i zavrzlame tako specifične za ovaj nemirni komadić Zemljine kugle. Unatoč već sigurnom odcijepljenju i jedna i druga država prilijepit će se uz male ekrane i oni sretniji uz travnata borilišta u nadi da će "Petko & Co." iza sebe ostaviti barem dvije reprezentacije u skupini.

Zadatak nimalo lak kada pogledate s kim imate posla. Argentina koja već 20 godina čeka naslov i žarko želi isprati ljagu s dresa koju su njeni izabranici nabacili u Japanu i Koreji, potom Nizozemska i njena već otrcana priča o sastavu znalaca koji nikako da učine posljednji korak, a tu je i Obala Bjelokosti, jedna od najjačih ekipa na "Crnom kontinentu". I kako sad? Otići doma i plakati, ne pojaviti se?

Ako se pita njihovog profesora Baltazara Iliju Petkovića, uz dozu sreće mogu i do finala. Petković je inače već sjedio na uvijek prokleto nezahvalnoj izborničkoj klupi, no te 2000. kada je naslijedio Vujadina Boškova nakon 6:1 debakla protiv Nizozemske, nije ju uspio niti pošteno zagrijati. Naime, odlaskom čelnih ljudi Saveza Miljanića i Bulatovića Petković je podnio ostavku nezadovoljan novim režimom već 2001., da bi se ponovno prihvatio reprezentacije nakon što su "Plavi" pod vodstvom Dejana Savičevića "briljirali" u Azerbejdžanu u kvalifikacijama za Euro 2004.

Petko je krenuo u stvaranje nove momčadi i ostvario daleko bolji posao od svojih prethodnika. Uštimao je obranu koja je primila samo jedan pogodak u kvalifikacijama i tako stvorio temelj za daljnje radove na napadačkom planu. Zadobio je i povjerenje i punu podršku naroda, a situacija je bila gotovo idilična, da bi potom jednim svojim potezom zabezeknuo gotovo cijelu naciju.

Iako su već i nakon popisa objavljenog 15. svibnja neki mrštili čelo što se u Njemačkoj neće naći imena poput Krasića, Vukčevića, Lukovića, Paunovića te jednog od najboljih igrača brazilske lige "Ramba" Petkovića za kojeg je bilo neshvatljivo da ne može naći svoje mjesto u ne pretjerano kvalitetnom veznom redu, Ilija je bijes nacije navukao prije par dana kada je s liste putnika za Njemačku morao skinuti ozlijeđenog Mirka Vučinića. Petković je tada u zamjenu za crnogorskog napadača pozvao svog 32-godišnjeg sina i ujedno braniča OFK Beograd Dušana Petkovića koji je po kriteriju kvalitete definitivno zalutao među 23 najbolja.

Uslijedile su salve kritika na izbornikov račun, dok su malobrojni pokušavali "ugasiti vatru" uvjeravajući kako Ilija najbolje zna tko mu je u ovom trenutku najpotrebniji. No, ako je suditi prema dosadašnjim Ilijinim kreacijama, Dušan neće imati priliku uopće oznojiti dres.

Prva violina i čovjek koji će i rukama i nogama braniti svoju mrežu biti će Dragoslav Jevrić vratar turskog Ankaraspora. Ukoliko iz nekog razloga neće moći nastupiti tu je još iznimno talentirani Stojković, čiju je kvalitetu prepoznao i francuski Nantes te Oliver Kovačević iz železnika.

Schalke, Sevilla, Manchester United i Dinamo Kijev; to su klubovi Petkovićeve zadnje linije, a po imenima to izgleda ovako: Krstajić, Dragutinović, Vidić i Gavrančić. Cijela momčad zapravo je izgrađena na toj zadnjoj četvorki koja je obranu pretvorila u trade mark ove generacije. U prvom susretu protiv Nizozemaca SiCG će ipak morati preživljavati bez kartoniranog Vidića, pa će vrlo vjerojatno u momčad uskočiti Zvezdaš Basta na mjesto desnog bočnog, dok će se Gavrančić povući u sredinu. U slučaju ozljede ili kartona, na raspolaganju su još i Nenad Đorđević, Dudić i Petković, no oni ipak nisu u prvom planu.

Vezni red najveća je boljka reprezentacije i tu nikako ne mogu posložiti dobitnu kombinaciju koja bi prema naprijed igrala u "petoj brzini". Za destrukciju igre u momčad će najvjerojatnije biti ubačeni Duljaj i Koroman, ali problemi nastaju prelaskom centra. Tu će svoje mjesto imati Dejan Stanković čije majstorstvo nije upitno, no igre u Interu i u reprezentaciji su nebo i zemlja, s tim da u zadnje vrijeme ipak igra nešto bolje i u nacionalnoj vrsti. Uz Stankovića, za asistencije i proigravanja zadužen je i 34-godišnji Predrag Đorđević kojemu često prigovaraju da je sve sporiji i sporiji, no istini za volju, boljeg fantazistu trenutno nemaju.

Uspije li vezni red proigrati na razini i konačno preboljeti odlazak Dragana Stojkovića Piksija, posljednjeg pravog vođe na terenu, u tom slučaju bi i napadači morali proraditi. Dvojac u napadu prema predviđanjima bi trebao biti u sastavu Kežman - Milošević, a ukoliko Mateji ili Savi ne krene, svoju priliku spremno će čekati ništa manje opasni Nikola Žigić koji bi čak i prije ove dvojice mogao napraviti "dar mar" ukoliko mu se pruži prilika. Četvrta i ujedno posljednja špica koja ide u Njemačku je Danijel Ljuboja, pa ne treba puno objašnjavati kakvim arsenalom raspolažu Srbi i Crnogorci.

Sve u svemu, mora se priznati kako je Petko zahvaljujući velikom radu i trudu napravio impozantnu mašineriju, koja možda ne zabija pet, šest komada po utakmici, ali zato morate "krv pišati" ne bi li im dali barem gol. Velika prednost, možda i odlučujuća je što je u reprezentaciju uspio ugraditi sustav sa četiri čovjeka u zadnjoj liniji, čime je dobio još jednog za napadačke akcije. Što mogu? Tko će to znati. Nezahvalni su za prognoze, jer nikada ne znate na koju će nogu ustati. Ipak, svi preko Drine šapuću u prolasku grupe kao imperativu, makar će glasno reći kako je i sam plasman ogroman uspjeh...

Vratari: Dragoslav Jevrić (Ankaraspor/TUR), Oliver Kovačević (Železnik), Vladimir Stojković (Nantes/FRA)

Obrana: Nemanja Vidić (Manchester United/ENG), Mladen Krstajić (Schalke 04/NJEM), Goran Gavrančić (Dinamo Kijev/UKR), Milan Dudić (Crvena Zvezda), Ivica Dragutinović (Sevilla/ŠPA), Dušan Basta (Crvena Zvezda), Nenad Đorđević (Partizan), Dušan Petković (OFK Beograd)

Vezni red: Igor Duljaj (Šahtjor Donjetsk/UKR), Albert Nađ (Partizan), Ivan Ergić (FC Basel/ŠVI), Dejan Stanković (Inter Milan/ITA), Predrag Đorđevic (Olympiakos/GRČ), Zvonimir Vukić (Partizan), Ognjen Koroman (Portsmouth/ENG), Saša Ilić (Galatasaray/TUR)

Napadači: Savo Milošević (Osasuna/ŠPA), Mateja Kežman (Atletico Madrid/ŠPA), Nikola Žigic (Crvena Zvezda), Danijel Ljuboja (VfB Stuttgart/NJEM)

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!