HRVATSKA

Izbornik: Zlatko Kranjčar

Režiser uvjerljivog hrvatskog pohoda kroz kvalifikacije dočekan je s dosta skepse nakon što je u ljeto 2004. godine zamijenio Otta Barića. Kranjčaru su u prilog govorili uspjesi u HNL-u, u kojem je s dvije dvostruke krune s Dinamom te naslovom prvaka sa Zagrebom, najuspješniji trener u povijesti lige, no kritičari su gurali priču o neodrživosti situacije s ocem izbornikom i sinom Nikom kao kandidatom za reprezentaciju. No, Kranjčar stariji rezultatima je demantirao sve oponente, uoči SP-a svi vjeruju u njegove sposobnosti da iz svoje momčadi izvuče maksimum.

Kranjčar je od starta pokazao da namjerava stvoriti opuštenu atmosferu u reprezentaciji, no da to neće značiti toleriranje neposluha. Nije "kemijao" s momčadi, standardizirao je postavu i postavio igrače na pozicije koje su im prirodne. Vratio je hrvatski "štih" u igru reprezentacije koja više nije igrala s pet-šest braniča u prvoj postavi, već prepoznatljivim sustavom 3-4-1-2. I forsiranje sina Nike pokazalo se dobrim potezom, Kranjčar junior odigrao je jednu sjajnu (Bugarska) i nekoliko vrlo dobrih utakmica, te je u globalu pokazao kako je solidno rješenje za poziciju fantasiste, najbolje koje trenutno imamo.

Vratari

Tomislav Butina (Club Brugge, 30.3.1974., 195cm/86kg, 27 nastupa/0 golova): Nakon što je Pletikosa u Portugalu ispao iz "stroja", Butina je preuzeo "jedinicu" koju više ne ispušta. Prvi hrvatski vratar ovog je proljeća u nemilosti trenera u Bruggeu jer se zna da na ljeto odlazi u Olympiacos, pa je pitanje u kakvoj će formi dočekati SP. Butina je u kvalifikacijama, ali napose u prijateljskom susretu protiv Brazila, pokazao da je s pravom hrvatska "jedinica", no postoji i nekoliko rupa u njegovoj igri, poput lošijih reakcija nakon slobodnih udaraca (Bugarska, Malta...).

Stipe Pletikosa (Šahtar, 8.1.1979., 192cm/87kg, 47/0): Nakon Eura je izgubio mjesto prvog hrvatskog vratara, ozljede su ga usmjerile u sasvim krivom smjeru. Pletikosa je kao vrlo mlad naslijedio Dražena Ladića, branio je odlično i činilo se da će s lakoćom postati rekorder po nastupima u "kockastom" dresu. Međutim, ozljede su ga prvo koštale mjesta u Šahtaru, potom i u reprezentaciji. Povratkom u Hajduk želio se vratiti u formu i dokazati da zaslužuje mjesto u prvih 11, no Hajduk ove sezone nije pravo mjesto za dokazivanje. Ipak, Stipe je u niz navrata spašavao Hajduk većih sramota, pa je za očekivati da bude opasan konkurent Butini za mjesto među vratnicama.

Joey Didulica (Austria Beč, 14.10.1977., 191cm/80kg, 3/0): U hrvatskim razmišljanjima Didulica je zamjena za Butinu i Pletikosu, no gledano očima prosječnog europskog poznavatelja nogometa, Didulica je vjerojatno najpoznatiji hrvatski vratar. Uostalom, kad nekoga amsterdamski Ajax vidi kao kvalitetu za dres "kopljanika", onda je to znak da se radi o vrhunskom talentu. Joey svoju sreću nije pronašao u Amsterdamu, ali jest u Beču, gdje u dresu Austrije brani fantastično. U medijima je, međutim, najviše zahvaljujući neopreznom startu na protivničkog igrača zbog čega se povlačio i po sudu.

Obrana

Robert Kovač (Juventus, 6.4.1974., 182cm/78kg, 52/0): Nakon što je godinama carevao Bundesligom, gdje je po postotku dobivenih duela uvijek bio u samom vrhu, a s Bayernom osvojio sve što je mogao, Kovač je potražio novi izazov u velikom Juventusu. Fabio Capello možda nije uvidio sve kvalitete Roberta Kovača, no zato Zlatko Kranjčar jest - Kovač je najvažniji čovjek hrvatske obrane, jedan od uopće ključnih ljudi naše vrste. Neprelazan, pravovremen, inteligentan, brz, iskusan, britak - sve su to kvalitete koje se traže kod braniča, a koje mlađi Kovač posjeduje. Vrhunska klasa.

Igor Tudor (Siena, 16.4.1978., 192cm/88kg, 49/3): Iako u reprezentaciji često igra u vezi, a ta uloga mu je namijenjena na SP-u, Tudor najviše može dati u obrani gdje je sposoban odigrati na najvišem nivou. Jaka konkurencija izgurala ga je iz Juventusa, no u Sieni je jedan od ključnih ljudi. Teže dolazi u formu, no kada je postigne postaje neprelazan za protivnika, nenadmašan u zraku i duelu. U vezi daje dosta, pokriva puno prostora i zna dati pravovremenu duboku loptu.

Dario Šimić (Milan, 12.11.1975., 180cm/77kg, 76/3): Kad netko traje toliko dugo u vrhunskim klubovima Serije A, jasno je da se radi o vrhunskom igraču. Iako ne igra često, Milan se ne želi odreći Šimićevih usluga, njegov profesionalizam uvijek se cijeni u klubu iz svjetskog vrha. Sjajan "policajac", ne toliko uvjerljiv u kreiranju igre, no to mu i nije zadaća. Ne treba zaboraviti da je na SP-u 1998. bio jedan od najboljih braniča prvenstva, neutralizirao je sve napadače protiv kojih je igrao, od Batistute do Klinsmanna.

Josip Šimunić (Hertha, 18.2.1978., 195cm/89k, 40/3): Fenomenalni tehničar, možda i najbolji u našoj reprezentaciji, "tihi" je, ali stalni član udarne postave. Ovog proljeća mučile su ga ozljede, no do SP-a bi trebao biti u pravoj formi. Na početku reprezentativne karijere bio je sklon kiksevima, no u međuvremenu se te mane riješio i sada je jedan od teško zamjenjivih, što je bilo vidljivo u prijateljskom dvoboju protiv Argentine. Vrhunski španer, snažan u dvoboju i nepobjediv u skoku, opasan u protivničkom šesnaestercu - Šimunić će bit jak adut u Njemačkoj, na "njegovom terenu".

Stjepan Tomas (Galatasaray, 6.3.1976., 186cm/80kg, 46/1): Proteklih godina figurirao kao jedan od najboljih igrača turske lige koja je itekako jaka. Izuzetno cijenjen kod navijača zbog svoje požrtvovnosti, Tomas je igrač na kojeg se uvijek može računati. Sposoban zaustaviti i najopasnije napadače, neuvjerljiv u igri prema naprijed, što mu se zbog neprelaznosti u obrani može oprostiti.

Mario Tokić (Austria Beč, 23.7.1975., 179cm/74kg, 24/0): Zbog ozljede je propustio veći dio proljetne sezone, no trebao bi biti spreman za SP. Nije igrač svjetske klase, no vrlo je pouzdan. Iskustvo mu omogućuje da se odlično postavlja, solidan je u duelu i iznošenju lopte. Igrač na kojeg se uvijek može računati ozlijedi li se netko iz prve linije obrane.

Anthony Šerić (Panathinaikos, 15.1.1979., 181cm/75kg, 14/0): Iako nije skupio puno nastupa u dresu Hrvatske, Šerić iza sebe već ima dva svjetska prvenstva, jedan je od rijetkih preostalih "brončanih" iz Francuske. "Ukazivanje" Modrića i Vugrinca moglo bi ga koštati nastupa u Njemačkoj, no Kranjčar nema previše alternativa Babiću na lijevom boku. Polivalentnost je Šerićev adut, kao i iskustvo igranja u Seriji A. Solidan centaršut, odlična tehnika, čvrstina - Šerić može dosta toga ponuditi, a sigurno bi ga bilo zanimljivo vidjeti u dvoboju protiv "njegovih" Australaca.

Veza

Darijo Srna (Šahtar, 1.5.1982., 182cm/78kg, 33/9): Najbolji igrač u kvalifikacijama, desni bek/krilo bez kojeg se ne može zamisliti hrvatska reprezentacija. Mnogi će reći, a vjerojatno su u pravu, ako ne igra Srna, ne igra ni Hrvatska. Njegovi proboji po boku, centaršutevi i slobodni udarci bit će jedno od najjačih oružja "kockastih" na SP-u. Bez njega je naša momčad nezamisliva, daje energiju svim suigračima.

Niko Kovač (Hertha, 15.10.1971., 176cm/72kg, 55/9): Činjenica da Hertha nije produžila ugovor s njim neće previše utjecati na kapetana koji svojim primjerom daje ton igri cijele reprezentacije. Borbena "radilica", motor koji pokreće Hrvatsku, igrač je najvećeg Kranjčarevog povjerenja. Nije uvijek sjajan u predaji lopte, no jest u razgradnji protivničkih napada i vođenju ove reprezentacije, igrač čiji stav treba biti uzor svim mladim igračima.

Jerko Leko (Dynamo Kijev, 9.4.1980., 187cm/78kg, 32/2): Nakon što je najavio da odlazi iz Dynama ovog ljeta po isteku ugovora, u Kijevu su ga gurnuli na "led" pa ovog proljeća nije okusio "pravi" nogomet. Stagnacija mu je možda čak ugrozila nastup u Njemačkoj nakon odličnih utakmica Modrića i Vugrinca, no s obzirom da Cico vjeruje igračima koji su iznijeli kvalifikacije, Leko se osjeća relativno sigurnim. Nogometaš odličnih motoričkih sposobnosti, silovitog udarca, jak u duelu i solidan u distribuciji... Šteta što nije u natjecateljskoj formi, mogao bi biti iznenađenje za sve protivnike jer ima sjajan potencijal.

Ivan Leko (Club Brugge, 7.2.1978., 179cm/77kg, 11/0): I drugi Leko bi trebao biti putnik na SP nakon što je bio u krugu kandidata tijekom kvalifikacija. Od Hrvata u Bruggeu je najstandardniji, kreativac koji nema veliku brzinu, ali može solidno odraditi i trkački dio. Da ne može, ne bi se toliko održao u europskom nogometu. Konkurent mladom Niki Kranjčaru, jedan od prvih na klupi dogodi li se nešto veznjacima iz prve postave.

Marko Babić (Bayer Leverkusen, 28.1.1981., 186cm/72kg, 29/1): Stigao u Njemačku kao "dio paketa" s Vranješom, da bi nakon toga ostavio i zapaženiji trag od osječkog prijatelja. Fini igrač vrlo dobre tehnike, solidnog centaršuta i dobrih motoričkih sposobnosti, nezamjenjiv na lijevom boku. Ponekad premekan u duelu, no to se s pravim pristupom lako ispravi.

Luka Modrić (Dinamo, 9.9.1985., 173cm/65kg, 1/0): U jednoj utakmici, onoj protiv Argentine, uspio je uvjeriti i izbornika i naciju da zaslužuje mjesto među putnicima u Njemačku. Luka je odigrao odličnu sezonu u Dinamu, bio je glavni ideolog "modre" igre i s pravom je dobio priliku koju je iskoristio. Vrlo dobra tehnika, sjajna pokretljivost, dobar udarac i kvalitetan pregled igre - Modrić bi na SP-u mogao biti jedan od Cicinih tajnih aduta.

Jurica Vranješ (Werder, 31.1.1980., 184cm/70kg, 21/0): Polivalentan igrač kojeg su na početku mnogi vidjeli kao pravog kreativca, kasnije kao defanzivnog veznog, a neki čak i kao libera. Vranješ igra inteligentan nogomet, ima dobru tehniku i vrlo je vješt u pas igri, no kao i svaki drugi nogometaš, ima svojih mana, koje su u njegovom slučaju ponekad mekoća i "gubljenje" u utakmici. Bez obzira na ozljedu zadobivenu krajem sezone, Vranješ će biti među putnicima u Njemačku ne bude li većih iznenađenja.

Marijan Buljat (Dinamo, 12.9.1981., 187cm/75kg, 1/0): Buljat je, poput Modrića, svoju priliku zaslužio odličnim igrama u dresu Dinama. Najjači adut su mu prekidi koje odlično izvodi, ima dobre motoričke sposobnosti i što mu je najveći adut - jedini je igrač koji može zamijeniti Darija Srnu na desnom boku i zbog toga su mu šanse za Njemačku sasvim solidne. Još uvijek neiskusan, nije kvaliteta jednog Srne, ali je solidan igrač bez prave mane u igri.

Niko Kranjčar (Hajduk, 13.8.1984., 186cm/86kg, 17/3): Nogometaš koji je od 16. godine pod golemim pritiskom javnosti, medija, navijača i trenera solidno se nosi s bremenom "najvećeg hrvatskog talenta nakon Zvonimira Bobana". Nije se razvio kako su mnogi priželjkivali ili očekivali, no Niko je još uvijek dovoljno mlad da stigne popraviti "rupe" u svojoj igri koje se prije svega odnose na fizičku spremnost. Nogometno gledajući, Kranjčar je briljantan tehničar, sjajnog pregleda igre, snažnog udarca i profinjenog smisla za pas igru. Vješti dribler pokazao je raskoš talenta u dvoboju s Bugarskom, u reprezentaciji je općenito igrao zadovoljavajuće, a sigurno bi mu puno pomoglo da se ne očekuje u svakoj utakmici da Kranjčar odigra fantastično. Na SP-u će jamačno biti i pod dodatnim pritiskom jer pred očima brojnih skauta želi dokazati da je spreman za transfer na Zapad... Napad

Dado Pršo (Rangers, 5.11.1974., 190cm/86kg, 26/8): Najveća zvijezda i najbolji igrač hrvatske reprezentacije. Dado Pršo je igrač za kojeg nemamo zamjenu, a na nesreću, upravo je on najskloniji ozljedama. Molitve hrvatskih navijača uglavnom će biti posvećene njegovim koljenima, no kao što Pršo kaže, "ako može Janica..." Dado je igrač koji uvijek daje 100%, sjajan na zemlji, još bolji u zraku. Vješt i kad dolazi iz pozadine, zna namjestiti suigraču priliku za pogodak, a u hrvatskom dresu pokazao je da je čovjek za velike golove. Stalna napast za protivničke braniče koji teško izlaze na kraj s njegovom kombinacijom vještine i snage.

Davor Vugrinec (Rijeka, 24.3.1975., 179cm/75kg, 28/7): "Vuga" se nametnuo fantastičnim igrama u dresu Rijeke, posljednjih mjeseci nedvojbeno je prvi igrač hrvatske lige. Manjak brzine nadoknađuje iskustvom i nogometnom inteligencijom, uvijek je na pravom mjestu s pravim rješenjem u nogama. Krasi ga odličan udarac, dobar dribling, odličan pas... Vugrinec ima i iskustvo sa SP-a u Koreji i Japanu, u pobjedi protiv Italije bio je jedan od najboljih i sigurno je da može pomoći Hrvatskoj u Njemačkoj. Pitanje je samo hoće li ga Cico povesti ili će ostati vjeran onima koji su iznijeli kvalifikacije...

Ivica Olić (CSKA Moskva, 14.9.1979., 182cm/80kg, 33/6): Brzonogog napadača Vlatko Marković smatra jednim od tri ključna (R. Kovač, Pršo) hrvatska igrača. Olićeva daleko najveća prednost je brzina, a kad se tome pridoda upornost i srčanost, Olić je prava napast za protivnika, latentna opasnost pred golom. Nije sjajan tehničar, ali brzinom lomi suparnike, a u završnici je ili neobično neprecizan ili klinički precizan. Nadajmo se da će u Njemačkoj posegnuti za preciznošću...

Boško Balaban (Club Brugge, 15.10.1978., 180cm/75kg, 24/8): Balaban se u reprezentaciji dokazao kao vrstan golgeter - pamti se njegov impresivan hat-trick Latviji, kao i golovi za pobjedu na Islandu. Balaban se zna naći na pravom mjestu u pravo vrijeme, ima odličan nos za gol, koji ga u kombinaciji s dobrim udarcem nogom i glavom čini pravim napadačem. Ne bude li išlo prve napadačke "igle", Balaban će biti spreman pomoći.

Ivan Klasnić (Werder, 29.1.1980., 186cm/79kg, 16/5): Nasljednik Alena Bokšića u ulozi nogometaša kojeg navijači komentiraju s "zašto u reprezentaciji ne igra kao u klubu". Dežurni znalci će reći da je to zbog stila igre, što je vjerojatno i istina. Klasnić u Werderu dokazuje da se radi o vrhunskom napadaču, pravom "Killeru" kojeg krasi odlična kolektivna igra. Klasnić je vrstan strijelac, ali i dodavač, bilo bi sjajno da proradi u "svojoj" Njemačkoj.

Ivan Bošnjak (Dinamo, 6.2.1979., 180cm/72kg, 11/1): Jedan od onih čiji je status još nedefiniran. Teško se može probiti u reprezentaciji na mjestu napadača gdje je najbolji, dok na desnom boku kao alternativa Srni nije sjajan. U Dinamu iskazuje mnogo vrlina modernog napadača - pokretljivost, brzinu i snalažljivost, no još nije dokazao da je klasa za reprezentaciju. Borbenost mu je definitivno plus koji bi mu mogao donijeti nastup na Prvenstvu.

Eduardo (Dinamo, 25.2.1983., 177cm/73kg, 5/1): Naturalizirani Brazilac bi također u nekim kombinacijama mogao "izvisiti", iako je uz Vugrinca najbolji igrač ovosezonske HNL. Ne ide ga gol u proljetnom dijelu prvenstva kao u jesenskom, zaredale su i neke ozljede koje su donijele i blagi pad forme. Kada je u optimalnom stanju, Eduardo je vrlo dobar napadač, odličnog driblinga, brz i okretan i solidan u realizaciji, iako zasigurno ne vrijedi (još) 10 milijuna eura na koliko ga procjenjuje Dinamo.