"Stuttgart je ljepši od Berlina!"

Fin, miran dan bez nogometa, planiranje vikenda uz nogomet i Wimbledon. Možda i bijeg na plažu. Njemački dojmovi već su počeli živjeti samo u slikama, davno je to bilo kad smo trčali po Njemačkoj za Cicinim izabranicima, lovili nadu za dalje.

Foto: Bernard Jurišić

Takav je bio plan. U srijedu mi vrag nije dao mira, pa sam odlučio prijaviti se "iz za*ebancije" za finale i utakmicu za 3. mjesto, vjerujući da su mi šanse da me se FIFA sjeti čisto teoretske. Jer, zamislite koliko je novinara nagrnulo na finale, oko 5.000 je akreditiranih, većina njih još uvijek se "muva" po Njemačkoj i čeka "krunu karijere".

Da pojasnim. Kad dobijete akreditaciju (a Sportnet.hr ju je dobio direktno od Fife, nakon što su nas debelo "istražili, pregledali i pratili"), nije vam osiguran ulazak na svaku utakmicu koju želite. Za svaku utakmicu se morate prijaviti, pa ako vas odaberu po listi prioriteta, dobivate ulaznicu kao i za tribinu. Lista prioriteta je takva da je internet medij iz države koja je ispala u prvom krugu otprilike na razini na kojoj je dagnja u prirodnom hranidbenom lancu.

Foto: Bernard Jurišić

I eto, kad se ni ne nadaš, dogodi se ovakvo nešto. Zamislite da vam netko ponudi ulaznicu za finale Svjetskog prvenstva (usput i za utakmicu za 3. mjesto), koliko biste razmišljali o tomu da li otići? Tako je i meni petak protekao u pretraživanju interneta kako bih što brže i jeftinije stigao "in d fejs of d plejs". Srećom, više nismo prometna "crna rupa", pa nije bio problem naći zrakoplovnu vezu.

Nekih dvadesetak sati kasnije, sjedim u Media Centru u Stuttgartu, čekajući početak "zagrijavanja". Utakmice za 3. mjesto između Njemačke i Portugala.

Foto: Bernard Jurišić

Na utakmicu ćemo se vratiti kasnije, vjerujem da vam izvještaji, izjave i kometari već izlaze na uši nakon mjesec dana "totalnog nogometa". Prije toga, moram spomenuti da se Gottlieb-Daimler stadion nalazi usred Mercedesovog kompleksa, praktično kvarta. Mercedes je zapravo i prva asocijacija većine ljudi kad im se spomene Stuttgart.

Ne htjedoh biti lijen, kad sam već tu, uletio sam u nedavno otvoreni Mercedesov Muzej, koji se skoro pa naslanja na Gottlieb-Daimler Stadion. Pošto mi žena uvijek kaže da se u svakom novom gradu mora upoznati i neki novi muzej, odlučio sam je poslušati. Što sad, ako se meni gleda Mercedes umjesto Mona Lise ili Michelangelovog Propetog konjića, muzej je muzej! I vjerujte djevojke, žene i ljubavnice, da je svaki muzej zanimljiv kao Mercedesov, ne bi vam bio problem nagovoriti muške polovice na češće posjete istima.

Foto: Bernard Jurišić

Što se same utakmice tiče, pomalo je i nepravedno jednom hrvatskom novinaru pričati o tomu koliko je užarena atmosfera u gradu, uoči utakmice koja zemlji domaćinu može donijeti ipak neočekivanu svjetsku broncu. Zašto nepošteno? Pa posljednji put kad smo bili u Stuttgartu, sve je "gorjelo" od crveno-bijelih kvadratića. Grad je bio obojen hrvatskim bojama, 50.000 Hrvata došlo je zajedno pratiti utakmicu protiv Australije.

Znate i sami da je teško od Nijemaca očekivati toliko emocija, hladni i proračunati, ne raspamećuju se oni tek tako zbog poneke pobjede ili poraza sportske momčadi kao mi. Daleko je današnji dan u Stuttgartu od onoga što smo doživjeli 22. lipnja. Naravno, navijača s njemačkim dresovima ima po gradu, tu i tamo netko nešto čak i zapejva, ali i ono malo domoljubnih emocija koje su pokazivali Nijemci tijekom prvenstva, ohladio je poraz u polufinalu i dosadna švapska (za nepoznavatelje zemljopisa, tako se zove pokrajina u kojoj se nalazi Stuttgart) kiša.

Foto: Bernard Jurišić

A najčešće se čuje skandiranje neke novokomponirane doskočice "Stuttgart ist viel schöner als Berlin" (Stuttgart je puno ljepši od Berlina). Navijači pristigli u grad Mercedesa pokušavaju i na taj način zaliječiti polufinalne rane, no svi znamo što da bi svi oni radije bili sutra - u Berlinu. Makar bio i ružniji...