Vrijeme je da padnu i Englezi

Brojne analize, usporedbe, priče o tome koliko su Englezi jaki ili slabi u ovom trenutku, bile su samo zabavno štivo uoči utakmice godine u Hrvatskoj. Mnogi, pa i izbornik Slaven Bilić, guraju tezu kako je ovo najveća utakmica igrana u Hrvatskoj, ili barem protiv najvećeg suparnika. To, međutim, nije istina.

Dvoboj s Engleskom uistinu je spektakl, ali srećom, on ovog trenutka nije od presudne važnosti. Bez obzira što Belgija, Bugarska ili Švedska nemaju težinu jedne Engleske (makar, recimo, ti Englezi ne mogu nikako svladati Švedsku već desetljećima), bile su to utakmice koje su odlučivale o plasmanu na velika natjecanja, a to je u odnosu na ovaj dvoboj ipak druga dimenzija. I stoga je ovu utakmicu puno lakše odigrati, jer rezultatskog pritiska gotovo da i nema. Istina, lijepo bi bilo svladati Englesku, ta bi pobjeda odjeknula Europom i donijela bi značajne bodove Hrvatskoj. No ni bod, pa čak i poraz, ne bi bio tragičan s obzirom da je ipak tek početak kvalifikacija.

Bilić se dotaknuo Italije kao jedine reprezentacije koja je otprilike imala ovu težinu, iako, zapravo, ni to nije istina - Italija je puno "teži" suparnik od Engleske, reprezentacija koja je na međunarodnom nivou imala daleko više uspjeha od Gordog Albiona. K tome, ta utakmica protiv tada doprvaka svijeta bila je izrazito bitna za plasman na Euro 1996.

Atraktivnost Engleza je definitivno neosporna, a djelomično je rezulatat i njihovih medija koji su daleko najmoćniji u Europi. No, koliko je vrijedna ta momčad?

Engleska, a to ne može biti baš slučajno, već godinama maksimalno dolazi do četvrtfinala velikih natjecanja, dalje od toga ne može. Da su baš tako dobri, kao što sami žele prezentirati, ali kao što ih uzdižu neki naši stručnjaci, vjerojatno bi im se bar jednom 'zalomilo' i polufinale, u kojem nisu bili od 1996. i domaćeg Eura. Engleska se, objektivno, muči već godinama protiv naizgled dosta slabijih suparnika. U prošlim kvalifikacijama dobila ih je Sjeverna Irska, Austrijanci su doma odigrali neriješeno, a u gostima nespretno izgubili, Makedonija je sada po drugi puta otkinula bod u Engleskoj, trebala je i u Skoplju. Na SP-u su Englezi odigrala razočaravajuće slabo, oprostili su se zasluženo u četvrtfinalu.

Poneki engleski kolumnisti sve su realniji u ocjenama snage Gordog Albiona, polako postaju svjesni da nije slučajno kako neki igrači puno bolje izgledaju u klubovima nego u reprezentaciji. Naime, u klubovima igraju s vrhunskim strancima koji ih čine boljim igračima, dok u reprezentaciji sve boljke (prije svega tehničke prirode) izlaze na vidjelo. Pa je tako na više mjesta istaknuto da je Makedonija bila tehnički superiornija Engleskoj. A to zaista mora biti ohrabrujuće za Hrvatsku.

Sad kad smo 'srezali' vrijednost Engleza, treba biti realan i reći da su bez obzira na sve to - Englezi favoriti. Možda ne u Maksimiru gdje je Hrvatska do sada nepobjediva, ali generalno gledajući - ipak su jača momčad. Njihova četvrtfinala su u odnosu na očekivanja neuspjeh, ali u odnosu na posljednje hrvatske pohode po velikim natjecanjima - to su sjajni podvizi.

Forte Engleske svakako je izvrsna obrana s dvojicom ponajboljih braniča svijeta Terryjem i Ferdinandom, iako zapravo najveću ulogu u toj neprobojnosti ima odlična defanzivna igra srednjeg reda kojeg predvode Gerrard, Hargraeves i Lampard. Srećom, prve dvojice nema, a to je objektivno veliki plus za Hrvatsku.

Kreativnost srednjeg reda je jedna od boljki engleskog sastava, kao i ne previše opasna krilna igra na kojoj im sustav zapravo počiva. Downing i Wright-Phillips nisu ekstra klasna rješenja, iako im dakako treba posvetiti dužnu pozornost. Napadački red je, po imenima, jaka snaga Engleske, no Rooney je potpuno izvan forme (a za reprezentaciju nije zabio više od dvije godine), dok je Crouch, bez obzira na impresivan učinak u dosadašnjim utakmicama za Englesku, međunarodno nedokazan igrač. Jesu li svjetske klase? Nisu. Jesu li opasni? Itekako.

Slaven Bilić je, zapravo dosta neprimjetno, jako izmijenio sastav Hrvatske u samo nekoliko mjeseci. Do sada je bilježio samo pluseve, ali Engleska je pravi ispit moći njegove momčadi. U Livornu smo ipak gledali 'C' momčad Italije, Rusima su bod uzeli i Izraelci, a napucavanje Andore, iako impresivno, ipak je samo - napucavanje Andore. Test je - Engleska.

Bilić se odlučio za sada već uobičajenu formaciju 4-4-2. Obrana ostaje kao protiv Andore, Ćorluka - Šimić - R. Kovač - Šimunić, s time da će visoki Šimunić preuzimati Croucha tijekom prekida. Desnim krilom ordinirat će Rapaić, lijevim Kranjčar, a upravo njih dvojica morat će dati veći defanzivni doprinos nego što to uobičajeno daju jer igraju na jako delikatnim pozicijama u ovoj utakmici. Sredinu terena kontrolirat će Modrić i Niko Kovač, a Robinsona će pokušati probiti Petrić i Eduardo koji su ove sezone već zabili 25 golova u svojim klubovima. Eduardo je dobio prednost pred Klasnićem, na njemu je da svima konačno dokaže da je i igrač za velike utakmice.

Prednosti Hrvatske? Trebala bi to biti individualna klasa Kranjčara, Modrića i Rapaića koji imaju kreativnost i tehniku koja Englezima nedostaje. Uspiju li oni dobro kombinirati, nametnuti se svojim znanjem, odigrati nekoliko poteza koji su izvan shema - Hrvatska može doći do prilike za pobjedu. Snažna obrana bit će na velikoj kušnji, no Kovač, Šimić i Šimunić već su nebrojeno puta takve bitke dobili.

Na kraju će možda presuditi mogu li se Petrić i Eduardo brzinom, znanjem i driblingom nametnuti Terryju i Ferdinandu, ili će ih snažni braniči Engleske jednostavno "pojesti".

Hrvatska nije slučajno neporažena kod kuće u službenim utakmicama. Atmosfera na Maksimiru bit će vatrena, za utakmicu se tražila karta više i nema sumnje da Englezima malo gdje može biti tako 'vruće'. Nadajmo se da će navijači biti samo podrška, a ne problem, da će "kockasti" uz pomoć 12. igrača napraviti ono što do sada nisu uspjeli - "skinuti" Englesku...