Odanost koja tek počinje

Liga prvaka je prvo klupsko natjecanje čiju su pjesmu prihvatili nogometni zaljubljenici. Međutim, dolaskom Eurolige i "Devotiona", košarkaški navijači dolaze na svoje. Tako su došli na svoje i u drugoj fazi ovogodišnjeg izdanja natjecanja u kojem zaista igraju najbolji europski klubovi. Popularni Top 16 je ponudio mnoštvo odličnih utakmica, još više igračkih zvijezda Starog kontinenta, ali i pobjede favorita.

Svijet za sebe

Ako je ovogodišnji Top 16 nešto dokazao onda je to razlika između vrlo dobrih i najboljih. Ovo najbolji može se pročitati i kao najbogatiji, ali nisu euri i dolari bili neporaženi na parketu. Tako se grčki Olympiakos, klub bez budžeta, u četvrtfinale plasirao tek u posljednjem kolu, dok se poljski Prokom dočepao tek jedne pobjede u društvu najboljih. A dolara im ne nedostaje.

Prvo mjesto po svemu pokazanome u power rankingu pripada CSKA iz Moskve. Talijanski strateg, o kojem ćemo uskoro samo pričati jer bi trebao u NBA, Ettore Messina posložio je vojni klub u "savršenog vojnika". Uspio je od JR Holdena, koji šutira kad poželi, stvoriti vrhunskog obrambenog beka. Dodao je besprijekornog šutera Trajana Langdona i Thea Papaloukasa, grčkog playmakera, koji je kada želi najbolji europski organizator igre.

Ulaštio je talent Matjaža Smodiša i promovirao Slovenca u vrhunskog centra za kojeg rade Savrašenko i Van der Spiegel, a kad zagusti tu je i David Andersen. Ne znaju gubiti, da ih pitate kada su posljednji puta izgubili vjerojatno vam ne bi znali reći. Sve to zahvaljujući momčadskoj obrani kojom frustriraju protivnika, a zatim u napadu imaju širinu kojoj mogu parirati tek Panathinaikos i Tau Ceramica.

Foto: EPA

Upravo se između te dvije momčadi vodi bitka za poziciju broj dva power rankinga, a pobjednik je Panathinaikos. U današnjoj košarci naslove donosi obrana, potvrđuje se to iz natjecanja u natjecanje. Tako su u NBA-u prvaci obrambene, a ne napadačke momčadi, Grčka je europski prvak, a CSKA europski klupski prvak. Zato sam prvake Grčke stavio ispred Španjolaca.

Prvi sam koji će reći kako je košarka Željka Obradovića zastarjela. Napad više ne traje pola minute, ne mora svaki igrač "cariniti" loptu u baš svakom napadu, ali momčad kakvu je srpski stručnjak složio rijetko tko bi uspio. Rijetko tko bi stavio Sanija Bečiroviča na mjesto prvog strijelca momčadi u kojoj su Diamantidis, Batiste, Delk i drugi, ali Obradović je uspio u tome.

Uspio je i stvoriti momčad čiji je prvi strijelac ujedno 28. strijelac po prosjeku u Top 16, a da u napadu nemaju problema u niti jednom susretu. Razlog je ponovno jednostavan, postojanje sustava. Sustava u kojem svatko zna svoju ulogu i u kojem svaka pozicija ima po dva vrlo kvalitetna imena. Gubili su kada su smjeli, na kraju regularnog dijela i kod Barcelone na kraju Top 16 dijela. Nakon poraza su još jači, a ne predaju se nikada. Pitajte Joventut koji je imao preko 20 koševa prednosti u prvom susretu sezone.

Međutim, ako ima jedna momčad koja pobjeđuje s lakoćom i sa vrlo uvjerljivim razlikama, onda je to Tau Ceramica. Velimir Perasović je uigrao keramičare u besprijekoran napadački stroj koji igra najljepšu košarku u Europi. Bolest Perasovića je i jedna od razloga zašto se Tau Ceramica nalazi na trećem mjestu. Istina je da je Splićanina zamijenio veliki Božidar Maljković, ali nije to ista filozofija košarke.

U igračkom kadru ponovno se sve okretalo, kao što će se i okretati, oko Luisa Scole. Argentinac igra košarku života i u stilu Ronaldinha, rijetko kada skida osmijeh s lica u 40 minuta. Šuterske pozicije odlično drže Igor Rakočević i Serkan Erdogan, a pridodaje se Freddy House. Kako bi odlične vanjske i centarske linije povezale brinu se razigrani Zoran Planinić i Pablo Prigioni. Ekipa je to protiv koje nikome neće biti lagano, ali je pitanje kako će reagirati kada nalete na grčko/ruski zid.

Malo fali, malo fali...

Iako tek možda Nikola Vujčić zna riječi Mineine pjesme "Malo fali", mogli bi ju zapjevati i ostali igrači Maccabija. I Barcelone. Jer toliko im nedostaje do najboljih. Imaju i neke dijelove najboljih, ali im ipak fali. Vjerojatno bi Maccabi pod palicom Nevena Spahije ponovno i bio među najboljima, ali ratno stanje u periodu kupovine igrača i ozljede tijekom sezone nisu bili na njihovoj strani.

Foto: EPA

Dodajte tome odlazak Parkera i Bastona za dobivanje jednadžbe po kojoj je Maccabi na domaćem terenu pao od Tau Ceramice nakon 15 uzastopnih pobjeda u Nokia Areni. Bynum, Felix, Jasaitis i ekipa nisu pokazali dovoljno. Ne prema Maccabijevim standardima. Isto kao niti Lakovič, Kasun i Basile po Barceloninim. Nikola Vujčić i Juan Carlos Navarro su nastavili i kroz Top 16 voditi svoje momčadi, ali za Atenu im treba pomoć. Međutim, protiv najboljih su već pokazali da im ne ide ove sezone.

Sreća prati hrabre. I sretne...

Da je bilo pravde skupine G u Top 16 ne bi niti bilo. Prvo mjesto nakon pet susreta je osvojila španjolska Unicaja, koja se provukla u društvo najboljih, da bi nakon toga izvukla najlakšu skupinu koja je u šest kola to i potvrdila. Aris je skoro u svakom susretu bio blizu, ali pobjednik samo u posljednjem, nebitnom kolu. Izgubili su tri susreta s dva i manje poena razlike što pokazuje da nisu imali "ono nešto".

To nešto je imala momčad s Malage koja je "posao godine" napravila gostujućem pobjedom u Trevisu. Pepe Sanchez predvodi ekipu koja je aktualni prvak Španjolske, ali i aktualni prvak natjecanja "oscilacije godine". Dok u jednom trenutku pobjeđuju u Trevisu, Olimpija ih je zaledila na minus 28.

Dinamo iz Moskve je potvrdio kako novac može okupiti momčad za četvrtfinale, ali treba pogoditi i kupiti Antonisa Fotsisa. Priča se kako će u Moskvi napraviti spomenik grčkom košarkašu koji je u dva posljednja susret na domaćem terenu ubacio 50 poena i skupio 34 skoka. Ili u prijevodu na jezik valorizacije, plus 77. Vrijedi li onda pričati o Lazarosu Papadopoulosu ili Bojanu Popoviću?

Još jedna momčad stvorena preko ljeta je uspješno prošla kroz Top 16. Riječ je o Andriji Žižiću i ostatku Olympiakosa, u kojem igra i najskuplje ime ljetnog transfernog roka, Arvydas Macijauskas. Litavac nije još minute odigrao u Euroligi, ali ipak je na Pirejima. Kao i Scoonie Penn i Alex Acker.

Još uvijek se Predrag Drobnjak i Vonteego Cummings pitaju što bi bilo da su u Ateni pogodili otvorene trice u posljednjim trenucima. Zato vrlo dobri Cummings igra u Partizanu, najugodnijem iznenađenju Top 16, a Acker, koji je pogodio odlučujuću tricu, u dresu Olympiakosa. I ganja domaći Final Four. Atenska policija već sprema planove zaštite ukoliko se na parketu nađu Panathinaikos i Olympiakos.

Hrvatski dio košarkaškog cirkusa

Tri trenera i šest igrača je hrvatski suma sumarum Top 16 ovogodišnje Eurolige. Dobar zalog za reprezentativno ljeto i Europsko prvenstvo u Španjolskoj. Velimir Perasović je svoju ulogu nažalost morao prepustiti zahvaljujući nekošarkaškim razlozima. Neven Spahija je još uvijek u igri, ali idu na moskovski CSKA, mogla bi se već i crta ispod europske sezone podvlačiti, zar ne? Jasmin Repeša je iz rimske Lottomatice izvukao i više od maksimalnih mogućnosti. Izborniče, svaka čast.

Igračke snage je predvodio Nikola Vujčić, koji je najzaslužniji pojedinac za Maccabijev plasman u četvrtfinale. Jedini susret u kojem je igrao podređenu ulogu je onaj u Vitoriji protiv Luisa Scole. Upravo je razigravač iz Vitorije, Zoran Planinić pokazao najviše iza Vuje, a zaokružio je kvalitetan period s devet asistencija u posljednjih 40 minuta Top 16.

Na centarskim pozicijama Olympiakosa se odlično snašao Andrija Žižić, koji se kod Pinija Gershona izborio za prvu opciju ispod koševa. Slično nije pošlo za rukom Nikši Prkačinu, ali Prka je već legenda u redovima Efes Pilsena. Iskustvo pokazuje kada je najvažnije, pokraj Barcelone i Panathinaikosa nije išlo.

Dvojac iz Barcelone, Roko Leni Ukić i Mario Kasun su ostali najviše dužni. Energični centar ima ispričnicu liječničke službe, ali splitski razigravač može i treba bolje. Iako je u dosta susreta odigrao za momčad i pomogao stvarima koje se ne iščitavaju iz statistike, od Ukića se očekuje i kvantitativni učinak. Ipak, vidi se velik napredak, pogotovo u obrambenom dijelu.

Zaključak? Nema ga, jer najzanimljivije tek počinje. Pitanja su na stolu, a trećeg travnja stižu i prvi odgovori. CSKA ili Maccabi? Panathinaikos ili Dinamo? Tau Ceramica ili Olympiakos? Barcelona ili Unicaja? Euroliga daje samo jedan univerzalan odgovor - odanost košarci i sama završnica bi trebala nastaviti cjelogodišnju priču.