Tri povratnice, tri nade

Jelena Pandžić je najstarija, a iz objektivnih razloga, i hrvatskoj javnosti najmanje poznata od tri povratnice. No, i njena priča je u bitnom detalju različita od preostale dvije. Dok su u dugoj stanci Karoline Šprem i Sandu Mamić glavnu ulogu odigrali zdravstveni problemi, u slučaju Splićanke, koja će za deset dana napuniti 25 godina, tenis je gurnut u drugi plan zbog obveza na studiju.

Profesionalni put Pandžić započeo je kako to i obično biva u slučaju mladih hrvatskih nada, u ranoj tinejdžerskoj dobi nastupima na domaćim Futures turnirima ili satelitima, poput Bisera Dalmacije, ili na turnirima slične snage u bližem ili daljem susjedstvu, kao i na reprezentativnim natjecanjima u mlađim dobnim kategorijama.

Mlada Splićanka je u juniorskim danima, ali i s tek napunjenih 16 u seniorskim vodama već pokazivala da tu "ima nešto", s dva četvrtfinala 10.000 $ bogatih ITF turnira nakon dolaska iz kvalifikacija tijekom 1999., da bi kasnije u istom rangu natjecanja stigla i finala i naslovi, s ukupno tri titule, 2001. i '02. u Makarskoj i u kolovozu 2002. u talijanskom Spoletu. Nije bilo naznaka da će Pandžić ubrzo ispasti iz vida, ali ni da će se, što se srećom dogodilo, pomalo iznenadno vratiti tenisu.

Od Makarske u ožujku 2003. Jelene dugo nije bilo na teniskim terenima na ITF Touru, a do nekog WTA turnira nije ni uspjela stići renkingom. Školske obveze bile su u prvom planu, srednju je završila u Njemačkoj, gdje joj je, po ITF-u, i danas prijavljeno prebivalište (Leverkusen), a potom se zaputila u Kaliforniju, na Fresno Pacific University, gdje je, uz obveze na fakultetu, uobičajen teniski život s puno putovanja bio jednostavno nemoguć. Pandžić se posvetila studiju, stekla diplomu iz psihologije na Fresno Pacificu, pa potom, obzirom na dobre rezultate u američkim College natjecanjima, odlučila ponovno pokušati i profesionalno.

Nije puno trebalo do renkinga karijere, 234. mjesta na svijetu, koje se trenutno piše uz njeno ime. U SAD-u je bogat izbor ITF turnira iz tjedna u tjedan, Jelena je od svibnja prošle godine u jednom trenutku, računajući i nastupe u kvalifikacijama, imala čak 26 uzastopnih pobjeda na onima vrijednim 10.000 $, uz naslove u Fort Worthu, Edmondu, Wichiti i St. Josephu, da bi potom krenula na bogatije turnire, a na jednom takvom igra i ovog tjedna. U Las Vegasu je s dvije vrijedne pobjede (Olaru, Schruff) već stigla do četvrtfinala, prva povratnička priča koja čeka svoj nastavak...

Slično Jeleni Pandžić, i na Sandu Mamić smo pomalo već zaboravili tijekom njenog izbivanja s teniskih terena. Barem potpisnik ovog teksta jest... No, 22-godišnja ljevoruka Zagrepčanka, koja će krajem ožujka napuniti 23, ovog je tjedna najavila da su dani stanke sada prošlost, kao i ozbiljni zdravstveni problemi koji su je zaustavili u velikom naletu, u drugoj polovici 2005., dok je bila među prvih 100 na svijetu s ambicijama za više.

Postupna gradacija od uspješnih nastupa na ITF turnirima do WTA Toura Sandu je u srpnju '05. dovela do renkinga karijere, 83. mjesta na svijetu, no od te brojke više će reći neki skalpovi koje je uzela na WTA turnirima, poput onog Mary Pierce (listopad 2004. u Moskvi, prvo kolo) ili danas Top 10 igračice Daniele Hantuchove (svibanj '05. u Rimu, prvo kolo). S tek napunjenih 20 godina, izgledalo je i išlo vrlo obećavajuće i tko zna kako bi se nastavilo da je bilo zdravlja.

No, zdravlja nije bilo. Već u drugoj polovici 2005. Sanda nije mogla igrati kako želi zbog problema s ručnim zglobom, kasnije se ustanovilo da je na bolnom mjestu muči neuobičajena bakterija, nadovezale su se druge zdravstvene poteškoće i nikako na zelenu granu... Sve do rujna prošle godine, činilo se da mladu ljevoruku Zagrepčanku više nećemo imati priliku vidjeti na terenu, već se pričalo i pisalo o okretanju drugim zanimacijama u životu, no onda se sasvim neočekivano pojavila na 10.000 $ bogatom ITF turniru u Brčkom, dajući do znanja da ipak nije dignula ruke od tenisa.

U Brčkom i u veljači ove godine na dva ITF turnira u Portugalu odradila je zagrijavanje za povratak na WTA Tour, da bi sa zaštićenim renkingom ovog tjedna nastupila u Indiji, na 600.000 $ "teškom" turniru u Bangaloreu, sa startnom glatkom pobjedom nad Yung-Jan Chan (6:2, 6:2) kao pokazateljem da se isplati ponovno probati. Preko Jelene Janković nije išlo, no ne smeta, ima vremena... Obično je tako, kao što ne možeš zaboraviti voziti bicikl, ne možeš ni zaboraviti igrati tenis, ako ga znaš igrati, a Sanda je pokazala da zna. Samo da je zdravlja, sve ostalo će već doći.

Foto: Neven Jurković

Karolinu Šprem nije se moglo zaboraviti, iako su je mnogi već prežalili. 23-godišnja Varaždinka je u nešto više od tri godine doživjela cijelu jednu karijeru, a ako vam ova rečenica izgleda kao pretjerivanje - pročitajte što slijedi. Početkom 2003. krenula se probijati prema vrhu pobjedama i naslovima na ITF turnirima, u lipnju iste godine već je igrala dva finala na WTA turnirima (Strasbourg, Beč), tijekom 2004. dogurala je do četvrtfinala jakog Miamija i polufinala podjednako uglednog Berlina, a u srpnju iste godine stigao je i dosad najveći rezultat, četvrtfinale Wimbledona, uz pobjedu nad Venus Williams na tom putu. Sa svim vrijednim dosezima u toj sezoni, i renking je rastao, sve do maksimalnog 17. mjesta u listopadu '04.

Uspon je bio praktički vrtoglav, a pad se dogodio jednako naglo, no ne zbog razloga. Karolina je prekinula uspješnu suradnju sa Sašom Hiršzonom (ili je Hiršzon prekinuo suradnju s njom - u konačnici, ne pretjerano bitno), povezala se s ljudima koji, pokazalo se, nisu mogli pomoći njenom tenisu - i lutanje se nije dalo izbjeći. Tu i tamo dogodio se poneki bljesak, no nekadašnjeg kontinuiteta nigdje. Niti serije rezultata, niti igre, nizanje neforsiranih pogrešaka potpuno je zamijenilo brojne winnere, "bombe" s crte i čvrsto, neugodno serviranje po kojem je Šprem postala poznata.

Kad nestane sigurnosti i kad potoneš do 220. mjesta na svijetu, kao u Karolininom slučaju, nije pretjerano reći da slijedi novi početak. Uz probleme s formom i igrom, dogodila se i neugodna ozljeda desnog lakta, glavni razlog što je na terenu nije bilo od Rima u svibnju prošle godine, no sve loše vijesti, vrijedi se nadati i vjerovati, ubrzo će biti prošlost. Pred kraj prošle godine stigla je vijest da Šprem ponovno radi sa Sašom Hiršzonom, koji joj je pomogao u lansiranju u svjetski vrh, a koliko je obnovljena suradnja dala ploda, saznat ćemo u nastavku godine, vjerojatno ovog proljeća na turnirima na zemljanoj podlozi. Kao i u slučaju Sande Mamić, zdravlje je najbitnije - nitko s nepune 24 godine nije postao teniski umirovljenik, pa ako lakat izdrži, neće ni Karolina postati, još je dosta izazova pred njom.

Tri hrvatske nade za bolje sutra? Potencijal za takvo što nedvojbeno postoji, nadajmo se da će se i ostvariti.