Nepredvidljivi i uporni

Tri utakmice i sto lica pokazali su Turci u Austriji i Švicarskoj. Igrali su od slabog do sjajnog, varirali tijekom susreta uistinu previše, ali zahvaljujući fanatičnosti i borbenosti, na kraju su uhvatili četvrtfinale. U dvije utakmice navijači su već pakirali kofere uvjereni kako neće doći do tri boda, međutim, i protiv Švicarske i protiv Češke Turska se izvukla.

Prati ih sreća, u oba susreta izvukli su se u zadnjim trenucima, a za pobjedu protiv Čeha mogu slobodno Petru Čechu i Davidu Rozehnalu poslati šampanjac i dio premija.

Dok ih sreća prati na rezultatskom planu, po pitanju kadra u velikim su problemima. Volkan Demirel napravio je glupost stoljeća, u sudačkoj nadoknadi udario je Jana Kollera i zaradio crveni karton zbog kojeg će pauzirati dvije utakmice. Njegovim izostankom na vrata će stati veteran Rustu Recber, nekada odličan vratar i jedan od turskih glavnih oslonaca, ali danas već više veteran koji razmišlja o mirovini, a ne o branjenju na velikim natjecanjima. Sam je najavio kako će mu ovo biti posljednje utakmice.

Ozljede su pokosile obrambeni dio momčadi, a u vezi će im zbog kartona nedostajati možda i ključan igrač Mehmet Aurelio. Jasno je kako su to veliki hendikepi, ali oni se ne predaju. Čak štoviše, samouvjereno najavljuju prolaz nošeni tim povratkom protiv Češke.

Međutim, Turci zaboravljaju da su veći dio susreta bili u "mišjoj rupi" i teško se odupirali Česima. Zaboravljaju da su došli do daha tek kada je Češka posve pala i zatvorila se u bunker. Zaboravljaju da su do poravnanja došli katastrofalnom pogreškom Petra Čecha, a ne iz neke svoje akcije. Vodstvo su preuzeli iskoristivši veliki šok kod Čeha koji osim fizički nisu bili niti psihički na nivou utakmice Europskog prvenstva. Kada se sve to zbroji i skupi, dobijete konačan rezultat, a on je ipak pozitivan po fanatične Turke.

Portugalci su im bili prejaki, odnijeli su startnu 2:0 pobjedu u nervoznom susretu u kojem je Turska pokazala kako zna i "udariti" ako treba okrenuti situaciju na terenu. U tom dvoboju bili su posve podređen protivnik, a puno prilika stvorili su im i Švicarci, ali prvenstveno Hakan Yakin, Švicarac turskih korijena, nije iskoristio stvarno prave zicere.

Najave Turaka tipa "mi smo najbolji, dajte nam bilo koga, razmišljamo samo o naslovu, Hrvatska nema niti promila šanse...", više su ona "blaževićevska" retorika u kojoj nema previše uporišta, ali stiže na krilima euforije. Kakvi su u izjavama, takvi su i na terenu. Snalaze se kao riba u vodi u susretima "na rubu incidenta", u igri nabijanja bez previše taktičkih pridržavanja. Jedan pogodak ih diže, kreću na sve ili ništa i to se može iskoristiti u krajnjem slučaju.

Poučak kako igrati protiv Turaka dali su Portugalci. Kada su se Turci otvorili, ostavili su "ozonsku rupu" u obrani i dugim loptama na bokove Portugal je s lakoćom napadao njihovu obranu i stvarao im probleme. Česi su napravili kobnu grešku, povukli su se i čekali, a onda na kraju i pomogli Turcima da nastave svoj san.

Terimove momčadi nisu nikada igrale šahovski nogomet. Težnja improvizaciji i nepredvidljivost u igri bili su prednost njegovih sastava jer ih je bilo stoga vrlo teško pročitati. Ovdje su posebno dobili na kvaliteti ulaskom mladog Turana Arde koji igra sjajan nogomet, a golovima protiv Švicarske i Češke pokazuje i dodatnu kvalitetu, dobru realizaciju. Uz Nihata svakako je igrač na kojeg će se najviše trebati pripaziti.

Turke treba napadati visoko, raditi pritisak ne samo na obranu već i na Recbera koji nije previše siguran. U slučaju vodstva, ne smije se posve zatvoriti i ući u igru nabijanja, Nihat je vrlo opasan napadač koji će iskoristiti i najmanju priliku za pospremiti loptu u mrežu. Odlični su tehničari, ravnopravni našima, stoga treba eliminirati mogućnost ispadanja iz kolektiva i igrati kao momčad. Svako taktičko iskakanje i ulazak u nediscipliniranu igru protiv Turaka može biti kobno.

U svakom slučaju, protiv Turaka se može i - mora. Nepobjedivi nisu, uostalom, da nam je netko ponudio četvrtfinale Europskog prvenstva i Tursku za protivnika, tko bi odbio? Takav ne postoji, budimo realni, Turska je u ovom društvu ipak "jackpot". Kvalitetni jesu, ali ipak manje kvalitetni od ostalih šest reprezentacija koje će se naći u ovom društvu, računajući i Ruse ili Šveđane koji će o mjestu u četvrtfinalu odlučiti danas. Kako su Turci uvjereni da su bolja reprezentacija od Hrvatske, tako smo i mi uvjereni da je Hrvatska bolja od Turske.