Talijanska zvijer stiže u Zagreb

Talijansku košarku posljednjih godina skloni smo s razlogom podcjenjivati. Nekad su Talijani dobro plaćali i imali barem tri-četiri vrlo jake momčadi u europskim momčadima, no danas su spali na "jednu i pol". Montepaschi igra već godinama sjajno, ulaže velik novac i ima najbolju momčad u Italiji. Koliko-toliko prati ih Lottomatica dok su ostali za klasu ili dvije iza.

Montepaschi je sjajan. Ove sezone u talijanskom prvenstvu u 16 susreta upisao je isto toliko pobjeda pobjeđujući u prosjeku sa zastrašujućih 20 poena razlike. Niti u Europi nisu bili ništa milostiviji prema protivnicima. U prvom krugu Eurolige u osam susreta samo su dvaput pokleknuli i to na gostovanjima kod velikih protivnika Panathinaikosa i Barcelone. Panathinaikos ih je u Ateni svladao uz dosta problema 81:76, no zato ih je Barcelona uništila i slavila 87:61.

Vidljivo je kako bi najbolji recept bilo kopiranje igre Barcelone protiv momčadi iz Siene, međutim, jasno je kako Cibona nema kvalitetu jedne Barcelone i ne može očekivati niti tako lošu šutersku noć Montepaschija. Čvrsta obrana i mirnoća u napadu te ostale uobičajene fraze i ovdje bi mogli otvoriti priliku. Svaka i minimalna pogreška bit će kažnjena - u to ne treba sumnjati.

S koje strane dolazi opasnost, teško je detektirati obzirom da su Talijani napadački sjajna momčad i gotovo svi igrači sa značajnijom minutažom mogu otići na 20 plus poena i riješiti pitanje pobjednika.

Poimence gledano u vanjskoj liniji ističe se Henry Domercant, iskusni šuter kojeg već godinama imamo priliku gledati u Euroligi. Uz Domercanta velika opasnost s vanjskih pozicija prijeti i od reprezentativca Litve i vođe ove momčadi Rimantasa Kaukenasa. Kaukenas je veliki autoritet, ne samo u Montepaschiju već i u reprezentaciji, igrač je za kojeg je Jasikevičius više puta izjavio kako ga izuzetno cijeni te njegovo mišljenje sluša.

Prvi razigravač momčadi je izuzetno brzi Terrell McIntyre, uz Kaukenasa svakako ključni igrač momčadi. McIntyre je igrač sjajnog pregleda igre i odličnog šuta, sposoban sam izboriti otvoren šut. Earl Calloway bit će na velikom ispitu protiv McIntyrea protiv kojeg će posebno morati paziti na taj brzi prvi korak.

Loša vijest po Cibonu je što se posve oporavio iskusni Arriel McDonald kojeg se sjećamo još i iz razdoblja dok je igrao u Union Olimpiji te je tako McIntyre dobio odličnu zamjenu i može si priuštiti više odmora tijekom susreta.

Opasnost ne prijeti samo s vanjskih pozicija već i pod košem. Snažni Benjamin Eze prvenstveno je orijentiran na igru u obrani dok je s druge strane u napadu izuzetno opasan Kšištof Lavrinovič. Ne treba podsjećati koliko je Lavrinovič opasan ne samo u reketu već i na šutu za tri poena i on bi mogao predstavljati ogroman problem za Cibonu kao što je predstavljao za mnoge momčadi ove sezone. Još jednu odličnu sezonu ima krilna zvijezda Montepaschija Romain Sato za kojeg će Marin Rozić morati biti na razini svojih najboljih izdanja jer u protivnom neće biti dobro.

U cijeloj priči jedina recimo dobra stvar za Cibonu je lagana ozljeda Shauna Stonerooka, no to nije velika utjeha obzirom da Talijani imaju dovoljno dugačku klupu.

Kada se pogleda sam roster, jasno je zašto Montepaschi ostvaruje ovakve rezultate. Riječ je o sjajnoj momčadi protiv koje Cibona neće imati nimalo jednostavan posao. Žele li pobjedu, Cibosi će morati biti na višoj razini i od one protiv Olympiakosa u Zagrebu. Susret u Domu Dražena Petrovića započinje u 18:30 uz, nadamo se, prepunu dvoranu i gromoglasnu podršku jer će ona Ciboni itekako trebati.