Werder Bremen: Sa štitom ili na njemu

Bez obzira koji od njemačkih prvoligaša simpatizirate, malo je onih među vama koji se neće složiti s tvrdnjom kako posljednjih godina Werder igra uvjerljivo najljepši nogomet u Bundesligi. Čak i u ovoj sezoni, koju će Werder završiti na desetom mjestu, što je najlošiji plasman od kako je Thomas Schaaf na klupi Werdera, momčad iz Bremena i dalje igra iznimnno ofenzivno, pa je usprkos tek desetom mjestu na ljestvici Werder u 33. bundesligaška susreta postigao čak 63 pogotka, što ga čini trećom najubojitijom momčadi Bundeslige.

Thomas Schaaf - tvorac današnjeg Werdera

Jedna loša sezona u Bundesligi ne može izbrisati sve dobro što je Schaaf napravio s Werderom i upravo je mirni čovjek s klupe najzaslužniji za ugled koji klub iz Bremena uživa u europskom nogometu. Još od kako ga je uprava kluba krajem sezone 1998/99 kao "vatrogasca" postavila na klupu, Schaaf punih deset godina traje na klupi Werdera.

Nakon što se Werder krajem sezone 1998/99 našao pred ispadanjem, uprava kluba smijenila je tada još prilično neuspješnog Felixa Magatha i na njegovo mjesto postavila dijete Werdera, nekadašnjeg braniča, a tada trenera amaterske momčadi Thomasa Schaafa. Schaaf ne samo da je spasio Werder od ispadanja, već je u finalu Kupa seznacionalno odveo bremensku momčad do pobjede nad prvakom Bayernom.

Da Schaaf ima potencijala za nešto više prepoznali su i upravi kluba, pa su, unatoč tome što u prve četiri sezone pod Schaafom Werder nije ostvarivao senzacionalne rezultate, (9. mjesto, 7., 6., 6.), pustili trenera da u miru slaže povratak Werdera na stare staze slave, koje je bremenske momčad doživjela krajem 80-ih i početkom 90-ih godina prošlog stoljeća kada je pod vodstvom Otta Rehhagela Werder stigao do dva naslova prvaka (1988. i 1993.), dva Kupa (1991., 1993.) te Kupa pobjednika kupova (1992.), jedinog europskog trofeja Werdera do danas.

Dvostruka kruna i konstanta u Ligi prvaka

Sav trud bremenski je klub počeo naplaćivati u sezoni 2003/04 kada je ispisana najljepša stranica u klupskoj povijesti. Predvođen sjajnim Francuzom Johannom Micoudom te ubojitim napadačkim tandemom Ailton (28 pogodaka) - Ivan Klasnić (13), Werder je te sezone po prvi put u klupskoj povijesti stigao do dvostruke krune, ostvarivši pritom niz od 23 susreta bez poraza i osiguravši naslov dva kola prije kraja pobjedom nad Bayernom usred Münchena.

Iako nakon dvostruke krune, Werder više nijednom nije osvajao naslov prvaka, klub se profilirao u stalnog sudionika Lige prvaka, pa je klub iz Bremena jedina njemačka momčad koja se može pohvaliti igranjem u Ligi prvaka pet godina za redom! Za razliku od proteklih sezona kada su redovito prolazili grupnu fazu natjecanja, loša prvenstvena forma ove jeseni odrazila se i na nastupe u Ligi prvaka pa je momčad iz Bremena prilično iznenađujuće svoj nastup u najprestižnijem europskom klupskom natjecanju završila već nakon prve faze, zauzevši u društvu s Interom, Panathinaikosom i Anorthosisom treće mjesto.

Šokirali San Siro

Treće mjesto osiguralo je Werderu nastavak natjecanja u Kupu Uefe, no kada je ždrijeb bremensku momčad namjerio na Milan mnogi su pomislili kako je plasman među 32 najbolje momčadi završni doseg za sastav Thomasa Schaafa. Ipak, nakon 1:1 u Bremenu, Werder je na San Siru nadoknadio vodstvo Milana od 2:0 te zahvaljujući Diegu i Claudiju Pizarru golovima u gostima šokirao San Siro i osigurao Werderu plasman među 16 najboljih.

Puno lakši posao Werder je imao u osmini finala svladavši u Bremenu Saint Etienne s 1:0, dok je u uzvratu 2:2 bilo sasvim dovoljno za plasman u četvrtfinale i novi susret s Talijanima, ovaj put s Udineseom. Velik dio posla na putu u polufinale obavljen je na Weseru gdje je Werder s dva pogotka Diega i jednim Huga Almeide slavio s 3:1. Iako je Quagliarella tri minute prije kraja dao Talijanima nadu uoči uzvrata, Werder je u Udinama odigrao 3:3 i osigurao polufinale.

Papirićem do Istanbula

Polufinalni ždrijeb pobrinuo se za pravi spektakl dodijelivši Werderu ljutog rivala sa Sjevera, momčad HSV-a. Da bi naboj bio još veći, Werder je nedugo prije u polufinu Njemačkog klupa u Hamburgu boljim izvođenjem 11-eraca izbacio HSV, a nedugo nakon okršaja u Kupu Uefe ove dvije momčadi očekivao je i prvenstveni sraz u Bremenu.

Kada je Piotr Trochowski svojim pogotkom osigurao HSV-u minimalnu pobjedu u prvom susretu u Bremenu, činilo se kako će hamburški sastav prirediti slatku osvetu za ispadanje u Kupu, tim više što je Olić već u 13. minuti uzvrata u Hamburgu povećao ukupnu prednost HSV-a.

Međutim, Werder pogocima Diega, Pizarra i Baumanna stiže do velikog preokreta, a posebno će ostati upamćena bizarnost koja je prethodila trećem pogotku Werdera kada je neko od navijača HSV-a u teren ubacio loptu napravljenu od papira i tako omeo braniča Gravgaarda, prisilivši ga da loptu izbije u korner, nakon kojeg je Baumann zabio treći pogodak Werdera koji se pokazao ključnim za plasman u finale!

Iako je iz svih okršaja s HSV-om izišao kao pobjednik, skupa je bila cijena koju je Werder platio za ulazak u finale. Naime, u uzvratnom susretu Werder je za finalni susret ostao bez trojice iznimno važnih igrača, Diega, Huga Almeide i Pera Mertesackera.

Bez brazilskog čarobnjaka u Istanbulu

Oni koji su samo jednom gledali sjajnog Brazilca znaju da Werder s njim i bez njega jednostavno nije ista momčad. Iako su navijači Werdera bili prilično skeptični kada je uprava kluba u ljeto 2006. u tada najskupljem Werderovom transferu za 6 milijuna eura iz Porta dovela omalenog Brazilca kao zamijenu za Micouda, već u prvoj sezoni Diego se sjajnim igrama pobrinuo da navijači Werdera brzo zaborave miljenika Micouda, potvrdivši kako je uprava kluba najpravila sjajan posao.

Nevjerojatna je lakoća s kojom Brazilac igra, a unatoč 174 cm dosad je malo koji trener pronašao lijeka za zaustavljanjeg po mnogima trenutno jedne od najboljih desetki na svijetu. Osim sjajne tehnike i motorike, Brazilac je sjajan izvođač svih prekida, pa nije pretencionzno reći da je Werder bez njega barem 30% slabija momčad.

Dodatan problem za Schaafa je što osim Diega, u Istanbulu neće biti još dva iznimno bitna igrača. Kao i Diego, zbog žutih kartona u finalu neće biti ni uz Pizarra standardnog napadača Huga Almeide, dok je za ključnog čovjeka obrane, Pera Mertesackera zbog ozlijede sezona završena.

Mertesackera će gotovo sigurno zamijeniti Austrijanac Prödl, dok će ulogu glavnog kretivca preuzeti Özil. Kapetan Frank Baumann po svemu sudeći bit će pomaknut u veznu liniju, a najbliži ulozi defenzivnog veznog uz Baumanna za sada se čini Grk Tziolis, iako nije nemoguće da priliku od prve minute dobiju Niemeyer ili naš Jurica Vranješ.

Bez obzira kojih 11 igrača istrči na travnjak Sükrü Saracoglu stadiona, gotovo smo sigurni da Thomas Schaaf ni sutra neće odustati od napadačkog nogometa. A onda možda i poneki papirić pomogne....